Boris Bućan

Izvor: Wikipedija
Jump to navigation Jump to search
Boris Bućan
Rođenje 1947.
Nacionalnost Hrvat
Portal o životopisima

Boris Bućan (Zagreb, 1947.), hrvatski likovni umjetnik, slikar i grafički dizajner.

Životopis[uredi VE | uredi]

Boris Bućan: plakat za balete Žar ptica i Petruška, (1983.)

Rođen je 15. ožujka 1947. godine u Zagrebu. Nakon završene Škole primijenjene umjetnosti upisuje Akademiju likovnih umjetnosti u Ljubljani 1967. godine. Studij slikarstva nastavlja na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu gdje je diplomirao 1972. godine. Na domaćoj likovnoj sceni javlja se krajem 70-ih godina izvodeći intervencije u prostoru grada. Boji pločnik u plavo u Varšavskoj ulici u Zagrebu te izlazi u prostor dvorišta iza Galerije Studentskog centra sa radom nazvanim Pikturalna petlja koji je radio s Josipom Stošićem 1969. godine. Bućan je dosad imao više od sedamdeset samostalnih izložbi te više od 160 kolektivnih izložbi od kojih su najpoznatije Venecijanski bijenale 1984. godine na kojem je predstavljao SFRJ, Bijenale u Sao Paolu 1989., te Trijenale u Milanu 1992. godine. Izuzetno je cijenjen u zemlji i u inozemstvu zbog svog osebujnog pristupa u oblikovanju plakata. Dobitnik je brojnih nagrada u zemlji i inozemstvu. Poslijednjih godina okreće se sve više slikarstvu.

Plakati[uredi VE | uredi]

Novina koju Bućan uvodi u tadašnju tradiciju plakatiranja velike su dimenzije plakata. Šest listova međusobno spojenih u cjelinu otiskuju se na površini 2 x 2 metra te na taj način, prema Maroeviću, mijenjaju sliku grada namećući se prolaznicima svojom veličinom.[1] Bućan se referira na brojna poznata djela ponavljajući njihovu kompoziciju u novom kontekstu. Tako se na plakatu za Glazbene doživljaje Zagrebačkih simfoničara i Zbora RTZ-a u koncertnoj dvorani Vatroslava Lisinskog referira na Picassova Tri svirača iz 1921. godine, a na plakatu za Međunarodni dan muzeja u Muzejskom dokumentacijskom centru u Zagrebu zamjetno je referiranje na Botticellijevo Rođenje Venere iz 1486. godine. Često ponavlja uzorke na različitim plakatima, primjerice korištenje zlatnog uzorka s crnim linijama uočljivo je na njegovim plakatima za Trijenale hrvatske skulpture – Konfrontacije 1982., na plakatu Verdijeve Traviate u Hrvatskom narodnom kazalištu u Splitu, zatim na plakatu povodom 100 godina Obrtne škole i Škole primijenjene umjetnosti na retrospektivnoj izložbi učeničkih radova. U svojim plakatima za HNK u Splitu - primjerice plakati za predstave Roko i Cicibela 1983. godine, Tijardović: život i vrijeme iste godine, Kroćenje goropadnice - miješa različite šarolike uzorke za koje inspiraciju nalazi u razdoblju secesije. Na plakatu za Verdijev Nabucco 1983. koristio je znakove nalik klinastom pismu kojima oblikuje Nabukodonosora, odnosno situaciju u kojoj najveći vladar Novobabilonskog Carstva doživljava poraz i pada. Isti motiv ponovit će i na plakatu za predstavu Dušana Jovanovića Vojna tajna, ali u drukčijem kontekstu i na drugi način. Kirchnerovi motivi i citati uočljivi su na njegovim plakatima za predstave Balada o Pulcinelli i Aretej iz 1984. godine. Na njegovom najpoznatijem plakatu za Žar ptica (Petruška), baletnu predstavu Igora Stravinskoga, Bućan prikazuje biće s animalnim i antropomorfnim obilježjima. Bućan se poigrava s tim obilježjima i na plakatu za Dane hrvatske glazbe: ciklus Petnaest doživljaja Zagrebačkih simfoničara i Zbora RTZ-a za koncertnu dvoranu Vatroslava Lisinskog. Grafizam trave na plakatu Žar ptica autor smatra svojim patentom, te ga kasnije nebrojeno puta ponavlja u svojim kompozicijama.

Nagrade i priznanja[uredi VE | uredi]

Boris Bućan, muškarac i žena, akril na kartonu 100x70 cm

Od brojnih priznanja koje je primio najistaknutije su nagrada Zagrebačkog salona (1970. i 1983.godine), nagrada Zgraf-a (1984.), Brončana plakata, Varšava (1974.), Zlatna plakata, Trijenale kazališnog plakata, Novi Sad (1974.), 1. nagrada na 7. međunarodnom bijenalu kazališnog plakata za plakat predstave Anđeo na mom ramenu Gradskog dramskog kazališta Gavella, Rsezòw u Poljskoj (1999.). Hrvatsko dizajnersko društvo 2006. godine dodjeljuje Bućanu nagradu za životno djelo. Plakate radi za Galeriju Studentskog centra u Zagrebu, Teatar &TD, Gradsko dramsko kazalište Gavella, Hrvatsko narodno kazalište u Zagrebu i Splitu. Njegov najznačajniji uspjeh predstavlja uvrštavanje Bućanova plakata za balet Žar ptica Igora Stravinskog u postav izložbe The power of posters održane u Victoria & Albert Museum u Londonu 1998. godine. Na izložbi je prikazano 250 najboljih radova nastalih od 1870. do 1998. godine. Osim što je uvršten u postav, Bućanov plakat bio je na naslovnici kataloga izložbe. Bućanova djela danas se nalaze u brojnim svjetskim muzejima među kojima se ističu MoMA i Cooper – Hewitt Museum u New Yorku; Staatliches Museum für Augewandte Kunst u Münchenu; State Library of Victoria u Melbourneu; Deutsches Plakat Museum u Essenu.

Izvori[uredi VE | uredi]

  1. Maroević, Tonko. Bućan: plakati/posters (1967-1984), Biblioteka Grafičke zbirke: knjiga 5, NSB, Zagreb, 1984.

Literatura[uredi VE | uredi]

  • Maroević, Tonko. Bućan: plakati/posters (1967-1984), Biblioteka Grafičke zbirke: knjiga 5, NSB, Zagreb, 1984.
  • Ukrainčik, Lea (ur.), Beroš, Nada. Boris Bućan: ciklus u kinu, Umjetnički paviljon, Zagreb, lipanj 1996.
  • Medić, Ana (ur.), Kovač, Leonida. Boris Bućan: žena na mjesečini = Woman in the Moonlight , Galerija Klovićevi dvori 16. ožujak/March - 30. travanj/April 2010, Galerija Klovićevi dvori, Zagreb, 2010. ISBN 9789532710359

Vanjske poveznice[uredi VE | uredi]