Hugolin Branca
Hugolin de Branca (Augubio, Umbrija, ? - ?), talijanski benediktinac iz samostana sv. Petra i splitski nadbiskup (1349.-1388.), rodom iz Augubija u Umbriji.
Potjecao je iz bogate obitelji te je njegovim dolaskom opet oživjela splitska nadbiskupska palača, kao u doba Hugrina (1245.-1248.). Imao je mnogo konja, uzdržavao je veliku družinu, a sagradio je nekoliko kuća i veliku kuriju s kulom u Prosiku blizu rijeke Jadro, na putu prema Klisu.[1]
Tijekom svog nadbiskupovanja zamjerio se Splićanima koji su ga htjeli maknuti s nadbiskupske časti te su čak tražili intervenciju kralja Žigmunda Luksemburškog († 1437.) i kraljice Marije Anžuvinske († 1395.). To im je konačno uspjelo 1388. godine kada se Hugolin odrekao časti splitskog nadbiskupa.[2]
Bilješke[uredi | uredi kôd]
Literatura[uredi | uredi kôd]
- Novak, Grga, Povijest Splita I, Čakavski sabor, Split, 1978.
Titule u Katoličkoj crkvi | ||
---|---|---|
Prethodnik bl. Peregrin Saksonac |
splitski nadbiskup 1349.–1388. |
Nasljednik Andrija I. Gualdo |
Nedovršeni članak Hugolin Branca koji govori o biskupu treba dopuniti. Dopunite ga prema pravilima Wikipedije.
|