Edhem Mulabdić

Izvor: Wikipedija
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretraživanje
Edhem Mulabdić
Edhem Mulabdić

osnivač Gajreta
Rođenje 25. prosinca 1862., Maglaj
Smrt 29. siječnja 1954., Sarajevo
Zanimanje književnik, prosvjetitelj

Edhem Mulabdić (Maglaj, 25. prosinca 1862.Sarajevo, 29. siječnja 1954.)[1], je i bošnjački književnik.[2] Mulabdić je danas lektirni pisac, a manifestacija "Mulabdićevi dani kulture" u cijelosti je posvećena imenu ovoga književnika.

Životopis[uredi VE | uredi]

Edhem Mulabdić rođen je u Maglaju 1862. godine. Tu je završio mekteb i ruždiju, a nakon toga zaposlio se kao činovnik. Godine 1887. Mulabdić upisuje Učiteljsku školu u Sarajevu i po njenom završetku odmah dobija posao u Brčkom. Odatle biva premješten u Sarajevo, gdje radi kao nastavnik u Dural-mualimminu, muslimanskoj vjeroučiteljskoj školi. Iza toga je perfekt konvikta Učiteljske škole, zatim nastavnik u Šerijatskoj sudačkoj školi i potom nadzornik osnovne škole. Uskoro biva izabran za narodnog poslanika u Maglaju i na toj dužnosti ostaje sve do siječnja 1929. godine, poslije čega odlazi u mirovinu. Godine 1923. među osnivačima je a od 1929. godine pa sve do smrti i predsjednikom muslimanskoga društva Narodna uzdanica.[2][3] Zauzimao se za približavanje muslimana hrvatskoj nacionalnoj ideji.[2] Zajedno sa Safvet-begom Bašagićem i Osmanom Nuri Hadžićem pokreće list Behar 1. svibnja 1900. (urednik lista od 1901. do 1906. godine)[4], a 1903. godine osniva i društvo Gajret.

U svome dugom životu bio je prije svega prosvjetitelj, a onda i uspješan književnik. Svoj prosvjetiteljski rad prenosi i na književno stvaralaštvo. Roman Zeleno busenje slovi kao najznačjnije djelo ovog autora, ali i kao prvi bošnjački roman[5]. Nova vremena je roman manjega značaja, ali neosporan dokument za izučavanje tog dijela povijesti o kom se u romanu govori. Budući da je Mulabdić i prvi bošnjački novelist, bitno je spomenuti i zbirku novela Na obali Bosne. Mnoštvo članaka i didaktičkih tekstova ostalo je rasuto po časopisima koje je pisac uređivao ili u njima surađivao. Za vrijeme NDH javljao se u mnogim časopisima. 1 Zbog kontakata sa vođama NDH bio je izopćen, poslije Drugoga svjetskog rata mu je suđeno, a ostao je i bez svoje mirovine. Umro je u Sarajevu 29. siječnja 1954. godine.

Danas je Mulabdić lektirni pisac i pomalo mu se vraća značaj koji je imao za razvoj bošnjačke kulture i prosvjete. Maglajska manifestacija "Mulabdićevi dani kulture" u cijelosti je posvećena imenu i djelu ovog značajnog književnika.

Bibliografija[uredi VE | uredi]

Romani[uredi VE | uredi]

  • Zeleno busenje: pripovijest: (sa tumačem turskih riječi), Matica hrvatska, Zagreb, 1898.
  • Nova vremena: (slika iz novijeg života u Bosni), Tisak i naklada Prve muslim. nakl. knjižare i štamparije (Muhamed Bekir Kalajdžić), Mostar, 1914.

Pripovijetke[uredi VE | uredi]

  • Rukoviet šale, zbirka šaljivih pripovijedaka, Sarajevo, 1893.
  • Na obali Bosne: crtice, zbirka pripovijedaka, Matica hrvatska, Zagreb, 1900.
  • Nesretan unuk
  • Đuro Prepelica
  • Aga i kmet
  • Lov
  • Tahiraga
  • Novo vrijeme

Crtice[uredi VE | uredi]

  • Šehiti (Behar, br. 1., 1900./1901.)
  • Kućni rahatluk (Behar, br. 1., 1900./1901.)
  • Ihtijar Sejfo (Behar, br. 2., 1901./1902.)
  • Zekonja (Behar, br. 2., 1901./1902.)
  • Bunbar (Behar, br. 2., 1901./1902.)
  • Jedna rotacija (Behar, br. 5., 1904./1905.)
  • Bajram
  • Uspomene u narodu

Novele[uredi VE | uredi]

  • Dva trgovca (Behar, br. 1., 1900./1901.)
  • Kumovi
  • Garib
  • Nišan
  • Tajno pismo

Članci[uredi VE | uredi]

  • Naša djeca prije mekteba
  • Učitelj narodu

Ostalo[uredi VE | uredi]

  • Kod starog djeda
  • Osmanlija
  • Bijela medžidija (Behar, br. 1., 1900./1901.)
  • Prvi ezan (Behar, br. 4., 1903./1904.)
  • Na Ilidžu (Behar, br. 5., 1904./1905.)
  • Crtice (Sarajevo, 1907.)
  • Svak na posao (Sarajevo, 1934.)
  • Izabrane pripovijesti (Matica hrvatska, Zagreb, 1944.)
  • Izabrana djela, 2 sv. (knj. 1, Zeleno busenje: roman iz doba okupacije Bosne i Hercegovine; knj 2, Pripovijetke), Svjetlost, Sarajevo, 1974.[6][7][8]

Bilješke[uredi VE | uredi]

  1. 1 
"Za NDH kao musliman (koji se ističe "vlastitim živim osjećajem hrvatske pripadnosti" i koji je među prvima pokrenuo "svjesno i otvoreno usmjeren hrvatski pokret među muslimanima", kako je sam pisao) svojim je napisima zauzimao značajno mjesto."[3]

Izvori[uredi VE | uredi]

  1. Edhem Mulabdić (avlija.me/portreti) (pristupljeno 29. prosinca 2014.)
  2. 2,0 2,1 2,2 Hrvatska enciklopedija: Mulabdić, Edhem, pristupljeno 1. siječnja 2015.
  3. 3,0 3,1 Tko je tko u NDH: Hrvatska 1941.–1945., Minerva, Zagreb, 1997., ISBN 953-6377-03-9, str. 285.-286.
  4. Životopis Edhema Mulabdića (svjetlopis.web44.net/zivotopisi) (pristupljeno 29. prosinca 2014.)
  5. Mulabdić ef. Edhem (bosnjaci.net) (pristupljeno 29. prosinca 2014.)
  6. Edhem Mulabdić (biografija) (scribd.com) (pristupljeno 29. prosinca 2014.)
  7. Edhem Mulabdić, vrsni pozavalac ljudi i vremena (avlija.me) (pristupljeno 29. prosinca 2014.)
  8. Katalog Knjižnica grada Zagreba: Mulabdić, Edhem, pristupljeno 1. siječnja 2015.

Vanjske poveznice[uredi VE | uredi]

Logotip Wikicitata
Na stranicama Wikicitata postoji zbirka osobnih ili citata o temi: Edhem Mulabdić