Lelije Cipiko
| Monsinjor Lelije Cipiko | |
|---|---|
| splitski nadbiskup i metropolit primas Dalmacije i cijele Hrvatske | |
| Rođen | 11. kolovoza 1721. Trogir |
| Umro | 24. ožujka 1807. Split |
| Služba | 1784. – 1807. |
| Portal: Kršćanstvo | |
| Portal o životopisima | |
Lelije Cipiko (Trogir, 11. kolovoza 1721. – Split, 24. ožujka 1807.), trogirski plemić, splitski nadbiskup i posljednji primas Dalmacije i cijele Hrvatske (1784. – 1807.).
Podrijetlom je iz poznate trogirske plemićke obitelji Cipiko (Ćipiko, Cippiko). Odrastao je u Kaštel Starom. Nakon završenog školovanja u Trogiru, nastavio je školovanje u hrvatskom zavodu u Loretu, da bi na sveučilištu u Padovi stekao doktorat iz crkvenog i civilnog prava.[1]
Po povratku u domovinu, obavljao te kanoničke i arhiđakonske službe u trogirskoj biskupiji, papa Pio VI. (1775. – 1799.) imenovao ga je 1783. godine šibenskim biskupom, zatim sljedeće godine trogirskim te iste godine splitskim nadbiskupom.
Nakon pada Mletačke Republike 1797. godine i u početku austrijske uprave, zalagao se za sjedinjenje Dalmacije s banskom Hrvatskom te je u tom smislu vodio pregovore sa zagrebačkim biskupom Maksimilijanom Vrhovcem i austrijskim carem Franjom II.[1]
| Titule u Katoličkoj Crkvi | ||
|---|---|---|
| prethodnik Nikola Divnić |
šibenski biskup 1783. |
nasljednik Venancij Srećko Scotti |
| prethodnik Ivan Antun Miočević |
trogirski biskup 1783. – 1784. |
nasljednik Antonio Belglava |
| prethodnik Ivan Luka Garanjin |
splitski nadbiskup 1784. – 1807. |
Upražnjeno Sljedeći nositelj titule Pavao Klement Miošićkao splitsko-makarski biskup |