Prijeđi na sadržaj

Harold II., kralj Engleske

Izvor: Wikipedija
Harold II.
Harold II.
kralj Engleske
Vladavina 5. siječnja 1066. - 14. listopada 1066.
Krunidba 6. siječnja 1066.
Prethodnik Edvard III. Ispovjednik
Nasljednik Edgar II. Ætheling (nikad okrunjen)
Vilim I. Osvajač
Supruga Edita Nježna Labudica
Edita Mercijska
Djeca S Editom Nježnom Labudicom:
  1. Godwin (1049.)
  2. Edmund (1049.)
  3. Magnus (1051.)
  4. Gytha (1053.)
  5. Gunhilda (1055.)

S Editom Mercijskom:

  1. Harold (1067.)
  2. Ulf (1067.)
Puno ime Harold II. Godwinson
Dinastija dinastija Godvina
Otac Godwin, grof od Wessexa
Majka Gytha Thorkelsdóttir
Rođenje oko 1022., Wessex
Smrt 14. listopada 1066., kod Hastingsa, Sussex
Pokop Waltham Abbey, Essex ili Bosham

Harold II. (oko 1020.1066.), engleski kralj. Naziva ga se i imenom Harold Godwinson (staroengleski: Harold Gōdwines sunu. Harold Godƿinson). Posljednji je anglosaski kralj Engleske.[1]

Obitelj

[uredi | uredi kôd]

Sin je grofa Godwina, najmoćnijeg velikaša za vladavine kralja Edvarda III. Ispovjednika kojeg je naslijedio 1066. i Gythe Thorkelsdóttir, unukom razbaštinjenog švedskog kraljevića Styrbjörna Snažnog i navodnom sestrom Ulfa Torgilssona, danskog jarla, koji je bio zetom Svena I. Rašljobradog te ocem Svena II. Estridsena.

Braća su mu bili Sven, Harold, Tostig, Gyrth i Leofwine, a sestra Edita od Wessexa (1029. – 1075.) je postala kraljicom suprugom Edvarda Ispovjednika

Uspon

[uredi | uredi kôd]

Budući da mu se sestra udala za kralja, Godvinovog drugog sina, Harold je 1045. postao grofom Istočne Anglije. Kad mu je otac bio u izgonu, pridružio mu se 1051., ali mu je pomogao vratiti položaj godinu kasnije. Kad je Godwin umro 1053., Harold ga je naslijedio kao grof od Wessexa (pokrajine koja je u ono vrijeme pokrivala najjužniju trećinu Engleske). To ga je napravilo najmoćnijom osobom na ljestvici društvenog utjecaja u Engleskoj nakon kralja.

Godine 1058. je Harold također postao i grof od Hereforda. Zamijenio je pokojnog oca. U to vrijeme je žarištem oporbe bio rastući normanski utjecaj u Engleskoj pod obnovljenom monarhijom (1042. – 1066.) Edvarda Ispovjednika koji je proveo 35 godina u izgonu u Normandiji. Stekao je slavu u niz pohoda (1062. – 1063.) protiv Gruffydda ap Llywelyna od Gwynedda, vladara Walesa. Ovaj sukob je svršio Gruffyddovim porazom i smrću u rukama njegovih vlastitih postrojba 1063. godine.

Tapiserija iz Bayeuxa prikazuje ga kako priseže vojvodi Vilimu da će poduprijeti njegove pretenzije na englesko prijestolje. Na tapiseriji se nalazi tekst HAROLD SACRAMENTUM FECIT WILLELMO DUCI i prikazuje Harolda kako dodiruje dva oltara. Nakon što je Harold umro, Normani su brzo istakli da je time što je bio prihvatio englesku krunu, prekršio prisegu. To je sve dovelo do normanskog osvajanja Engleske, o čemu svjedoči tapiserija iz Bayeuxa te još neki normanski izvori. Kroničar Orderik Vitalis je zabilježio brojne divne Harlodove fizičke osobine i na kraju dodao "ali čemu sve to kad taj čovjek nema časti".

Nedugo potom poginuo je u bitci kod Hastingsa u borbi protiv drugog pretendenta na englesko prijestolje, normandijskog vojvode Vilima.

Iako je Harold II. izgubio prijestolje i život u bitci, ipak je jednim od predaka svih današnjih europskih vladajućih dinastija jer se je njegov kćer Gytha udala za Vladimira II. Monomaha. Potomcisu toga braka u izravnoj muškoj liniji svi ruski vladari do 1610. godine, a po ženskoj sve današnje europske dinastije.

Brakovi

[uredi | uredi kôd]

Dvadeset je godina bio oženjen more danico s Editom Nježnom Labudicom, s kojom je imao barem šestero djece. Laici su široko prihvatili njihov brak, dok je svećenstvo smatralo Editu Haroldovom priležnicom. Djecu im se nije smatralo nezakonitom.

Prema Ordericu Vitalisu, Haroldu je bila obećana Adeliza, kći Vilima, vojvode Normandije, kasnijeg Vilima Osvajača. Ipak, brak se nikad nije sklopio.[2]

Izvori

[uredi | uredi kôd]
  1. Moglo bi se smatrati i da je Edgar Ætheling zbilja zadnji anglosaksonski kralj. Edgara je za kralja proglasio Witenagemot, no nikad nije bio okrunjen.
  2. (engleski) Round, J. H. 1885. Adeliza (d 1066?). Dictionary of National Biography Vol. I. Smith, Elder & Co. Pristupljeno 9. studenoga 2009. Prvo izdanje ovog teksta je dostupno na Wikisourceu na engleskom: "Adeliza (d.1066?)". Dictionary of National Biography, 1885.–1900.. London: Smith, Elder & Co.
Nedovršeni članak Harold II., kralj Engleske koji govori o vladaru treba dopuniti. Dopunite ga prema pravilima Wikipedije.