Edhem Čamdžić

	Edhem ef. Čamdžić
muftija banjalučki
	trajanje službe; 1999. – 2014.
Prethodnik	Ibrahim ef. Halilović
Nasljednik	Osman ef. Kozlić
Rođenje	Zavidovići, 1947.
Zanimanje	teolog

Edhem ef. Čamdžić (Zavidovići, 1947.), muftija je banjalučki.

Životopis[uredi | uredi kôd]

Edhem Čamdžić rođen je 1947. g. u Krčevinima pokraj Zavidovića. Završio je Gazi Husrev-begovu medresu u Sarajevu, a diplomirao je na Fakultetu islamskih znanosti – odsjek Usuliddin u Libiji 1975. godine.

Nedugo zatim, počinje raditi u Atik-džamiji u Bijeljini. Iz tog grada, a po preporuci Huseina ef. Đoze, prelazi u Doboj gdje obavlja dužnost imama u Trnjak džamiji. Godine 1978., po preporuci tadašnjeg predsjednika Starješinstva Islamske zajednice u BiH Ahmeda ef. Smajlovića, postavljen je za vjerskoprosvjetnog referenta. U Doboju je ostao do početka rata u Bosni i Hercegovini.

U dijelu slobodnog Doboja (danas Doboj Jug) ostao je sa bošnjačkim narodom tokom cijelog rata, obavljajući dužnost imama, glavnog imama i učitelja u osnovnoj školi, kao i druge poslove vezane za obranu Bošnjaka. Godine 1993. Edhem ef. Čamdžić bio je u logoru u Busovači.

Na prijedlog reis-ul-uleme Mustafe ef. Cerića, Edhem-ef. Čamdžić imenovan je 1999. godine za muftiju banjalučkog gdje ostaje do 2014. godine. Bio je muftija u vrijeme kada u Banjoj Luci nije bilo nijedne džamije, a u cijelom muftijstvu bilo je manje od 2.000 Bošnjaka . No, svakodnevno je radio na obnovi Ferhadije u Banja Luci i na pripremama za izgradnju Islamskog centra, medrese, obdaništa i staračkog doma u Banjoj Luci. Stalno je vodio brigu o Bošnjacima povratnicima s kojima je imao svakodnevne susrete u kojima ih je bodrio na povratak, na ostanak na svojim ognjištima, na obnovu porušenih domova i imanja, što je dalo rezultate u mnogim džematima, selima i gradovima Banjalučkog muftiluka.

Ostao je upamćen i po tome što je odbio da primi Orden časti sa zlatnim zrakama od predsjednika bh. entiteta Republika Srpska Milorada Dodika. U svom dopisu Uredu Predsjednika Republike Srpske naglasio je da "ne može primiti nikakav orden od predsjednika Republike Srpske dok njegove džematlije, muslimani Bošnjaci, u ovom entitetu nemaju ona prava koja zaslužuju po svim zakonima i propisima, Božjim i ljudskim, a to su jednakopravnost u raspodjeli radnih mjesta u državnim institucijama, slobodu od straha u kući i džamiji te potrebne uvjete za povratak i ostanak u svojim domovima, na svojim imanjima i svojim školama".^[1]