Bizonski ponor Head-Smashed-In
| Bizonski ponor Head-Smashed-In | |
|---|---|
 Svjetska baština – UNESCO | |
 | |
 Kanada | |
| Godina uvrštenja | 1981. (5. zasjedanje) |
| Vrsta | Kulturno dobro |
| Mjerilo | vi |
| Ugroženost | - |
| Poveznica | UNESCO:158 |
| Koordinate | 51°44′58″N 110°37′29″W / 51.74944°N 110.62472°W |
  Head-Smashed-In Lokacija bizonskog ponora Head-Smashed-In u Kanadi | |
Bizonski ponor Head-Smashed-In (engleski: Head-Smashed-In Buffalo Jump, siksika: Estipah-skikikini-kots, tj. „Bizonski ponor utisnute glave”) je tradicionalno lovište bizona u podbrđu Stjenjaka koje se izdiže iz prostrane prerije oko 18 km sjeverozapadno od grada Fort Macleod na jugoistoku kanadske pokrajine Alberte.[1] Ime mu potječe od Blackfoot legende prema kojoj je mladi ratnik u želji da izbliza vidi kako bizoni padaju s litice, pao i bio pokopan ispod bizona. Kasnije su ga pronašli s glavom utisnutom u tlo zbog težine bizona.[2]
Godine 1981., Bizonski ponor Head-Smashed-In je upisan na UNESCO-ov popis mjesta svjetske baštine u Sjevernoj Americi kao „dom i muzej na otvorenom kulture naroda Blackfoot”[3].
Odlike[uredi | uredi kôd]
„Bizonske ponore” (buffalo jumps) su posljednjih 5.700 godina koristili starosjedilački narodi prerije kako bi lovili bizone tako što su ih tjerali na pad s visokih litica. Mjesta takvog lova su poznata i drugdje na svijetu, poput Solutré-Pouilly u Francuskoj (gdje su ubijani divlji konji) ili Dolní Věstonice u Češkoj (gdje su ubijani mamuti), ali je bizonski ponor Head-Smashed-In daleko najveći i bio je najdulje u uporabi.
Prije kasnijeg uvođenja konja, Blackfoot indijanci bi se obukli u kože kojota i vukova, te bi plašeći potjerali bizone s 3 km udaljenih brda Porcupine Hills („Dikobraščeva brda”) do zapadne linije goleme prerije (površine od oko 40 km²) koja je završavala stotinama stjenovitih litica. „Bizonski trkači” su bili posebno obučeni mladići koji su izučavali ponašanje životinja kako bi ih znali opkoliti straga i uz vjetar, te potom vičući i mašući robom potjerati u trk. Bizoni bi znali stati prije litice, ali bi ih težina krda iza njih gurnula u ponor. Bizoni bi se polomili tako da su ih poslije mogli lako savladati u podnožju litice i odnijeti na obradu u obližnji kamp. U kampu, koji je morao biti na mjestu sa svježom vodom, bizoni su u potpunosti iskorištavani; od mesa koje se sušilo suncem na kamenju, do proizvodnje alatki od kostiju, masti od koštane srži i koža za šatore. U blizini bizonskog ponora Head-Smashed-In pronađeni su ostaci kamenih temelja za šatore (tzv. "tipi prstenje") koji su služili da učvrste šator protiv vjetra.
Nadalje, lov na bizone, koji se odvijao sezonski, imao je i duhovnu važnost, te je obogaćivao umjetnost i kulturu naroda koji je nakon lova imao vremena za dokolicu i užitak.
Bizonski ponor Head-Smashed-In je sam dug oko 300 metara i na najvišem dijelu visok 11 m. Naslage kostiju u njegovom podnožju su duboke do 12 m, a pronađeni su i brojni ostaci polomljenog kamenog oružja, te na stotine starijih kamenih i novijih vrhova strijelica, što govori o tisućljetnoj uporabi za lov.
Izvori[uredi | uredi kôd]
- ↑ Head-Smashed-In Buffalo Jump (Discover Alberta) (engl.) Preuzeto 1. rujna 2012.
- ↑ Legenda o Bizonskom ponoru Head-Smashed-In Inačica izvorne stranice arhivirana 28. veljače 2013., Bison in Mythology and Religious Ritual, University of Calgary, the Applied History Research Group. 1997. (engl.) Preuzeto 30. kolovoza 2012.
- ↑ Head-Smashed-In Buffalo Jump (engl.) Preuzeto 30. kolovoza 2012.
Vanjske poveznice[uredi | uredi kôd]
- Parks Canada web site Inačica izvorne stranice arhivirana 14. veljače 2004. (engl.)
- Head-Smashed-In Buffalo Jump Interpretive Centre (engl.)
- Imagining Head Smashed-In, revizija knjige (engl.)
| ||||||||||||||||||||