Bernard iz Perugie

Izvor: Wikipedija
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretraživanje
Monsinjor
Bernard I. iz Perugie
splitski nadbiskup i metropolit
Primas Dalmacije i cijele Hrvatske
Rođen o. 1140.
Perugija
Umro 1217.
Split
Služba 1196. - 1217.
Portal: Kršćanstvo

Bernard I. iz Perugie (Perugia, o. 1140. - Split, 1217.), talijanski benediktinac, splitski nadbiskup i metropolit. Prvi je poznati splitski nadbiskup koji je nosio naslov primasa.

Rodio se u Perugi u Toskani. U ranoj mladosti stupio je u benediktinski red u Fernetu, gradu biskupije Chiusi, gdje je započeo školovanje. Kasnije studira u Bologni gdje je završio teologiju i crkveno pravo, a jedno vrijeme je i predavao na tamošnjem sveučilištu.

Krajem 12. stoljeća bio je u službi kardinala Grgura de Crescentia koji ga je uzeo za svog kapelana. Zajedno odlaze na ugarski dvor radi crkvenih poslova, a tamo kralj Bela III. (1172.-1196.) povjeravao Bernardu na odgoj svog sina Emerika. Na povratku kardinala Grgura i Bernarda iz Ugarske prema Rimu, zaustavljaju se u Splitu, gdje građani izabiru Bernarda za svog novog nadbiskupa 1198. godine.[1]

U Split je donio mnogo dragocjenih rukopisa, bavio se knjigom, bio teološki pisac i zapažen govornik. Nadbiskup Bernard je, po svjedočenju Tome Arhiđakona (1200.-1268.), autor knjige Contra hereticos i Liber sermonum.[2]

Nadbiskup Bernard bio je pristaša ideja pape Inocenta III. Revno je provodio borbu protiv bogumila čije se učenje širilo iz Bosne u Dalmaciju. Protjerao je iz Splita i Trogira veći broj heretika, koji su zaklon pronašli u Bosni pod upravom bana Kulina. Nato je papa 1200. godine zatražio od ugarskog kralja Emerika da poduzme vojnu intervenciju protiv bogumila u Bosni, što je navelo bana Kulina da pošalje izaslanstvo u kojem se nalazio i nadbiskup Bernard u Rim. Bernard je potom na zahtjev pape poslan u Bosnu kako bi provjerio pravovjernost bana Kulina i podučio ga pravoj vjeri.[3]

Godine 1215. nadbiskup Bernard je otišao u Rim na Četvrti Lateranski sabor koji je trebao utvrditi katoličke dogme protiv heretika. Dvije godine iza toga je umro, upravo u trenutku kada je kralj Andrija II. boravio sa svojim križarima u Splitu.[4]

Bilješke[uredi VE | uredi]

  1. Toma Arhiđakon, Historia Salonitana, str. 121.
  2. Rajnerije hrli na Vis, a papa nikako u Split
  3. Novak, Grga, Povijest Splita I, str. 530.-532.
  4. Novak, Grga, Povijest Splita I, str. 532.

Literatura[uredi VE | uredi]

  • Novak, Grga, Povijest Splita I, Čakavski sabor, Split, 1978.
  • Toma Arhiđakon, Historia Salonitana, Književni krug, Split, 2003. ISBN 953-163-189-1

Vanjske poveznice[uredi VE | uredi]

Titule u Katoličkoj crkvi
Prethodnik
Petar VIII.
splitski nadbiskup
1196.–1217.
Nasljednik
Slavič


Mitre.svg Nedovršeni članak Bernard iz Perugie koji govori o biskupu treba dopuniti. Dopunite ga prema pravilima Wikipedije.