Bazilika Gospe Trsatske

Bazilika Majke Božje Trsatske
	; Pogled na crkvu iz perivoja
Lokacija	Rijeka
Država	Hrvatska;
Koordinate	45°19′52″N 14°27′27″E / 45.3311509320788°N 14.4574767351151°E
Dao sagraditi	Martin IV. Frankopan
Godine izgradnje	1453. - oko 1468.
Godina završetka	1468.
Religija	katoličanstvo
Patron	Majka Božja Trsatska
Arhitekt. stil	gotika, renesansa, barok, bidermajer
	Bazilika Majke Božje Trsatske Bazilika Gospe Trsatske na zemljovidu Primorsko-goranske županije

Bazilika Gospe Trsatske najstarije je hrvatsko marijansko svetište.

Postanak svetišta Gospe Trsatske

Prema predaji 10. svibnja 1291. godine na mjestu današnjeg svetišta Gospe Trsatske osvanula je Nazaretska kućica Svete obitelji. Na Trsat su je iz Nazareta prenijeli anđeli. Tu se zadržala do 10. prosinca 1294. godine kada je anđeli preniješe u Loreto, pokraj Ancone, gdje se i danas nalazi.

Iako ova pretpostavka nije povijesno potvrđena, dio istraživača povezuje ovaj događaj s trgovinom relikvijama iz Svete zemlje, raširena u doba križarskih ratova. Moguće je da su ulogu u tim zbivanjima odigrao istočnojadranski plovidbeni put, kao tada najsigurnija veza između Levanta i Europe, vitezova Templara, papa, napuljski vladari Anžuvinci i hrvatski feudalci Frankapani.

Povijest

Bazilika Gospe Trsatske najstarije je hrvatsko marijansko svetište sagrađeno na Trsatu u Rijeci.

O gradnji crkve razmišljao je Nikola IV. Frankapan, a gradnju je započeo njegov sin knez Martin Frankapan, dozvolom pape Nikole V., zavjetujući se franjevcima obvezom gradnje crkve i franjevačkog samostana 1453. godine,^[1] na mjestu gdje se prema legendi od 1291. do 1294. godine nalazila Bogorodičina kućica. Nakon izgradnje je doveo franjevce iz Bosanske vikarije.
Crkva Blažene Djevice Marije danas je poznato svetište i hodočasničko odredište u koje stižu ljudi iz raznih dijelova Hrvatske i inozemstva. U njoj je pokopano više znamenitih ljudi. Tu su grobovi nekih članova grofovske obitelji Frankapana i grob Petra Kružića, graditelja čuvenih stuba do trsatskog svetišta.^[2]

Na mjestu današnje bazilike gotovo dva stoljeća bila je kapela koju je dao izgraditi Nikola I. Frankapan. Crkva koja je iz nje nastala, zahvaćala je prostor svetišta i polovicu glavne crkvene lađe današnje građevine. Lijeva crkvena lađa i pročelje podignuti su tek kasnije. Sada je čine dvije lađe. Znamenita su i dva samostanska klaustra te ljetna blagovaonica. Najzaslužniji za današnji njen izgled je Franjo Glavinić, tadašnji gvardijan samostana, koji je u kolovozu 1644. pokrenuo radove na obnovi i proširenju. Svoj konačni izgled, crkva je dobila 1824. godine kada je produžena 6 metara, a dodan joj je i zvonik kojega do tada nije imala.

Današnja bazilika, splet je gotičko – renesansno – barokno – bidermajerskih graditeljskih faza. Crkvu Majke Božje danas rese oltarne slike sv. Mihovila, sv. Katarine i sv. Nikole, manirističkog slikara iz Švicarske, franjevca Serafina Schöna, slikara C. Tasce i drugih poznatih umjetnika 17. i 18. stoljeća.

Dana 7. srpnja 1930. godine papa Pio XI. svetištu je dodijelio naslov Basilica minor.^[3]

Dana 25. svibnja 1991. proslavljena je 700. obljetnica trsatskog svetošta. U procesiji je nošeno nekoliko znamenitih darova iz riznice svetišta. Misu je predovodio zagrebački nadbiskup kardinal Franjo Kuharić, a u koncelebraciji su bili riječko-senjski nadbiskup Anton Tamarut, umirovljeni riječko-senjski nadbiskup Josip Pavlišić, đakovačko-srijemski biskup Ćiril Kos, banjolučki biskup dr. Franjo Komarica i nuncij u Njemačkoj nadbiskup Josip Uhač, u koncelebraciji je također bilo preko 200 svećenika. Hrvatski sabor bio je pokrovitelj slavlja, a na misi se obratio predsjednik Hrvatskog sabora dr. Žarko Domljan. Misi je nazočio i fra Bonaventura Duda. Slavlje je izravno prenosila Hrvatska televizija.^[4]

Dana 19. travnja 2015. svetište na Trsatu bilo je domaćin drugog Nacionalnog susreta hrvatskih katoličkih obitelji, pod geslom "Obitelj - nositeljica života, nada i budućnost Hrvatske".

U sklopu Duhovne obnove grada Rijeke 2017. bila je procesija do Svetišta Gospe Trsatske.^[5]

Dana 1. srpnja 2017. proslavljena je 650. obljetnica dolaska slike Majke Božje Trsatske na Trsat. Dana 29. travnja 2017. godine papa Franjo imenovao je zagrebačkog nadbiskupa kardinala Josipa Bozanića svojim posebnim izaslanikom na proslavi. Svečano euharistijsko slavlje predovodio je papin izaslanik kardinal Josip Bozanić, u zajedništvu s riječkim nadbiskupom i metropolitom Ivanom Devčićem, porečkim i pulskim biskupom Draženom Kutlešom, krčkim biskupom Ivicom Petanjkom, gospićko-senjskim biskupom Zdenkom Križićem, umirovljenim porečkim i pulskim biskupom Ivanom Milovanom, umirovljenim krčkim biskupom Valterom Županom, otpravnikom poslova Apostolske nuncijature mons. Januszom Blachowiakom, provincijalom Hrvatske franjevačke provincije sv. Ćirila i Metoda fra Ilijom Vrdoljakom, čuvarom Trsatskog svetišta fra Antunom Jesenovićem, kanonikom i kancelarom Riječke nadbiskupije mons. Nikolom Imbrišakom te ostalim svećenicima i redovnicima.^[6] Na početku misnog slavlja generalni vikar Riječke nadbiskupije mons. Emil Svažić pročitao je dekret pape Franje o imenovanju kardinala Bozanića za njegovog izvanrednog izaslanika na proslavi visoke obljetnice dolaska slike na Trsat.^[7]

Na blagdan sv. Vida, zaštitnika Riječke nadbiskupije i Grada Rijeke, u subotu 14. lipnja 2025., svečano je obilježena 100. obljetnica uspostave biskupijskog sjedišta u Rijeci. Svečanu misu u perivoju Svetišta Majke Božje Trsatske predvodio je prvobitno izaslanik pape Franje, a zatim ga je potvrdio papa Lav XVI., kardinal Matteo Maria Zuppi, nadbiskup Bologne i predsjednik Talijanske biskupske konferencije u zajedništvu s apostolskim nuncijem u Republici Hrvatskoj mons. Giorgijom Linguom, predsjednikom Hrvatske biskupske konferencije zagrebačkim nadbiskupom Draženom Kutlešom, kardinalom Josipom Bozanićem, riječkim nadbiskupom i metropolitom Matom Uzinićem, mnogobrojnim biskupima iz Hrvatske, Bosne i Hercegovine, Crne Gore, Slovenije i Srbije, kao i mnogobrojnim svećenicima.^[8]

Dana 10. siječnja 2026. godine, Uprava Hrvatske Franjevačke provincije sv. Ćirila i Metoda u Zagrebu dala je suglasnost za grb Manje bazilike na Trsatu. Grb je s tumačenjem izradio vlč. mr. Tomislav Hačko, svećenik Zagrebačke nadbiskupije.^[9]

Tijekom bogate i preko sedam stotina duge povijesti u ovu crkvu hodočastili su brojni ljudi na glasu svetosti, a jedni od najistaknutijih su sv. Ivan Pavao II., časni sluga Božji fra Vendelin Vošnjak, sv. Leopold Bogdan Mandić, sluga Božji fra Aleksa Benigar, sv. Ivan XXIII., službenica Božja Marija Krucifiksa Kozulić, sv. Terezija iz Kalkute, sluga Božji fra Ante Tomičić, blaženi Alojzije Stepinac, sluga Božji fra Ivo Peran, blaženi Miroslav Bulešić te sluga Božji Ante Gabrić.^[10]

Unutrašnjost crkve

Na današnjoj se crkvi isprepliću mnogobrojni stilovi i povijesna razdoblja. Na bidermajerskom se pročelju iz prve polovice 19. st. koriste portali iz 17. st. U crkvi postoje samo dvije lađe: prvotna i lijeva, nastale objedinjavanjem nekadašnjih pobočnih kapela. Propovjedaonica i pobočni barokni oltari drvorezbarski su radovi koji polikromijom imitiraju višestruko skuplje mramorne oltare.
Giovanni Pietro Telesphoro de Pomis, Talijan koji se rodio u Grazu, naslikao je svetu Anu Trojnu, palu središnjeg oltara na bočnom zidu lijevog broda.
Na drvenom oltaru svetog Nikole, na desnome bočnoom zidu i mramornim oltarima lijevo i desno od trijumfalnog luka svetišta, pale je izradio Švicarac Serfain Schön koji je u prvoj polovici 17. stoljeću na Trsatu ostavio veliki opus. Prepoznatiljiv je po maniristički izduženim likovima prozračne draperije.
Cristophoro Tasca iz Bergama naslikao je Veliku palu Navještenja koja se nalazi iznad trijumfalnog luka.
Raskošnu kovanu rešetku, koja zatvara svetište, 1705. godine donirao je senjski nadbiskup Petar Brajković, dok je monumentalni mramorni glavi oltar 1695. donirao zagrebački sudac Ivan Uzolin.

Čudotvorna slika Blažene Djevice Marije

Zbog gubitka Svete kućice, neutješenim Trsaćanima papa Urban V. 1367. godine šalje čudotvornu sliku Majke Božje imena «Majka milosti».

Predaja kaže da je sliku osobno naslikao sv. Luka Evanđelist. Izrađena je na cedrovoj dasci i podijeljena na tri polja. Zbog štovanja koje joj iskazivano, slika je okrunjena krunom od pravoga zlata 8. rujna 1715. godine, a svečanost njene krunidbe se održala pod pokroviteljstvom hrvatskog Sabora. Bila je to prva Marijina slika izvan Italije koju je dao okruniti neki papa. »Majka milosti« ima iznimno značenje u stvaranju kulta štovanja Djevice Marije na Trsatu. Sveti otac već u petnaestom stoljeću dopušta poseban oprost onima koji ju pohode. Slika se i danas cijeni zbog milosti koju po njoj dijeli Marija svojim štovateljima, a stoji na glavnom oltaru i iz crkve se iznaša prilikom raznih procesija, kao npr. na Blagdan Gospe Trsatske ili Velike Gospe.

Čudotvorna slika "Majke Milosti" podijeljene je u tri okomita polja. U središnjem, najvećem polju je Marija koja doji, hrani Isusa. Marijin blagi pogled usmjeren je prema Isusu ali i prema gledatelju slike. Dijete Isus ima ozbiljan pogled i podiže ruku za blagoslov. U gornjem dijelu lijevog i desnog bočnog polja prikazani su najvažniji događaji iz povijesti spasenja: Utjelovljenje (Navještenje) i Otkupljenje. Potonje je prikazano u tradicionalnoj ikonografskoj formi "deisisa" – prikaza Kristove otkupiteljske smrti na križu, prije koje je Crkvi preko sv. Ivana, najmlađeg apostola, Mariju ostavio za Majku. U doljnjoj polovici lijevog i desnog bočnog polja slike prikazani su svjedoci Crkve. Ono što je Isus propovijedao nastavili su učenici! Desno su apostoli sv. Petar, sv. Ivan i sv. Pavao. S lijeve strane su prikazani nepoznati sveti biskup (najvjerojatnije sv. Nikola), sv. Bartolomej (crven, jer mu je tijekom mučeništva odrana koža) i sv. Stjepan, đakon.

Franjevački samostan i kapela Zavjetnih darova

Knez Martin Frankapan uz crkvu je dao sagraditi i samostan u koji su se 1468. doselili franjevci. Tu se nalazi stara i bogata knjižnica s arhivom i bogata riznica s darovima i zadužbinama koje potječu od 14. stoljeća do današnjih dana. U njoj se čuva original gotičkog triptiha Gospe Trsatske kojeg je, prema predaji, Hrvatima 1367. godine darovao papa Urban V. Ikona je već u to doba slovila kao čudotvorna jer ju je, vjerovalo se, naslikao sam sveti Luka. Tu se nalazi i veliki relikvijar srpske despotice Barbare rođene Frankapan poklonjen crkvi 1485., te dvoglavi orao iz masivnog zlata ukrašen draguljima koji je zavjetni dar Karla V. iz 1536. godine, a vrijedna je i visokorenesansna srebrna skulptura Bogorodice s Isusom, visoka 35 cm koju je 1597. godine darovao hrvatski ban Toma Erdődy za ozdravljenje sina. Još se tu čuvaju i Leopoldovi svjećnjaci, te misno ruho koje je darovala Marija Terezija.

Ljetna blagovaonica samostana ukrašena je velikim zidnim i stropnim slikama Tasce i Schöna, a u hodniku koji vodi u franjevačke sobe nalaze se djela hrvatskih suvremenih umjetnika, ali i barokna ulja Valentina Metzingera, Lotarinžanina udomaćenog u Ljubljani.

Mnoge su umjetnine bile uništene u velikom požaru 1629. godine u kojem je stradao i veći dio samostana. Građevina je, odmah nakon požara obnovljena te su podignuta dva nova krila, a početkom devetnaestog stoljeća i drugi kat. Njeno obnavljanje je vodio i provodio Mihovil Kumar koji je započeo i radove u kapeli Zavjetnih darova.

U kapeli Zavjetnih darova nalaze se zavjetne slike na kojima se obično vide lađe pomoraca kada im je u oluji zaprijetila životna opasnost, a ističe se i gotička skulptura Gospe Slunjske. Tu su i ostali darovi od 19. st. do danas.

U sklopu samostana u 17. je stoljeću osnovana i gimnazija za školovanje mladih franjevaca te su više od stoljeća djelovali teološka škola, prva trsačka pučka škola i prva bolnica u Rijeci. Samostanska knjižnica posjeduje više od 20.000 svezaka, među kojima su i prva hrvatska neglagoljska knjiga »Lekcionar Bernarda Splićanina« te »Evangelistarum« iz 1532. godine Marka Marulića, kao i «Raj duše», koji je bio osobni molitvenik grofice Katarine Zrinski autora Nikole Dešića.

U sklopu samostana je i jedna od odgojnih ustanova Hrvatske franjevačke provincije sv. Ćirila i Metoda, novicijat. Na Trsatu su u novicijatu novaci Hrvatske franjevačke provincije sv. Ćirila i Metoda, Slovenske franjevačke provincije sv. Križa i Kustodije sv. Jeronima u Dalmaciji i Istri sa sjedištem u Zadru ovisne o ovisne o Hrvatskoj franjevačkoj provinciji sv. Ćirila i Metoda sa sjedištem u Zagrebu.^[11]

Godine 1991. franjevci su na Trsatu službeno preuzeli župu sv. Jurja mučenika.^[12]

Skulptura pape Ivana Pavla II - Trsatski hodočasnik

Brončana skulptura akademskog kipara Antuna Jurkića predstavlja papu Ivana Pavla II. nazvana je "Trsatski hodočasnik" u čast trećeg pastoralnog posjeta Ivana Pavla II. Hrvatskoj, kada je papa 8. lipnja 2003. posjetio Trsatsko svetište. Postavljena je ispred Marijanskog svetišta na Trsatu, u Rijeci, 10. svibnja 2005. godine, a otkrio ju je nadbiskup zagrebački i predsjednik Hrvatske biskupske konferencije, kardinal Josip Bozanić.
Ovo je prva skulptura na svijetu posvećena papi, otkrivena nakon njegove smrti.

Tekst na skulpturi glasi:

»Na Duhove, 8. VI. 2003. Ovo je Marijansko svetište na svom trećem pastoralnom pohodu Hrvatskoj i jubilarnom stotom izvan Italije pohodio Papa Ivan Pavao II.«

zatim na nekoliko jezika:

»Molite za mene dok sam živ i kada umrem.«

što su riječi koje je sâm papa izgovorio kada je svetištu darovao krunicu prilikom posjeta.

Skulptura prikazuje papu kako moli ispred čudotvorne slike Blažene Djevice Marije 8. lipnja 2003.

Pastoralni centar svetišta "Aula pape Ivana Pavla II."

Pastoralni centar svetišta "Aula pape Ivana Pavla II." otvoren je 5. lipnja 2008. u sklopu Svetišta Majke Božje Trsatske te je time obilježena peta obljetnica pohoda Pape Ivana Pavla II. u svetište. Prilikom svog pohoda, papa je blagoslovio kamen temeljac Pastoralnog centra, koji je krajem listopada 2006. položen na mjestu nekadašnje gospodarske zgrade.

Na tom je mjestu danas, uz veliko zalaganje fra Serafina Sobola i brojnih pokrovitelja, izgrađena Aula, u kojoj glavno mjesto zauzima velika dvorana s 300 sjedišta. Uz nju se nalazi još četiri manjih dvorana koje služe kao prostorija za rad Franjevačkog svjetovnog reda, Franjevačke mladeži, pjevačkog zbora i Katedre "pape Ivana Pavla II". Sve su prostorije vezane stubištem, a zgrada ima i sanitarni čvor za potrebe hodočasnika.^[13]^[14] Trsatski pastoralni centar Aula pape Ivana Pavla II. sagrađen je zalaganjem fra Serafina Sabola, a arhitekt koji je projektirao pastoralni centar dobio je nagradu “Viktor Kovačić” za najbolje arhitektonsko ostvarenje u 2008. godini.^[15]

Pastoralni centar omeđuje proširen hodočasnički prostor, koji je već utvrđen podizanjem novog oltara u samostanskom vrtu i uređenjem Marijina perivoja, prvenstveno u službi okupljanje većeg broja hodočasnika.^[14]

Trijem aule služi kao prostor za ispovijedanje tijekom većih misnih slavlja na perivoju Svetišta.

U Auli pape Ivana Pavla II. održava se od 2010. godine godišnji hrvatski festival katoličkog filma.^[16]