Imotska krajina

Izvor: Wikipedija
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretraživanje
Disambig.svg Ovo je glavno značenje pojma Imotska krajina. Za druga značenja, pogledajte Imotska krajina (razdvojba).

Imotska krajina je zemljopisno područje u Zagori, istočno od Sinjske krajine i Omiške krajine, zapadno od Vrgoračke krajine.

Povijest[uredi VE | uredi]

Jedna je od najstarijih hrvatskih povijesnih regija.[1]Velikim se dijelom prostire po Imotskom polju, odnosno, na prostoru stare hrvatske župe Imote.

Nalazi se u sastavu Hrvatskog kraljevstva i Hrvatsko-ugarskog kraljevstva pod nadležnosti obitelji Nelipić te Kosača. Pada pod Tursku vlast u 15. stoljeću. Oslobođenje Imotskog i okolice se dogodilo 2. kolovoza 1717. godine. Tada pada pod mletačku vlast. Požarevačkim mirom se veliki dio Imotske krajine ostaje pod Turskim carstvom (područje Posušja i Gruda) te se naziva Bekija (tur.- ostatak). Pod austro-ugarskom vlašću Imotski se razvija kao mali gradić u Zagori te postaje veliko tržišno središte cijele Krajine. Poslje Prvog svjetskog rata postaje dio Kraljevine SHS te 1941. NDH. Pod drugom Jugoslavijom doživljava ekonomski razvoj ali također i početak raseljavanja ljudi radi političkih i ekonomski razloga. Danas je Imotska krajina jako raseljeno ruralno područje s Imotskim kao malim suvremenim gradićem iznad Imotskog polja.

Područje[uredi VE | uredi]

Obuhvaća područje upravnih jedinica općina Ciste Provo, Lovreća, Prološca, Lokvičića, Runovića, Zmijavaca, Zagvozda, Podbablja, istočni dio općine Šestanovac i Grada Imotskoga, odnosno sjeveroistočni dio splitsko-dalmatinske županije.

Zauzima 708,34 km četvorna.

Klima[uredi VE | uredi]

Klima je uglavnom mediteranska a u gorju iznad 700 m submediteransko-planinska. Zime su hladne i na brdima snježne, a ljeta vruća i sušna.

Priroda[uredi VE | uredi]

Tlo je na prostoru Imotskog polja plodno i bogato vodom ,dok okolna brda Imotske krajine većinom imaju polu-plodnu zemlju s povremenim nedostatcima vode. Smanjivanjem stočnih grla u Krajini prostor šume i niskih grmova se povećao. Najpoznatija planina je Biokovo koje je ujedno i granica obale i Imotske krajine.Najveća rijeka je Vrljika koja teče Imotskim poljem, a dragulji Krajine su Crveno i Modro jezero koja se nalaze iznad Polja. Također manje poznata jezera su Prološko blato i Galipovac.

Kultura[uredi VE | uredi]

Imotska krajina je uvijek bila nepresušan izvor narodne poezije,epova i pjesama. Od mnogih legendi o vilama,morama,vješticama i drugim bićima ističu se i epovi(balade). Daleko najpoznatiji je Hasanaginica koju je popisao Alberto Fortis putujući kroz Zagoru. Nju i dan danas Imoćani baštine kroz najpoznatiji instrument Dinarskog podneblja, gusle. Mnogi epovi i pjesme o hrvatskoj povijesti su opjevani na guslama te se tako prenosilo znanje s starijih na mlađe. Također su poznate diple, uz koje se igralo kolo. Najpoznatije kolo je vinjansko kolo (djevojka je unutar kola, a momak van. Oni se nadpjevavaju uz pomoć ostalih u kolu te se na kraju udruže skupa kao par.)

Od vokalni načina glazbovanja daleko najraširenija je ganga. Nastala je početkom 20.stoljeća te je izgurala iz mode starije načine pjevanja. Ostali te vjerovatno stariji načini pjevanja su brojke,ojkanje,putničko pjevanja itd. Danas je ganga manje popularna kod mlađe generacije, ali je uz pomoć nosača zvuka očuvana za buduće generacije tako da se taj stari i zahtjevan način pjevanja bar preko toga može naučiti i baštiniti.

Izvori[uredi VE | uredi]

  1. Krešimir Regan: Imotska krajina jedna je od najstarijih hrvatskih povijesnih regija Imotske novine, 8. prosinca 2016./Povijest Imotske krajine, Imoart. Pristupljeno 18. ožujka 2018.

Vanjske poveznice[uredi VE | uredi]