Antonio Giovinazzi

Izvor: Wikipedija
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretraživanje
Antonio Giovinazzi
2019 Formula One tests Barcelona, Giovinazzi (47200025952).jpg
Antonio Giovinazzi 2019. na stazi Barcelona-Catalunya.
Sezona 2021.
Državljanstvo Flag of Italy.svg talijansko
Startni broj 99
Momčad Alfa Romeo Racing
Karijera u Formuli 1
Utrke 40
Prvenstva 0
Pobjede 0
Prvo startno mjesto 0
Najbrži krugovi 0
Podiji 0
Odustajanja 1
Bodovi u karijeri 18
Prva utrka Velika nagrada Australije 2017.
Prva pobjeda -
Zadnja pobjeda -
Zadnja utrka Velika nagrada Abu Dhabija 2020.

Antonio Maria Giovinazzi (Martina Franca, Italija, 14. prosinca 1993.) je talijanski vozač Formule 1 za momčad Alfa Romeo. Godine 2012. osvojio je naslov u prvenstvu Formula Pilota China, a viceprvak je bio 2013. u Britanskoj Formuli 3, 2015. u Europskoj Formuli 3 i 2016. u GP seriji.

Početak utrkivanja[uredi | uredi kôd]

Karting[uredi | uredi kôd]

Giovinazzi je započeo svoju karijeru u kartingu 2000. Prve naslove osvaja 2006. u prvenstvima 36° Torneo Industrie - Minikart,[1] Euro Trophy by 60 Mini i Italian National Trophy 60 cc. Godine 2008. osvaja dvije titule viceprvaka, u Copa Campeones Trophy KF3 prvenstvu iza prvaka Raffaelea Marciella[2] i u 38° Torneo Industrie - KF3 prvenstvu iza prvaka Daniila Kvjata.[3] Sljedeće 2009. osvaja dva 3. mjesta u European Championship Qualification Central Region - KF2[4] i 20° Trofeo Andrea Margutti - KF2 kategoriji.[5] Naslov prvaka u WSK Master Series - KF2 prvenstvu osvojio je 2010.[6] i 2011.[7]

Formula Pilota China[uredi | uredi kôd]

Iako se 2012. još natjecao u kartingu, u prvenstvu CIK-FIA World Karting Championship KF1, Giovinazzi je iste godine debitirao u jednosjedu, u prvenstvu Formula Pilota China. Vozio je bolid Tatuus FA010 za momčad Eurasia Motorsport. Sezona koja je počela 16. lipnja na stazi Shanghai, a završila 8. prosinca na Sepangu, sadržavala je šest runda, gdje su se na svakoj rundi vozile tri utrke. Na prvoj rundi, Giovinazzi je upisao dva postolja, a isti rezultat postiže na drugoj rundi koja se vozila na stazi Ordos. Ista staza bila je domaćin i treće runde, a Talijan je upravo ovdje upisao prve dvije pobjede u sezoni. Nakon što je na stazi Guangdong osvojio još jedno postolje, na petoj rundi na Sepangu, u tri utrke upisuje isto toliko pobjeda. Na posljednjoj šestoj rundi, također na Sepangu, ostvaruje posljednju šestu pobjedu, te s 229 bodova osvaja naslov prvaka ispred Dana Wellsa.[8]

Iste godine nastupao je i Formuli Abarth za momčad BVM, na posljednje tri utrke završne osme runde na Monzi. Ostvario je dvije pobjede, te jedno drugo mjesto, no pošto je nastupao kao gostujući vozač, nije mogao osvajati bodove.[9]

Formula 3[uredi | uredi kôd]

Britanska Formula 3[uredi | uredi kôd]

Europska Formula 3[uredi | uredi kôd]

Deutsche Tourenwagen Masters[uredi | uredi kôd]

Utrke izdržljivosti[uredi | uredi kôd]

Asian Le Mans Series[uredi | uredi kôd]

European Le Mans Series[uredi | uredi kôd]

FIA World Endurance Championship – LMP2[uredi | uredi kôd]

24 sata Le Mansa[uredi | uredi kôd]

GP2 Series[uredi | uredi kôd]

Prema Racing (2016.)[uredi | uredi kôd]

Formula 1[uredi | uredi kôd]

Pred kraj 2016. postao je test vozač Ferrarija, a 2017. debitirao je u Formuli 1 na Velikoj nagradi Australije, za momčad Sauber, kao zamjena za ozlijeđenog Pascala Wehrleina[10]. Giovinazzi je tako postao prvi talijanski vozač koji je nastupio na utrci Formule 1 još od Jarna Trullija i Vitantonija Liuzzija na Velikoj nagradi Brazila 2011.

Sauber (2017.)[uredi | uredi kôd]

2017.

Alfa Romeo (2019. − 2021.)[uredi | uredi kôd]

2019.[uredi | uredi kôd]

2020.[uredi | uredi kôd]

2021.[uredi | uredi kôd]

Rezultati u Formuli 1[uredi | uredi kôd]

Sezona Momčad Šasija Motor Utrke Pobjede Podiji Bodovi Plasman
2017. Flag of Switzerland.svg Sauber F1 Team Sauber C36 Ferrari 061 1.6 V6 t 2 0 0 0 22.
2019. Flag of Switzerland.svg Alfa Romeo Racing Alfa Romeo Racing C38 Ferrari 064 1.6 V6 t 21 0 0 14 17.
2020. Flag of Switzerland.svg Alfa Romeo Racing Alfa Romeo Racing C39 Ferrari 065 1.6 V6 t 17 0 0 4 17.

Izvori[uredi | uredi kôd]

  1. 36° Torneo Industrie - Minikart 2006 standings Driver Database Pristupljeno 1. ožujka 2021.
  2. Copa Campeones Trophy KF3 2008 standings Driver Database Pristupljeno 1. ožujka 2021.
  3. 38° Torneo Industrie - KF3 2008 standings Driver Database Pristupljeno 1. ožujka 2021.
  4. European Championship Qualification Central Region - KF2 2009 standings Driver Database Pristupljeno 1. ožujka 2021.
  5. 20° Trofeo Andrea Margutti - KF2 2009 standings Driver Database Pristupljeno 1. ožujka 2021.
  6. WSK Master Series - KF2 2010 standings Driver Database Pristupljeno 1. ožujka 2021.
  7. WSK Master Series - KF2 2011 standings Driver Database Pristupljeno 1. ožujka 2021.
  8. Formula Pilota China 2012 standings Driver Database Pristupljeno 1. ožujka 2021.
  9. Formula Abarth European Series 2012 standings Driver Database Pristupljeno 1. ožujka 2021.
  10. Giovinazzi nastupa na VN Australije umjesto Wehrleina. F1Puls, objavljeno 25. ožujka 2017. Pristupljeno 25. ožujka 2017.

Vanjske poveznice[uredi | uredi kôd]