Edvard IV.

Izvor: Wikipedija
Skoči na: orijentacija, traži
Edvard IV.

Edvard IV. (Rouen, Francuska, 28. travnja 1442. - Dvorac Windsor, 9. travnja 1483.), prvi engleski kralj iz dinastije York i dejure francuski kralj do 29. kolovoza 1475.

Bio je najstariji sin Rikarda Plantageneta, vojvode od Yorka, nakon čije je smrti u jednoj od bitaka Ratova dviju ruža vođenoj sa plemićima naklonjenim dinastiji Lancaster kod Wakefielda, istakao svoje pravo na englesku krunu. Svoje pravo je temeljio na činjenici da je bio potomak Lionela od Clarencea, drugog sina engleskog kralja iz dinastije Anjou-Plantagenet, Edvarda III.

Uz pomoć utjecajnog Rikarda Nevillea, grofa od Warwicka, koji je kroz Edvarda želio ostvariti svoje ambicije, tijekom 1461. porazio je vojsku plemića naklonjenih dinastiji Lancaster, te se iste godine, nakon što su Henrik VI. i njegova borbena supruga Margareta od Anjoua izbjegli u inozemstvo, proglasio engleskim kraljem. Edvard je, za razliku od Henrika, bio jak, energičan i popularan, te je u tom, vanjskopolitički (vojni porazi u Francuskoj) i unutarnjopolitički (Ratovi dviju ruža i potpuni kaos u zemlji) nepovoljnom trenutku za Englesku, bio za mnoge bolje rješenje nego Henrik VI.

Nakon što je, porazivši svoje protivnike iz klana Lancaster, postao kralj, Edvard je ubrzo došao u politički sukob sa svojim političkim mentorom, grofom od Warwicka uz čiju je neprocjenjivu pomoć i osvojio krunu, budući da se potajno oženio sa udovicom Elizabeth Woodville, protivno grofovim savjetima i željama, te omogućio rođacima svoje nove supruge veliki utjecaj na vlast. Edvard je također, protivno željama grofa od Warwicka počeo samostalno voditi politiku mimo njegove volje. Sve spomenuto oslabilo je grofovu moć, pa je postao Edvardov politički protivnik, te je izazvao pobunu i poveo vojsku na Edvarda.

Godine 1469. Edvard je vojno poražen od strane grofa od Warwicka, te je ubrzo i zarobljen. Grof od Warwicka je pokušao vladati u Edvardovo ime, ali se tome protivilo ostalo utjecajno plemstvo pa je grof bio prisiljen Edvarda pustiti iz zarobljeništva. Edvard se pokušao izmiriti sa grofom, ali je grof 1470. ponovno, ali ovaj puta neuspješno, pokrenuo pobunu i nakon poraza morao napustiti Englesku izbjegavši u Francusku. Grof od Warwicka je u Francuskoj skovao novu urotu, ovaj puta sa svojim bivšim najljućim protivnicima koje je porazio, Henrikom VI. i njegovom suprugom Margaretom. Oni su uz pomoć Francuske vojno napali Edvarda koji je, poražen, napustio Englesku i pobjegao u Burgundiju. Henrik VI. je 1470. ponovno vraćen na tron, ali za kratko.

Edvard i njegov šogor Karlo, vojvoda burgundski, koji je na Edvardovu zamolbu pokrenuo vojsku, iskrcali su se u Engleskoj, te su 1471., u nekoliko bitaka porazili protivnike, ubivši grofa od Warwicka, Henrikova sina Edvarda, te zarobivši samog Henrika, kojeg je Edvard ubrzo dao i ubiti. Nakon toga je vojno porazio i minimalizirao politički utjecaj klana Lancaster na engleskoj političkoj i dinastičkoj sceni.

Edvard je 1475. objavio rat Francuskoj u kojem je uspješno porazio u više navrata francusku vojsku, te Francuskoj nametnuo plaćanje visokih novčanih kontribucija u zamjenu na njegovo odustajanje od prava na francusku krunu.

Edvard se 1483. razbolio, te ubrzo umro, a naslijedio ga je sin Edvard kojeg je ubrzo sa vlasti srušio brat pokojnog Edvarda, Rikard.