Hematein

Izvor: Wikipedija
Hematein
Kemijska struktura hemateina
Kemijska struktura hemateina
IUPAC nomenklatura 3,4,6, 10-tetrahidroksi-6,7-dihidroindeno
[2,1-c] kromen-9-on [2,1-c]
kromen-3,6a, 9,10-tetrol
Ostala imena Hematein
Identifikacijski brojevi
CAS broj 475-25-2
EC broj 207-492-8
PubChem broj 10138
Osnovna svojstva
Molarna masa 300,266 g·mol−1
Izgled Crvene kristalne iglice
Struktura
Sigurnosne upute
Znakovi opasnosti
Nepoznati znak opasnosti
nepoznat znak opasnosti
Međunarodni sustav mjernih jedinica primijenjen je gdje god je to bilo moguće. Ako nije drugačije naznačeno, upisane vrijednosti izmjerene su pri standardnim uvjetima.
Portal:Kemija

Hematein je prirodno bojilo, C16H1206 (C.I. 75290), tvori crvene iglice koje se raspadaju na temperaturi višoj od 200 °C. Malo je topljiv u etanolu i eteru (žuta boja), te u vodi (crvena boja). Dobro je topljiv u alkalijama (modroljubičasta boja) i mineralnim kiselinama (crvena boja). Hematein čini sa solima teških metala složene spojeve, i to od modroljubičastih s bakrenim i kositrenim solima do crnih sa željeznim solima. Hematein nastaje oksidacijom hematoksilina koji se nalazi u plavom drvetu kampečevini (lat. Lignum campechianum, L. haematoxyli). Upotrebljava se za bojenje i tiskanje pamuka, svile, poliamida, vune, krzna i kože. Dobiva se vrlo postojana plavocrna boja, te kao pigment za izradu crne tinte, tiskarskih i slikarskih uljenih boja. Hematoksilinski preparati mogu se upotrebljavati kao antioksidacijska sredstva za nezasićene masne kiseline, kao reagens za dokazivanje truljenja hrane, te za bojenje histoloških preparata.[1]

Prirodna bojila[uredi | uredi kôd]

Prirodna bojila su obojeni organski spojevi koji se nalaze u stanicama biljaka i životinja, te u mikroorganizmima. Prirodna bojila mogu se u njima nalaziti u slobodnom obliku (kurkumin) ili u spoju sa šećerom i bjelančevinama. Neka su bojila (indigo, antikni purpur) bezbojna, pa se od njih dobiva obojen spoj oksidacijom, fermentacijom ili fotokemijskim postupkom.

Heterociklička prirodna bojila[uredi | uredi kôd]

Prema kemijskoj konstituciji heterociklička prirodna bojila mogu se svrstati u dvije skupine: bojila s kisikovim atomima i bojila s dušikovim atomima u prstenima. Od bojila koja danas imaju neko praktično značenje u prvoj su skupini: brazilein, hematein, oenin i santalin, dok su u drugoj skupini: antikni purpur, indigo i klorofil.

Slike[uredi | uredi kôd]

Haematoxylum campechianum wood chips.jpg Haematoxylin powder.jpg H&E Eby Loyola University Chicago.tif Haematoxylon campechianum soup.jpg
Drvna sječka stabla Haematoxylum campechianum. Hematoksilin u prahu. Koža miša, obojena s hematoksilinom (ljubičasta) i oeninom (ružičasta). Otopina hematoksilina.

Izvori[uredi | uredi kôd]

  1. "Tehnička enciklopedija" (Prirodna bojila), glavni urednik Hrvoje Požar, Grafički zavod Hrvatske, 1987.