Bogodol

Izvor: Wikipedija
Jump to navigation Jump to search
Bogodol
Bogodol na karti BiH
Bogodol
Bogodol
Bogodol na zemljovidu Bosne i Hercegovine
Regija BiH Hercegovina
Entitet Federacija BiH
Županija Hercegovačko-neretvanska županija
Općina/Grad Mostar
Površina
 - ukupna 52.33 km2
Zemljopisne koordinate 43°25′16″N 17°44′06″E / 43.421°N 17.735°E / 43.421; 17.735Koordinate: 43°25′16″N 17°44′06″E / 43.421°N 17.735°E / 43.421; 17.735
Nadmorska visina 650-900 n/m
Stanovništvo (1991.)
 - ukupno 274
Pošta 88000
Pozivni broj (+387) 036

Bogodol je selo u Zapadnoj Hercegovini, u Bosni i Hercegovini, sjeverozapadno od Mostara.

Stanovništvo[uredi VE | uredi]

Početkom 18. stoljeća crnogorske obitelji Bojanić, pa zatim Ivanišević i Matković doseljavaju u Bogodol, a krajem 18. stoljeća potomci hrvatskih obitelji Čuljak, Prskalo i Vrljić. Hrvati iz Bogodola se već u 19. stoljeću dalje raseljavaju u Ramu, Uskoplje, Bugojno...

Početkom 20. stoljeća mnogi odlaze u Sjedinjene Američke Države (najmanje dvadesetak neoženjenih momaka). Između prvog i drugog svjetskoga rata nekoliko obitelji iseljava u sjevernu Bosnu i Slavoniju. Za vrijeme Drugoga svijetskog rata stradao je velik broj Srba od ustaša, a Hrvata od četnika, a još veći broj je stradao na kraju rata od partizana. No, ta ubojstva činile su uvijek vojske sa strane, susjedi su se u glavnom poštivali i međusobno štitili. Nakon Drugog svjetskoga rata dolazi do iseljavanja: Srbi širom Vojvodine, a Hrvati većinom u Slavoniju (Stari Slatinik, Donji Andrijevci, Šiškovci...) i u Srijem (Morović...). Krajem pedesetih Bogodol postaje žrtva ruralno-urbane migracije.

Mnogo mladih krajem 1950-ih, tijekom 1960-ih i 1970-ih napušta selo i nastanjuje se u Mostaru, udaljenom 21 km od Bogodola. Današnje mostarsko predgrađe s naseljima Cim, Ilići, Bijeli Brijeg, Vihovići i Orlac su uglavnom naseljeni Bogodoljani, tako da su nekadašnji seoski susjedi postali susjedi u gradu. Zbog nedostatka zaposljenja 1960-ih i 1970-ih nastaje i iseljavanje i odlazak na privremeni rad u srednju i zapadnu Europu, najviše u Njemačku i Austriju. To "privremeno" postalo je stalno, tako da danas Bogodoljani žive rasuti Europom, Australijom i Amerikom: Frankfurt, Stuttgart, Mainz, München, Mannheim, Hamburg, Hannover, Beč, Zürich, Melbourne, Geelong, Perth, Toronto, Vancouver...

Početkom devedesetih izbija rat i za vrijeme istog Srbi napuštaju selo u namjeri da se u njega vrate nakon što ga JNA zauzme.

Stanovništvo[uredi VE | uredi]

Nacionalnost[1] 1991.
Hrvati 161 (58,76%)
Srbi 112 (40,88%)
ostali 1 (0,36%)
Ukupno 274 (100%)

Znamenitosti[uredi VE | uredi]

U selu se nalazi kip Sv. Ante izgrađen oko 1938. godine. Katolička crkva Sv. Ante izgrađena je 1965. godine. U selu su šest groblja: Najstarije je groblje Križi, staro oko 750 godina. Od novijih katoličkih groblja nastarije je Dražansko (koje je postojalo i prije dolaska sadašnjih stanovnika, krajem 18. stoljeća, tako da je oltar zatečen, samo je kasnije krov promjenjen). Kratko prije drugog svjetskoga rata osnovana su Vrljića groblje i Ladinsko groblje. Krajem sedamdesetih nastalo je groblje kod crkve Sv. Ante u Bogodolu Antasovica groblje.

Pravoslavno groblje se nalazi na ulazu u selo, gdje se sve do rata rata nalazila i pravoslavna crkva koja je izgrađena 1936. godine. Groblje je osnovano sredinom 18. stoljeća na ovom mjestu. A prije ovog svaka pravoslavna obitelj je imala svoje groblje. Najstarije je bilo Ivaniševića groblje kod Ivaniševića. Tomića pod gomilom koje su sami osnovali pri dolasku u ove krajeve. Prvi sahranjeni u novom grobllju je bio Jovo Bojanić Hajduk

Seoska škola je 1950. godine od seljana izgrađena blizu crkve Sv. Ante, no zbog iseljavanja u Slavoniju, grad Mostar i u inozemstvo škola je zatvorena 80-tih godina.

Iz ilirskog razdoblja sačuvane su kamene gomile. Velika i mala Bandurica (zapravo Pandurica od Pandur-stražar).

Zemljopis[uredi VE | uredi]

Okolna brda[uredi VE | uredi]

Sa sjevera obronci planine Čabulje (Kuki, Vilinkosa, Ćavarova kosa, Plesno, Kulica, Trostruke drage). S juga brdo Bile (Grozdac, Samograd, za Krš), s jugozapada brdo Voštica (ime dolazi od staroslavenske rijeci Voštok što znači istok, pa su joj vjerojatno Crnčani dali ime jer je njima s istočne strane). Sa zapada Pavlova Jela (dobila ime po harambaši Pavlu Milanoviću kojeg su Turci ubili i objesili o jeli)

Zaseoci[uredi VE | uredi]

Draga, Ladina, Vrljići i (od 2008) Čabulja

Susjedna mjesta[uredi VE | uredi]

S istočne strane selo Goranci u kojoj je i katolička župna crkva, sa zapadne strane selo Gornji Crnač, s juga sela Gornji Gradac i Gostuša, a sa sjevera selo Gornja Drežnica.

Poznate osobe[uredi VE | uredi]

  • Stojan Vrljić, sveučilišni profesor (1950. - 2012.)
  • Ilija Vrljić, političar rodom iz Bogodola, a boravi u Cimu
  • Vlado Čuljak, političar rodom iz Bogodola, a boravi u Cimu

Prezimena[uredi VE | uredi]

  • Bojanić, Ivanišević, Matković i Janjić podrijetlom iz Crne Gore (uglavnom dolaze preko Trebinja)
  • Čuljak, podrijetlom iz Klobuka, doseljavaju u Provo, a odatle u Bogodol
  • Prskalo, podrijetlom iz Gradnića, općina Čitluk
  • Vrljić, podrijetlom iz Vrljike, doseljavaju u Bogodol iz Pologa
  • Karačić, podrijetlom iz Gornjeg Crnča


Nadimci[uredi VE | uredi]

Zbog istih imena i prezimena nastali su raznih nadimci: Ađontići, Antasovići, Bikotići, Brkići, Ćasići, Dedići, Đumići, Galići, Gelčići, Gluvići, Gršići, Jelačići, Joskići, Kaljkanovi, Kordušići, Lukići, Matuljići, Pismarkovi, Salatići, Stipurići, Šanjgurići, Šestići, Šuduri, Vranješi, Žbirovići, Šimunovi...


Izvor[uredi VE | uredi]

  • Knjiga: "Nacionalni sastav stanovništva - Rezultati za Republiku po opštinama i naseljenim mjestima 1991.", statistički bilten br. 234, Izdanje Državnog zavoda za statistiku Republike Bosne i Hercegovine, Sarajevo.
  1. Savezni zavod za statistiku i evidenciju FNRJ i SFRJ, popis stanovništva 1948., 1953., 1961., 1971., 1981. i 1991. godine.