Ivan Radoš
| Conte Ivan Zuanne Radoš | |
|---|---|
 Grb obitelji Radoš (Trogir)
| |
| Opći životopisni podatci | |
| Datum rođenja | 1616. |
| Mjesto rođenja | Trogir, Mletačka Dalmacija |
| Datum smrti | 1686. |
| Mjesto smrti | Zadar, Mletačka Dalmacija |
| Nacionalnost | Dalmatinac |
| Opis vojnoga službovanja | |
| Čin | Sopraintendante della Natione Oltramarina |
| Ratovi | Kandijski rat Morejski rat |
| Vojska |  Vojska Mletačke Republike
|
| Rod vojske | Oltramarini |
| Zapovijedao | Zapovjednik pukovnije oltramarina Zapovjednik (svih) profesionalnih postrojbi pješaštva i konjaništva oltramarina |
| Odlikovanja |  Ordine di San Marco
|
Conte (grof) Ivan Zuanne Radoš, visoki časnik i vitez Sv. Marka u mletačkoj vojsci, zapovjednik oltramarina (Trogir, 1616. – Zadar, 1686.). Potiče iz trogirske vojničke obitelji. Posebice se istaknuo u Kandijskom ratu, djelovanjem u zadarskom zaleđu nakon završetka Kandijskog rata te u prvim godinama Morejskoga rata.[1]
Vojna služba[uredi | uredi kôd]
S bratom kapetanom Petrom Radošem istaknuo se kao zapovjednik prekomorskih postrojbi u Kandijskom ratu.
Kao jedan od zapovjednika (sopraintendante) mletačkih prekomorskih vojnika (oltramarini) Radoš je zapovijedao u akcijama mletačkog oslobađanja dalmatinskih utvrda Novigrad, Karin, Obrovac i Vrana 1647. godine.
Osim u Dalmaciji sudjelovao je i u ratnim pothvatima mletačke ratne mornarice na grčkom dijelu bojišnice, a posebno se izdvajaju njegovi vojni prinosi u bitkama u Egejskom moru (kraj Teneda, Volosa, Egine i Limnosa).
Važno je bilo i Radoševo sudjelovanje u kršćanskoj pobjedi kraj Dardanela 1656. godine, ondje ratovao na zapovjednoj galiji mletačkoga generala Lorenza Marcella, koji je u toj bitci bio smrtno ranjen, sam Radoš je u bitkama za Kretu bio teško ranjen (ostao je bez lijeve ruke) i zarobljen.[2] Zbog ratnih zasluga, 1670. godine imenovan kavaljerom Svetoga Marka (Signor Conte Zuanne Radoss Kavalier).
Osim ove stekao je i prestižnu titulu Sopraintendante della Natione Oltramarina, tj. naslov nadintendanta (svih) profesionalnih postrojbi pješaštva i konjaništva oltramarina.
Ostavština[uredi | uredi kôd]
Nakon završetka Kandijskog rata djelovanje Ivana Radoša povezano je uz područje Ravnih kotara u zadarskom zaleđu. Nakon razgraničenja provedenog 1671. godine (acquisto vechio) mletačke vlasti počele su naseljavanje napuštenih sela zadarskoga zaleđa, koje je po nalogu providura Giorgia Morosinija nadgledao i organizirao conte Radoš.
Conte Radoš imao je važan udio u osnivanju i početnim godinama djelovanja Bratovštine schiaovnskih vojnika sv. Jeronima (Scola San Gierolimo) u Zadru.
Vojnom je službom bio vezan za cjelokupan onovremeni mletački državni teritorij, a posljednje je godine života proveo u Zadru (obitava u vlastitoj kući u zadarskoj četvrti Sv. Frane), glavnom gradu Dalmacije.
Pokopan je u crkvi Svetog Dominika u Zadru.[3]
Izvori[uredi | uredi kôd]
- ↑ Andreis, Mladen. 2006. Trogirsko plemstvo do kraja prve austrijske uprave u Dalmaciji: 1805 (engleski). Muzej grada Trogira. ISBN 978-953-97830-3-5
- ↑ Storia della marina veneziana: da Lepanto alla caduta della Repubblica | Archivio Studi Adriatici. asa.archiviostudiadriatici.it. Pristupljeno 4. listopada 2023.
- ↑ Čoralić, Lovorka; Katušić, Maja. 11. prosinca 2008. Conte Veneto i Cavaliere di San Marco – Ivan Radoš (o. 1616. – 1686.). Povijesni prilozi. 27 (35): 193–206. ISSN 0351-9767