Atipična depresija
| Klasifikacija i vanjske poveznice | |
| MKB-10-CM | F32.89, F32.8 
|
Atipična depresija je depresivni poremećaj koji dijeli mnoge tipične simptome velikog depresivnog poremećaja i distimije, no karakteriziran je poboljšanjem raspoloženja kao reakciju na pozitivan događaj. Ova reaktivnost ju razlikuje od melankolične depresije. Također, simptomi atipične depresije najčešće su vegetativni, odnosno obilježavaju je hipersomnija, značajan porast tjelesne težine, pojačan apetit i prejedanje (hiperfagija), olovna paraliza (osjećaj težine u rukama i nogama), koja se često karakterizira kao "lijenost", te značajna interpersonalna osjetljivost na kritike.[1]
Unatoč svome imenu, atipična depresija je relativno česta. Povijesni razlozi zašto je ovako nazvana su dvostruki. Prvi je taj da je atipična depresija reagirala na MAOI antidepresive, dok triciklički nisu bili djelotvorni. Također, depresija koja je dio bipolarnog poremećaja često ima tzv. vegetativne simptome i osjetljivost na kritike. Atipična depresija dijeli neurobiološku poveznicu s bipolarnim poremećajem te se ponekad smatra "mostom" između unipolarne i bipolarne depresije u bipolarnom spektru.[2][3][4]
Zanimljivo je da poremećaji ličnosti drugog clustera, posebice granični poremećaj ličnosti, imaju neurobiološku poveznicu s atipičnom depresijom, osobito s bipolarnim poremećajem.[5]
Atipična je depresija oko četiri puta češća u žena. Također, bolest se javlja u ranijoj dobi (adolescencija) što sugerira snažnu biološku komponentu ovog poremećaja. Depresivne epizode često su kronične, a remisije djelomične.
Atipična depresija ima visoku komorbidnost s anksioznim poremećajima, nosi nešto viši rizik za suicidalno ponašanje te, znakovito, ima distinktnu psihopatologiju ličnosti i biološka obilježja. Ovaj je poremećaj češći u osoba s bipolarnim I, bipolarnim II, ciklotimijom, hipertimijom i sezonskim afektivnim poremećajem. Sindrom kroničnog umora i fibromialgija također se povezuju s atipičnom depresijom.[6][7]
Patofiziologija[uredi | uredi kôd]
Pronađena je značajna sličnost u atipičnoj i drugim vrstama depresije, no postoje istraživanja koja ukazuju na diferencijabilne čimbenike u svakom pojedinom modelu depresije. U endokrinom modelu, postoje dokazi da je tzv. hipotalamusno-hipofizno-nadbubrežna os (HPA os) u melankoličnoj depresiji hiperaktivna, a hipoaktivna u atipičnoj depresiji. Također, u modelu melankolične depresije uočeno je veće negativno odstupanje u psihomotornoj aktivnosti, prostornoj memoriji i sposobnosti verbalnog izražavanja u odnosu na atipičnu depresiju.
Postoje čvrsti dokazi da su protuupalni markeri (citokini) povišeniji u osoba s atipičnom depresijom. Nekoliko studija pokazuje da je bupropion učinkovitiji u depresija s povišenom upalom u tijelu, a dokazano je da je bupropion jedan od najdjelotvornijih preparata u liječenju atipične depresije.[8]
Kriteriji za dijagnozu[uredi | uredi kôd]
Kao i sve druge psihijatrijske bolesti i poremećaji, liječnici atipičnu depresiju dijagnosticiraju po kriterijima Dijagnostičkog i statističkog priručnika (DSM-a) Sjedinjenih Država. U najnovijem, petom izdanju DSM-a navode se sljedeći kriteriji:
- Reaktivnost raspoloženja
- Barem dvoje od navedenih:
- Značajan porast tjelesne težine ili pojačan apetit (hiperfagija);
- Hipersomnija (pretjerano spavanje);
- Osjećaj težine u udovima;
- Perzistentni uzorak preosjetljivosti na socijalno odbijanje, odnosno kritike.
Također, kriteriji za dijagnozu melankolične i katatonične depresije ne smiju biti zadovoljeni.
Liječenje[uredi | uredi kôd]
Terapija prvog izbora[uredi | uredi kôd]
Standardni antidepresivi iz skupina SSRI (npr. fluoksetin, sertralin) i SNRI (npr. venlafaksin), kao i bupropion i mirtazapin smatraju se terapijom prvog izbora. Bupropion, norepinefrin-dopaminski inhibitor, posebice je djelotvoran, ne samo zbog potencijalnog protuupalnog djelovanja, nego i za reverzne vegetativne simptome i letargiju.[9] Melatonergički antidepresiv agomelatin također je djelotvoran.[10]
Modafinil je također nerijetko primijenjivana strategija u liječenju hipersomnije i umora.[11]
MAO inhibitori[uredi | uredi kôd]
Mjesta za MAO inhibitore itekako postoji, iako se oni danas ne smatraju terapijom prvog izbora. Ipak, noviji antidepresivi te skupine kao što su reverzibilni MAO inhibitor moklobemid (Aurorix) i MAO-B inhibitor selegilin, sigurni su i učinkoviti lijekovi kod ovog depresivnog poremećaja.[12][13]
Triciklički antidepresivi[uredi | uredi kôd]
Uporaba tricikličkih antidepresiva, izuzev tianeptina (koji ima znatno drugačije kliničko djelovanje),[14] nije opravdana s obzirom na dokazano nepovoljan omjer benefita i nuspojava.
Druge intervencije[uredi | uredi kôd]
Postoje dokazi o učinkovitosti kognitivno bihevioralne terapije (CBT-a), posebice ako je prisutna socijalna anksioznost.
Tjelovježba ima povoljne učinke na raspoloženje, otpornost na bol i opće stanje osoba s bolnim i depresivnim sindromima.[15]
Postoje dokazi i o učinkovitosti aripiprazola i buspirona u liječenju anksiozne komponente atipične depresije.[16]
Izvori[uredi | uredi kôd]
- ↑ Oblici depresije. PLIVAzdravlje
- ↑ The role of cyclothymia in atypical depression: toward a data-based reconceptualization of the borderline–bipolar II connection
- ↑ Atypical depression: a variant of bipolar II or a bridge between unipolar and bipolar II?
- ↑ The high prevalence of “Soft” bipolar (II) features in atypical depression
- ↑ Singh, Tanvir; Williams, Kristi. 15. travnja 2006. Atypical Depression. Psychiatry (Edgmont). 3 (4): 33–39. PMC 2990566. PMID 21103169 Prenosi PubMed Central
- ↑ Atypical depression spectrum disorder – neurobiology and treatment
- ↑ Atypical Depression in the 21st Century: Diagnostic and Treatment Issues
- ↑ Łojko, Dorota; Rybakowski, Janusz K. 15. rujna 2017. Atypical depression: current perspectives. Neuropsychiatric Disease and Treatment. 13: 2447. doi:10.2147/NDT.S147317. PMID 29033570 Prenosi www.ncbi.nlm.nih.gov
- ↑ Clinical Practice Review for Major Depressive Disorder | Anxiety and Depression Association of America, ADAA. adaa.org
- ↑ The effectiveness of agomelatine (valdoxan) in the treatment of atypical depression
- ↑ S, Vaishnavi; K, Gadde; S, Alamy; W, Zhang; K, Connor; Jr, Davidson. 15. kolovoza 2006. Modafinil for atypical depression: effects of open-label and double-blind discontinuation treatment. Journal of clinical psychopharmacology. 26 (4). doi:10.1097/01.jcp.0000227700.263.75.39. PMID 16855454 Prenosi pubmed.ncbi.nlm.nih.gov
- ↑ Lonnqvist, J.; Sihvo, S.; Syvälahti, E.; Kiviruusu, O. 15. studenoga 1994. Moclobemide and fluoxetine in atypical depression: a double-blind trial. Journal of Affective Disorders. 32 (3): 169–177. doi:10.1016/0165-0327(94)90015-9. PMID 7852659 Prenosi PubMed
- ↑ Quitkin, F. M.; Liebowitz, M. R.; Stewart, J. W.; McGrath, P. J.; Harrison, W.; Rabkin, J. G.; Markowitz, J.; Davies, S. O. 15. kolovoza 1984. l-Deprenyl in atypical depressives. Archives of General Psychiatry. 41 (8): 777–781. doi:10.1001/archpsyc.1984.01790190051006. PMID 6430257 Prenosi PubMed
- ↑ Alamo, Cecilio; García-Garcia, Pilar; Lopez-Muñoz, Francisco; Zaragozá, Cristina. 1. srpnja 2019. Tianeptine, an atypical pharmacological approach to depression. Revista de Psiquiatría y Salud Mental (English Edition). 12 (3): 170–186. doi:10.1016/j.rpsmen.2018.09.001 Prenosi www.elsevier.es
- ↑ Depression and anxiety: Exercise eases symptoms. Mayo Clinic
- ↑ APA PsycNet. psycnet.apa.org
 | Molimo pročitajte upozorenje o korištenju medicinskih informacija. Ne provodite liječenje bez savjetovanja s liječnikom! |