Prijeđi na sadržaj

Antemurale Christianitatis

Izvor: Wikipedija

Antemurale Christianitatis (hrv.Predziđe kršćanstva’) jest latinski naslov koji je u pismu banu Petru Berislaviću iz 1519. godine papa Lav X. dao Hrvatskome Kraljevstvu. To nije bio jedini naslov takvoga tipa; isti se pojavljuje i u drugih kršćanskih država u sukobu s Osmanlijama, primjerice Poljsko-Litavske Unije.

Papa, međutim, nije bio prvi koji je Hrvatskome Kraljevstvu dao takav naslov. Plemstvo južnih hrvatskih krajeva uputilo je 10. travnja 1494. godine sa sabora u Bihaću pismo papi Aleksandru VI. i rimsko-njemačkome caru Maksimilijanu I. tražeći pomoć protiv osmanskih napada u kojemu je Hrvatsku nazvalo »kulom i predziđem kršćanstva«:

Ovu silu mi već sedamnaest godina zaustavljamo gubeći naša tijela, živote i sva moguća naša dobra, te poput kule i predziđa kršćanstva branimo svakodnevnim ratovanjem kršćanske zemlje, koliko nam je to uopće ljudski moguće. Neka Vam dakle po nama bude rečeno ovo: ako bi mi popustili Turcima, tada bi oni u svako doba mogli zaskočiti kršćanstvo iz Hrvata.[1]

Fra Ivan Kapistran

Kada su Turci 1453. godine osvojili Carigrad, papa Kalist III. pozvao je sve kršćanske narode u križarski rat. U kršćanskoj vojsci koja je u srpnju godine 1456. porazila 150 000 turskih vojnika pod Beogradom, sudjelovao je veliki broj Hrvata koje je pokrenuo franjevac Ivan Kapistran (1386. – 1456.). Protuosmanski križar i branitelj kršćanstva sv. Ivan Kapistran umro je 1456. godine u Iloku, a zbog mnogobrojnih posmrtnih čudesa i viđenja proglašen je svecem.

Godine 1521. Beograd je pao pod osmansku vlast, a hrvatski pisci i diplomati ukazali su na dramatičnost i ozbiljnost situacije pišući da je taj grad »bedem kršćanstva, ključ Europe, ključ Ugarske, tvrđava čitavoga Kraljevstva i ugarska stražica«. Sljedeće godine, na njemačkomu državnom saboru u Nürnbergu upotrebljen je za Hrvatsku izraz Zwingermaurer (‘tvrđava’), a austrijski nadvojvoda Ferdinand Habsburški govorio je da »viteški kršćanski narod« Hrvatā »poput štita« stoji ispred Štajerske, Koruške i Kranjske te cijele srednje Europe i zapadnoga kršćanskog svijeta. Na sjednici je knez Bernardin Frankapan (1453. – 1529.) molio za pomoć, podsjećajući da je »Hrvatska štit i vrata kršćanstva«, dok je njegov sin Krsto 1. srpnja 1523. godine u memorijalu papi Hadrijanu VI. upozorio da je Hrvatska »predziđe ili dver kršćanstva, a naročito pograničnih zemalja Koruške, Kranjske, Istre, Furlanije i Italije«.[2] U istome značenju su i stihovi iz pjesme Trublja slovinska baroknoga pjesnika Vladislava Menčetića koji 1665. godine piše:

Od ropstva bi davno u valih potonula Italija

o hrvatskijeh da se žalih

more otmansko ne razbija!

Protiv višestruko brojčano jačih turskih osvajača, Hrvati su vodili najžešće ratove u 16. stoljeću i 17. stoljeću koja su nazvana duo plorantes saecula Croatiae (‘dva plačuća stoljeća Hrvatske’). Većinu obrane financirali su austrijski unutarnji staleži (otprilike iznad 95 %), a obrani granice nije sudjelovao samo hrvatski etnički element, nego i njemački, mađarski te etnicitet kojeg se obično naziva »vlaški«, a čiji su pripadnici uglavnom (ne isključivo) pravoslavne vjeroispovijesti.

Nikola Šubić Zrinski.
Ferdinand von Quiquerez-Beaujeu: Antemurale Christianitatis, 1892.: Mati Hrvatska kao braniteljica kršćanske Europe i europske kulture u borbi protiv otomanskih osvajača.

U skoro 400 godina dugome ratovanju protiv osmanskih osvajača, proslavili su se mnogi imenima znani i neznani hrvatski ratnici i junaci. Najpoznatiji među njima bili su:

Godine 1566. Sulejmana I., koji je krenuo s preko 100 000 vojnika osvojiti Beč i potom čitavu Europu, zaustavio je pod Sigetom Nikola Šubić Zrinski s 2500 hrvatskih ratnika, pri čemu su ubili preko 30 000 Turaka, a sami su zbog hrabrosti i junačke smrti »ušli u legendu« svjetske ratne i vojne povijesti.

Još neki poznati i slavni ratnici bili su:

Izvori

[uredi | uredi kôd]
  1. Kruhek 1995., str. 49.
  2. Historijski mitovi na Balkanu (PDF). Inačica izvorne stranice (PDF) arhivirana 10. srpnja 2015. Pristupljeno 15. siječnja 2015. journal zahtijeva |journal= (pomoć)

Literatura

[uredi | uredi kôd]