Vjenceslav Novak

Izvor: Wikipedija
Jump to navigation Jump to search
Vjenceslav Novak
Novak vjenceslav.jpg
Rođenje 11. rujna 1859.
Senj, Hrvatska
Smrt 20. rujna 1905.
Zagreb, Hrvatska
Književni period realizam

Vjenceslav Novak (Senj, 11. rujna 1859. – Zagreb, 20. rujna 1905.), hrvatski romanopisac, novelist, publicist, glazbeni kritičar i pedagog.[1]

Životopis[uredi VE | uredi]

Rođen je u doseljeničkoj češkoj obitelji, gdje je majka Senjanka iz doseljene bavarske obitelji. Bio je najugledniji pisac hrvatskog realizma, te su ga zvali hrvatskim Balzacom. Osnovnu i srednju školu je završio u Senju i Gospiću. Poslije završene preparandije u Zagrebu radi neko vrijeme kao učitelj u Senju.

U književnost ulazi 1881. godine pripovijetkom Maca. Napisao je sedam romana. Objavio je tridesetak pripovjedaka, a osim pripovjedne proze pisao je pjesme, podlistke, dramske pokušaje, recenzije, kritike i rasprave iz glazboslovlja i muzičke pedagogije.

U svom proznom stvaralaštvu (ponajprije kao pripovjedač) prikazivao je sve slojeve hrvatskog društva. Otkrivao je moralnu i psihološku stranu ljudskog života, bavio se psihologijom ljubavi, roditeljstvom i brakom. Ponirao je u dušu umjetnika i intelektualaca. Pretežno je slikao tragičnu stranu života, s naglašenom osjećajem za ljudske nevolje te mu se djela odlikuju čovjekoljubljem i samilošču. U hrvatsku je književnost uveo novinu: prikaz poniženog malog čovjeka i društvene teme, često vezane uz velegrad - život gradske sirotinje i siromašnih đaka.[1]

Novak želi obratiti pažnju da su Senjani uvijek branili svoju domovinu te je za te bitke trebalo mnogo hrabrosti i želje za pobjedom da se uspiju oduprijeti svim velikim silama:

Wikicitati „U stara vremena stalno se ratovalo, sad s Turcima, sad s Mlečanima, a Senjani su bili junaci na glasu.”

Imao je brojnu obitelj, bolovao od tuberkuloze, borio se s neimaštinom i može se reći da je u tom pogledu bio sasvim prosječan pisac tog doba. Bio je romanopisac, pripovjedač, kritičar i prevoditelj te je stvarao sve do 1905. godine. Započeo je romantičnom pripovijetkom, a završio je kao pisac moderne psihološke proze s okultnim motivima.

Djela[uredi VE | uredi]

Romani[uredi VE | uredi]

Pripovijetke[uredi VE | uredi]

  • Iz velegradskog podzemlja
  • Nezasitnost i bijeda
  • U glib (citati: Svojevoljno siromaštvo iz požrtvovanja to je, prijatelju, što drugo. 2. A gladovanje od nevolje to je muka i mučenje pod kojim će malo tko ostati svecem. 3. Najposlje rob privikne na robiju i što je na nju dulje privikao, teže ga je probuditi. 4. A kad se domognu carstva, vješaju oca. 5. Pravica mora doći, inače otkud bismo znali za nju, kako bismo je osjećali u sebi. 6. Život je prava škola, a tu školu ti još nijesi učio.)
  • Pripovijest o Marcelu Remeniću
  • Majstor Adam

Izvori[uredi VE | uredi]

  1. 1,0 1,1 www.hrt.hr/arhiv – Vjenceslav Novak, pristupljeno 6. lipnja 2016.

Vanjske poveznice[uredi VE | uredi]

Sestrinski projekti[uredi VE | uredi]

Wikisource-logo.svgWikizvor ima izvorni tekst na temu: Vjenceslav Novak

Mrežna mjesta[uredi VE | uredi]