Prijeđi na sadržaj

Vjenceslav Novak

Izvor: Wikipedija
Vjenceslav Novak
Rođenje11. rujna 1859.
Senj, Hrvatska
Smrt20. rujna 1905.
Zagreb, Hrvatska
Književni periodrealizam
Važnija djela
Portal o životopisima

Vjenceslav Novak (Senj, 11. rujna 1859.Zagreb, 20. rujna 1905.), hrvatski romanopisac, novelist, publicist, glazbeni kritičar i pedagog.[1]

Životopis

[uredi | uredi kôd]

Rođen je u doseljeničkoj češkoj obitelji, gdje je majka Senjanka iz doseljene bavarske obitelji. Bio je najugledniji pisac hrvatskog realizma te su ga zvali hrvatskim Balzacom. Osnovnu i srednju školu je završio u Senju i Gospiću. Poslije završene preparandije u Zagrebu radio je neko vrijeme kao učitelj u Senju.

U književnost ulazi 1881. godine pripovijetkom Maca. Napisao je sedam romana. Objavio je tridesetak pripovjedaka, a osim pripovjedne proze pisao je pjesme, podlistke, dramske pokušaje, recenzije, kritike i rasprave iz glazboslovlja i muzičke pedagogije.

U svom proznom stvaralaštvu (ponajprije kao pripovjedač) prikazivao je sve slojeve hrvatskog društva. Otkrivao je moralnu i psihološku stranu ljudskog života, bavio se psihologijom ljubavi, roditeljstvom i brakom. Ponirao je u dušu umjetnika i intelektualaca. Pretežno je slikao tragičnu stranu života, s naglašenom osjećajem za ljudske nevolje te mu se djela odlikuju čovjekoljubljem i samilošču. U hrvatsku je književnost uveo novinu: prikaz poniženog malog čovjeka i društvene teme, često vezane uz velegrad – život gradske sirotinje i siromašnih đaka.[1]

Novak želi obratiti pažnju da su Senjani uvijek branili svoju domovinu te je za te bitke trebalo mnogo hrabrosti i želje za pobjedom da se uspiju oduprijeti svim velikim silama:

Wikicitati »U stara vremena stalno se ratovalo, sad s Turcima, sad s Mlečanima, a Senjani su bili junaci na glasu.«

Imao je brojnu obitelj, bolovao od tuberkuloze, borio se s neimaštinom i može se reći da je u tom pogledu bio sasvim prosječan pisac tog doba. Bio je romanopisac, pripovjedač, kritičar i prevoditelj te je stvarao sve do 1905. godine. Započeo je romantičnom pripovijetkom, a završio je kao pisac moderne psihološke proze s okultnim motivima.

Djela

[uredi | uredi kôd]

Romani

[uredi | uredi kôd]

Pripovijetke

[uredi | uredi kôd]
  • Iz velegradskog podzemlja
  • Nezasitnost i bijeda
  • U glib (citati: Svojevoljno siromaštvo iz požrtvovanja to je, prijatelju, što drugo. 2. A gladovanje od nevolje to je muka i mučenje pod kojim će malo tko ostati svecem. 3. Najposlje rob privikne na robiju i što je na nju dulje privikao, teže ga je probuditi. 4. A kad se domognu carstva, vješaju oca. 5. Pravica mora doći, inače otkud bismo znali za nju, kako bismo je osjećali u sebi. 6. Život je prava škola, a tu školu ti još nijesi učio.)
  • Pripovijest o Marcelu Remeniću
  • Pred svjetlom
  • Majstor Adam

Izvori

[uredi | uredi kôd]
  1. a b www.hrt.hr/arhiv – Vjenceslav NovakArhivirana inačica izvorne stranice od 28. prosinca 2007. (Wayback Machine), pristupljeno 6. lipnja 2016.

Vanjske poveznice

[uredi | uredi kôd]

Sestrinski projekti

[uredi | uredi kôd]
Wikizvor ima izvorni tekst Vjenceslav Novak

Mrežna mjesta

[uredi | uredi kôd]