Vjenceslav Novak

Izvor: Wikipedija
Skoči na: orijentacija, traži
Vjenceslav Novak
Novak vjenceslav.jpg
Rođenje 11. rujna 1859.
Senj, Hrvatska
Smrt 20. rujna 1905.
Zagreb, Hrvatska
Književni period realizam

Vjenceslav Novak (Senj, 11. rujna 1859. – Zagreb, 20. rujna 1905.), hrvatski romanopisac, novelist, publicist, glazbeni kritičar i pedagog.[1]

Životopis[uredi VE | uredi]

Rođen je u doseljeničkoj češkoj obitelji, gdje je majka Senjanka iz doseljene bavarske obitelji. Bio je najugledniji pisac hrvatskog realizma, te su ga zvali hrvatskim Balzacom. Osnovnu i srednju školu je završio u Senju i Gospiću. Poslije završene preparandije u Zagrebu radi neko vrijeme kao učitelj u Senju.

U književnost ulazi 1881. godine pripovijetkom Maca. Napisao je sedam romana. Objavio je tridesetak pripovjedaka, a osim pripovjedne proze pisao je pjesme, feljtone, dramske pokušaje, recenzije, kritike i rasprave iz muzikologije i muzičke pedagogije.

U svom proznom stvaralaštvu (ponajprije kao pripovjedač) prikazivao je sve slojeve hrvatskog društva. Otkrivao je moralnu i psihološku stranu ljudskog života, bavio se psihologijom ljubavi, roditeljstva i braka. Ponirao je u dušu umjetnika i intelektualaca. Pretežito je slikao tragičnu stranu života, s naglašenom osjećajem za ljudske nevolje te mu se djela odlikuju humanošću i samilošću. U hrvatsku je književnost uveo novinu: prikaz poniženog malog čovjeka i socijalne teme, često vezane uz velegrad - život gradske sirotinje i siromašnih đaka.[1]

Novak želi obratiti pažnju da su Senjani uvijek branili svoju domovinu, te je za te bitke trebalo mnogo hrabrosti i želje za pobjedom, da se uspiju oduprijeti svim velikim silama:

Wikicitati „U stara vremena stalno se ratovalo, sad s Turcima, sad s Mlečanima, a Senjani su bili junaci na glasu.”

Imao je brojnu obitelj, bolovao od tuberkuloze, borio se s neimaštinom i može se reći da je u tom pogledu bio sasvim prosječan pisac tog doba. Bio je romanopisac, pripovjedač, kritičar i prevoditelj te je stvarao sve do 1905. godine. Započeo je romantičnom pripovijetkom, a završio je kao pisac moderne psihološke proze s okultnim motivima.

Djela[uredi VE | uredi]

Romani[uredi VE | uredi]

  • Pavao Šegota
  • Posljednji Stipančići
  • Dva svijeta
  • Tito Dorčić
  • Pod Nehajem
  • Nikola Baretić
  • Podgorske pripovijesti

Pripovijetke[uredi VE | uredi]

  • Iz velegradskog podzemlja
  • Nezasitnost i bijeda
  • U glib
  • Pripovijest o Marcelu Remeniću
  • Majstor Adam

Izvori[uredi VE | uredi]

  1. 1,0 1,1 www.hrt.hr/arhiv – Vjenceslav Novak, pristupljeno 6. lipnja 2016.

Vanjske poveznice[uredi VE | uredi]

Sestrinski projekti[uredi VE | uredi]

Wikisource-logo.svg Wikizvor ima izvorni tekst na temu: Vjenceslav Novak

Mrežna mjesta[uredi VE | uredi]