Antun Dubravko Jelčić

Izvor: Wikipedija
(Preusmjereno s Dubravko Jelčić)
Skoči na: orijentacija, traži
Antun Dubravko Jelčić
Antun Dubravko Jelčić
Antun Dubravko Jelčić 2012. godine
Rođenje 6. studenoga 1930.
Nacionalnost Hrvat
Zanimanje književnik
Portal: Životopis

Antun Dubravko Jelčić (Požega, 6. studenoga 1930.), hrvatski je akademik, književnik, književni povjesničar, književni kritičar i političar.

Životopis[uredi VE | uredi]

Dubravko Jelčić rodio se u Požegi 1930. godine. Maturirao je 1951. godine u Slavonskom Brodu.[1] Završio je Filozofski fakultet u Zagrebu, 1956. godine, gdje je postigao i doktorat znanosti s područja književnosti, 1974. godine[1]. Bio je profesor u srednjoj školi u Osijeku, zatim dramaturg u Hrvatskom narodnom kazalištu u Osijeku te ponovno kao profesor u srednjoj školi, u Travniku. Godine 1960. prelazi u Zagreb, na Institutu za književnost Jugoslavenske akademije znanosti i umjetnosti (JAZU), danas Zavod za povijest hrvatske književnosti, kazališta i glazbe Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti (HAZU), gdje je napredovao od asistenta do znanstvenog savjetnika godine 1982.[2]

Godine 1983. postaje članom suradnikom Razreda za suvremenu književnost JAZU, a od 1992. redoviti član Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti.[2] Od iste godine je tajnik Razreda za književnost akademije.

Znanstveni i stručni doprinos[uredi VE | uredi]

Akademik Jelčić objelodanio je nekoliko stotina znanstvenih, stručnih i litereranih radova, od kojih su većina skupljeni u tridesetak samostalnih knjiga.[2] Od 1966. sudjelovao na desetak znanstvenih i stručnih skupova diljem Hrvatske (o doprinosu Slavonije hrvatskoj književnosti; o hrvatskoj vojnoj granici; dvaput na znanstvenom saboru Slavonije i Baranje; o fra Kaji Agjiću; o fra Grguru Ćevapoviću; o Ivani Brlić Mažuranić; o A.G. Matošu; o Ivanu Dežmanu; o Evgeniju Kumičiću; dvaput na Krležinim danima; itd.).[2] Voditelj je i glavni istraživač projekta Dokumentacija o hrvatskoj književnosti XX. stoljeća. Devesetih godina prošleg stoljeća predaje na kolegiju Hrvatski nacionalni identitet na Hrvatskim studijima Sveučilišta u Zagrebu.

Članstvo u uredništvima[uredi VE | uredi]

  • Suurednik časopisa Forum, mjesečnika Razreda za književnost Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti od 1987. godine.[3]
  • Bio je član Uredničkog odbora edicije Pet stoljeća hrvatske književnosti
  • Glavni urednik je edicije Stoljeća hrvatske književnosti
  • Član Uredništva edicije Svjedoci povijesti
  • Priredio desetak svezaka u edicijama kritičkih izdanja Sabranih djela Tina Ujevića, A.G. Matoša i Vladimira Nazora, te više desetaka knjiga u edicijama djela hrvatskih pisaca XIX. i XX. stoljeća

Kulturno-politička aktivnost[uredi VE | uredi]

Nakon demokratskih promjena 1990. i obnavljanje rada zabranjene Matice hrvatske, postaje njen potpredsjednik. Angažira se u Hrvatskoj demokratskoj zajednici i postaje članom Glavnog odbora. Dana 20. ožujka 1999. povodom osnivanja Akademske zajednice "Dr. Ante Starčević", zajednice HDZ-a koju okuplja akademske građane, postaje njen predsjednik. Od 2002. do 2006. član je zakladne uprave Zaklade hrvatskog državnog zavjeta.

U prigodi pete obljetnice smrti prvoga hrvatskog predsjednika dr. Franje Tuđmana objavljuje 2004. zajedno s Josipom Pečarićem knjigu eseja i članaka Tuđmanove tri sekunde.[4]

Uključuje se u rad Hrvatskog rasta 2011. godine. Član je Savjeta Hrvatskog rasta.[5]

Djela[uredi VE | uredi]

Nepotpun popis djela:

  • Poraz pobjednika, (lirika), 1962.
  • August Šenoa njim samim, (monografija), 1966.
  • Teme i mete, (studije, eseji i kritike), 1969.
  • Za i protiv, (rasprave, feljtoni, polemike), 1971.
  • Majstori realističkog pripovijedanja, (studija Stvarnost i sudbina Ivice Kičmanovića; u zajed. knjizi s Grčevićem, Šicelom i Pogačnikom), 1971.
  • Suvremena hrvatska novela, knj. I. i II. (antologija), 1971.
  • Literatura o A.G. Matošu, (deskriptivna bibliografija), 1976.
  • Epigrami, (tiskano kao rukopis, samo za internu upotrebu, u 34 primjerka numerirana autorovom rukom i s njegovim vlastoručnim potpisom), 1976.
  • Vallis aurea: eseji i portreti, 1977.
  • Hrvatski narodni i književni preporod, (monografija s hrestomatijom), 1978.
  • Približavanje sfingi: diptih o Ujeviću: esej i drama, 1979.
  • Šenoa, (monografija) 1984.
  • Kranjčević, (monografija), 1984.
  • Matoš, (monografija), 1984.
  • Izabrana djela, (u knjižnici "Pet stoljeća hrvatske književnosti", zajed. knjiga sa Švelcem, Ivanišinom, Vaupotićem i Mihanovićem), 1984.
  • Slavonske male stvari: glose, elzeviri, konferanse, 1985.
  • Strast avanture ili avantura strasti: Josip Kosor: prilog tezi o autohtonosti ekspresionizma u hrvatskoj književnosti, (monografija), 1988.
  • Riječ po riječ, (eseji), 1989.
  • Dnevnik od rujna do rujna 1989.-1990., 1991.
  • Preporod književnosti i književnost preporoda, (studije i eseji), 1993.
  • Tri predavanja o hrvatskom pjesništvu, (studije i eseji), 1993.
  • Šenoa-Kovačić-Gjalski, (studija Stvarnost i sudbina Ivice Kičmanovića, u zajedničkoj knjizi s Miroslavom Šicelom), 1993.
  • Strah: igre jave i sna, (roman), 1994.
  • Politika i sudbine, (eseji, varijacije i glose o hrvatskim političarima), 1995.
  • Pozicije i (o)pozicije, (političko-publicistički spisi), 1995.
  • Nove teme i mete (studije, eseji, rasprave), 1995.
  • Građa o Ivi Vojnoviću, (Ljetopis života i Deskriptivna bibliografija radova o njemu od 1885. do 1981.), poseban otisak iz "Kronike" Zavoda za povijest hrvatske književnosti, kazališta i glazbe HAZU br. 3-4-5/1996.
  • Povijest hrvatske književnosti: tisućljeće od Baščanske ploče do postmoderne, 1997., (2. znat. proš. izd., 2004., izd. na tal. jeziku Storia della letteratura croata, Guépard Noir, Milano, 2005.,[6] izd. na španj. jeziku Historia de la literatura croata – desde la lápida de Baška hasta el Postmodernismo, La Zonambula, Guadalajara, 2012.[7])
  • Županija Požeško-slavonska, 1997., (suautor Marin Topić)
  • Književnost u čistilištu, (eseji i studije), 1999.
  • Kalendar jedne parlamentarne diverzije, ili, Anatomija hrvatske politike 1998./1999., 1999.
  • Pripravni na problem?, (politički eseji i članci), 1999.
  • Hrvatski književni romantizam, 2002.
  • Na istoj crti: govori i razgovori o književnosti i o politici 1963.-2002., 2003.
  • Tuđmanove tri sekunde, (suautor Josip Pečarić), 2004., (2. proš. izd. 2007.)
  • 100 krvavih godina: XX. stoljeće u hrvatskoj povijesti: eseji, polemike, epigrami, 2004., (2. neizmj. izd. 2005.)[8]
  • Književnik Mile Budak sada i ovdje, (suautor Josip Pečarić), 2005.
  • Povijesni prijepori, (suautor Josip Pečarić), 2006.
  • Pisma iz života, 2009.
  • Hrvatska književnost i pravaštvo, 2011.[9]
  • Nasilje žalosnih uspomena: Krhotine sjećanja 1967.-1969.-1971.-2003.-2007., 2012.[10]

Izvori[uredi VE | uredi]

Vanjske poveznice[uredi VE | uredi]

Hrvatska akademija znanosti i umjetnosti - Akademik Antun Dubravko Jelčić - osobne stranice