Imotski
| Imotski | |
|---|---|
 Zastava Imotskog |
|
 | |
| Država |  Hrvatska
|
| Županija |  Splitsko-dalmatinska
|
| Površina | |
| - ukupna | 73,25 km2 |
| Nadmorska visina[1] | 406 mnm |
| - najveća | 440 mnm |
| - najmanja | 260 mnm |
| Stanovništvo (2011.) | |
| - ukupno | 10.764 stan. |
| - gradsko naselje | 4757 stan. |
| Gradonačelnik | Ivan Budalić[2] (HDZ) |
| Gradsko vijeće | |
| - predsjednik | Perica Tucak |
| - broj članova | 17 |
| Gradska naselja | Donji Vinjani, Glavina Donja, Glavina Gornja, Gornji Vinjani, Imotski, Medvidovića Draga |
| Zaštitnik | Sveti Franjo Asiški Gospa od Anđela |
| Poštanski broj | 21260 |
| Pozivni broj | +385 (0)21 |
| Autooznaka | IM |
| Službena stranica | www.imotski.hr |
| Zemljovid | |
  Imotski Imotski na zemljovidu Hrvatske | |
.gif)
Imotski je grad u Hrvatskoj, središnjoj Dalmaciji te administrativno pripada Splitsko-dalmatinskoj županiji.
Zemljopisni položaj[uredi | uredi kôd]
Imotska krajina smjestila se iza planine Biokovo, u dalmatinskom zaleđu na granici Hercegovine s Dalmacijom. Zauzima prostor od oko 600 km2. Sa sjeveroistoka je omeđena bosanskohercegovačkom granicom, s juga Makarskim primorjem, a sa sjeverozapada sinjsko-omiškim prostorom. Nalazi se na nadmorskoj visini od 260 metara (Imotsko polje) do 440 metara (grad Imotski).
Grad Imotski ima dva bisera prirode: Crveno i Modro jezero. Modro jezero ljeti postaje kupalište. Uređenim serpentinama kupači se spuštaju sve do jezera i plaže, dok Crvenom jezeru zbog prestrmih litica koje ga okružuju nije moguće pristupiti. Prostor Imotske krajine možemo podijeliti u tri prirodne cjeline: krško područje uz obod polja, te prostrane krške površine i uvale na širem prostoru – Imotsko polje, kao veliko tektonsko ulegnuće, te planinski masiv Biokovo.
Klima i vegetacija[uredi | uredi kôd]
Grad Imotski i Imotsko polje imaju izmijenjenu sredozemnu klimu, dok se Imotska krajina iznad 600 metara (Aržano, Kljenovac, Gornji Vinjani, Studenci itd.) nalazi u pojasu kontinentalne klime, ali je maritmni utjecaj još izražen pa je režim padalina submediteranski te zračenje mora i dalje ublažava temperature. Krajevi iznad 900 metara koji su rijetki na području Imotskog (planina Biokovo) imaju pretplaninsku i umjereno kontinentalnu klimu pa je i sami utjecaj jadranskog mora skoro zanemariv.
Imotski je ljeti jedan od najtoplijih gradova Hrvatske kada se najviše dnevne temperature mogu kretati i oko 40 °C. Najniža zabilježena temperatura u gradu Imotskom od početka službenih mjerenja je –12 °C.
S druge strane, u obližnjem Posušju te dijelovima Imotske krajine iznad 600 metara temperature se ponekad spuste i ispod –20 °C. Tako je npr. u Posušju tijekom zime 1999. godine zabilježena temperatura od –24 °C, stoga u Posušju, Studencima i Aržanu ima malo ili nimalo mediteranskih zimzelenih stabala kao u samom Imotskom.
Specifičnost mikroklime grada Imotskog jest da su noćne i jutarnje temperature značajno više od onih u okolici (osim za vrijeme puhanja jače bure), prije svega radi pozicije samog grada. Upravo iz tog razloga, u Imotskom nema jutarnjeg mraza (slane) za razliku od Imotskog polja te naselja u polju.
Česti su vjetrovi bura, te manje izraženo jugo.
Oborinski je ovaj kraj zbog orografije i reljefa jedan od najvlažnijih dijelova Dalmacije.
Od vegetacije ovdje rastu uglavnom šume hrasta medunca, bijelog graba te crnike.
Ima i čempresa, alepskog te dalmatinskog crnog bora.
Od raslinja prevladava submediteranska i makija – zimzelena šikara, a ima i dosta smilja.
Povijest[uredi | uredi kôd]
Povijesno je Imotski središte starohrvatske župe Imote.
Turci su zauzeli Imotski 1493. a do 1498. godine u njihove ruke pali su utvrđeni gradovi: Proložac, Vrgorac, Zadvarje i sva veća mjesta ovih dviju krajina i Makarskog primorja. [3] [4] Dne 2. kolovoza 1717., na dan Gospe od Anđela, Imotski je oslobođen od turske vlasti.[5][6] Posada tvrđave i sve muslimanske obitelji što nisu htjele ostati pod mletačkom okupacijom, preko noći su pobjegli u Mostar, Trebinje i druga mjesta Hercegovine, a neke odselile čak u Banja Luku u Bosni . Više muslimanskih obitelji iselilo je u Vitinu, Ljubuški, Mostar i druga mjesta Hercegovine. Iseljavanje muslimana iz Imotske krajine počelo je za vrijeme Kandijskog rata, a završeno je mletačkom okupacijom 1717. godine. Svi muslimani koji su nakon mletačke okupacije ostali na svojim ognjištima, bili su pokršteni. [7]
Po Požarevačkom miru, mletačkoj Dalmaciji je trebala pripasti cijela Imota/Imotsko polje, međutim prilikom utvrđivanja granica su Turci potplatili mletačkog mjernika, tako da je preko pola Imotskog polja ostalo u današnjoj BiH. Kraj oko Gruda, Posušja i Širokog Brijega tj. Zagorje, Vir, Gradac, Grude, Kočerin, Drinovci, Tihaljina, Tursko Aržano, Turska Vinica, Turske Ričice, Turski Cvitića most, Tursko Posušje i Turska Gorica sačinjava Općinu Imotski, nazvano Bekija (tur. ostatak).
U novijoj povijesti Imotski nije izravno bio poprište ratnih zbivanja, iako je dao mnoštvo dragovoljaca koji su branili hrvatsku domovinu, naročito u Domovinskom ratu.
 |
Ovaj članak ili dio članka nije pokriven izvorima. Pomozite Wikipediji navođenjem odgovarajućih knjiga, članaka u časopisima ili internetskih stranica. |
Skupljači i zapisivači narodne lirike imotskog kraja[uredi | uredi kôd]
Skupljači i zapisivači koji su zapisali usmenu narodnu liriku ovog kraja:[8]
- Alberto Fortis
- fra Šimun Gudelj (1714. – 1804.)
- Ante Franjin Alačević (1781. – 1856.)
- Vuk Karadžić (1787. – 1864.)
- Luiđi Jeronim Vrdoljak (1802. – 1860.),
- Mihovil Pavlinović (1831. – 1887.)
- Šimun Milinović (1835. – 1910.)
- Ante Ostojić (s Brača)[9]
- Mate Ostojić (1861. – 1929.) (brat Ante Ostojića)[10]
- fra Silvestar Kutleša (1876. – 1943.) (Život i običaji u Imockoj krajini)
- fra Josip Virgil Perić
- Jovan Sundečić
- fra Rajmond Rudež
- Đuro Margetić
- Julije Derossi
- Anka Petričević
- fra Vjeko Vrčić
- Žarko Peša (1958. – 2020.)
- Zlatko Tomičić i drugi
Gospodarstvo[uredi | uredi kôd]
Gospodarstvo Imotske krajine već dugi niz godina nije proizvodno orijentirano, posebice nakon propasti velikih pogona u društvenom vlasništvu koji su zapošljavali velik broj stanovnika (npr. Trimot/Pionirka, Imostroj/Bratstvo, Agrokoka itd.) te se oslanja iskljućivo na privatni sektor uslužnih djelatnosti trgovine i ugostiteljstva, te u novije vrijeme i turističkih djelatnosti. Značajan dio današnjeg posrnulog gospodarstva čine i građevinske firme i brojni obrti vezani za građevinsku struku, koji su svoj djelokrug rada proširili na daleko veće područje od same imotske krajine.
Od poljoprivrednih kultura važno je spomenuti uzgoj vinove loze, krumpira,
paprika, smokava i maslina te proizvodnju pršuta. Vinova loza kujundžuša je vodeća bijela sorta grožđa imotskog kraja.
Demografija[uredi | uredi kôd]
Popis 2011.[uredi | uredi kôd]
Prema popisu stanovništva iz 2011. grad Imotski ima 10.764 stanovnika, do čega je 96,78 % Hrvata, a 96,17 % stanovnika se izjasnilo pripadnicima rimokatoličke vjere.[11]
Popis 2001.[uredi | uredi kôd]
Prema popisu stanovništva iz 2001. godine Imotski ima 10.213 stanovnika. Po narodnosti, 95,51 % čine Hrvati.
Ukupno 95,07 % Imoćana se izjasnilo kao pripadnici rimokatoličke vjere; 3,17 % se izjasnilo pripadnicima drugih vjera.
Popis 1991.[uredi | uredi kôd]
Podrobniji članak o temi: Dodatak:Popis stanovništva u Hrvatskoj 1991.: ImotskiNarodnosni sastav stanovništva prijeratne općine Imotski:
| godina popisa | ukupno | Hrvati | Srbi | ostali |
|---|---|---|---|---|
| 1991. | 39.052 | 37.130 | 1140 | 782 |
| 1981. | 41.496 | 39.023 | 1290 | 1183 |
| 1971. | 47.354 | 45.359 | 1426 | 569 |
Narodnosni sastav stanovništva naseljenog mjesta (grada) Imotskog:
| godina popisa | ukupno | Hrvati | Srbi | ostali |
|---|---|---|---|---|
| 1991. | 4000 | 3699 | 152 | 149 |
| 1981. | 3234 | 2908 | 127 | 199 |
| 1971. | 2422 | 2140 | 172 | 110 |
Šport[uredi | uredi kôd]
Športski klubovi Imotskog:
- NK Imotski
- boćarski klub "Imotska krajina"
- Košarkaški klub "Imotski"
- ženski košarkaški klub Rhea
- Ronilački klub Crveno jezero
- Kuglački klub Imotski
- Kuglački klub Imotska krajina
- Taekwondo klub Imotski
- Hrvatsko planinarsko društvo Imotski
- Ženski rukometni klub "Imota"
- Klub ritmične gimnastike "Aurora"
- Auto klub "Imota-Racing"
Športski turniri i druga natjecanja:
- Nogometni turnir "Ante Bruno Bušić"
Kultura[uredi | uredi kôd]
- Hrvatski puhački orkestar – Gradska glazba Imotski
- Mandolina Imota
- Mandolinski orkestar
- Udruga IMOart
- Foto klub Imota
- Botterijevi vitraji u Imotskom
- Zvonko Madunić: Križni put
- KUD Seljačka sloga – Vinjani
- Zavičajni muzej Imotski. Zgrada Zavičajnog muzeja je kulturno dobro.
- Imotska sila
- Cvit razgovora
- Bakove svečanosti
- Imota Family Day
- Susret klapa Pismo moja[12]
- ženska klapa Neviste
- ženska klapa Galluna
- Blue Jazzero – jazz festival
Obrazovanje[uredi | uredi kôd]
Osnovne škole[uredi | uredi kôd]
- Osnovna škola "Stjepan Radić" Imotski
- Osnovna škola "Josip Vergilije Perić" Imotski
- Glazbena škola "Dr. fra Ivan Glibotić" Imotski
Srednje škole[uredi | uredi kôd]
- Gimnazija Dr. Mate Ujevića Imotski
- Ekonomska škola Imotski
- Tehnička škola Imotski
- Obrtničko-industrijska škola u Imotskom
- Glazbena škola "Dr. fra Ivan Glibotić" Imotski
Spomenici i znamenitosti[uredi | uredi kôd]
- Crveno jezero
- Modro jezero
- Topana, smještena na klisuri nad Modrim jezerom (vidi Hasanaginica)
- Franjevački samostan i crkva sv. Franje Asiškog, sagrađeni u drugoj polovici 19. stoljeća
- Zgrada Zavičajnog muzeja u Imotskom, djelo arhitekta Augusta Thare
- Stambeno-gospodarski sklop Radovinović (Bitanga), monumentalna stambena kamena višekatnica s gospodarskim objektima i prostranom okućnicom u posjedu obitelji Radovinović (Bitanga), izgrađena 1891. – 1892. godine
- Arheološko nalazište Gradina na Crvenom jezeru, na istočnom rubu Crvenog jezera, nastala oko 2000. pr. Kr.
- Kompleks objekata Režije duhana, odnosno Dogane, skupina gospodarskih zgrada koje je projektirao njemačko-hrvatski arhitekt August Thara
- Kompleks stare Zdravstvene stanice, kompleks od tri kuće izrazitih stilskih figura, smještene u terasastom vrtu, ograđenom kamenim zidom u koji se ulazi kroz troja vrata
- Kuća Benzon, ožbukana dvokatnica, izrazitih secesijskih obilježja s ukrasom na reprezentativnom zapadnom pročelju te s djelomično sačuvanim interijerom iz istog razdoblja
- Kulturno-povijesna cjelina Imotski
Mediji[uredi | uredi kôd]
- Radio Imotski
- Imotski danas
- Imotske novine
- Podbablje portal
- Imotska krajina – lokalni list, bez mrežne stranice
- Radio X (više ne emitira)
- ITV (više ne emitira)
Povezani članci[uredi | uredi kôd]
Vanjske poveznice[uredi | uredi kôd]
- Službena stranica
- TZ Imotski (hrv.) (engl.) (tal.) (njem.) (fr.)
Izvori[uredi | uredi kôd]
- ↑ Google Earth
- ↑ [1]
- ↑ Ujević, Ante. 1954. Imotska krajina. Split. str. 70–71
- ↑ Šabanović, Hazim. 1959. Bosanski pašaluk. Sarajevo. str. 55 i 194
- ↑ Dobranje Inačica izvorne stranice arhivirana 16. kolovoza 2011. Župa sv. Ivana Krstitelja
- ↑ Narod.hr: (FOTO, VIDEO) Imotski obilježava 300. obljetnicu oslobođenja od Turaka, narod.hr, 2. kolovoza 2017. Pristupljeno 15. kolovoza 2017.
- ↑ Hasandedić, Hivzija. 2017. Muslimanska baština Bošnjaka II: Herceg-Novi i okolina, Vrgorac i okolina, Imotska krajina, Makarsko primorje, Zapadna Hercegovina. Dobra Knjiga. Sarajevo. str. 68
- ↑ Knjigu piše Ivan Ban. Usmene lirske pjesme iz Imotske krajine Inačica izvorne stranice arhivirana 4. ožujka 2016., ur. Mladen Vuković, prir. Ante Žužul, na njem. preveo Jozo Mršić, HKD Napredak, Split, 2007.
- ↑ Nevenka Bezić-Božanić: Književni odrazi i kulturna zbivanja u Splitu u drugoj polovici 19. stoljeća
- ↑ Nevenka Bezić-Božanić: Književni odrazi i kulturna zbivanja u Splitu u drugoj polovici 19. stoljeća
- ↑ Rezultati popisa 2011.
- ↑ Radio Imotski Treći susret klapa "Pismo moja" oduševio sve ljubitelje klapskog pjevanja, 1. svibnja 2010.
Nedovršeni članak Imotski koji govori o gradu u Hrvatskoj treba dopuniti. Dopunite ga prema pravilima Wikipedije.