Prijeđi na sadržaj

Ivan Radoš

Izvor: Wikipedija
Conte Ivan Zuanne Radoš
Grb obitelji Radoš (Trogir)
Grb obitelji Radoš (Trogir)
Grb obitelji Radoš (Trogir)
Opći životopisni podatci
Datum rođenja 1616.
Mjesto rođenja Trogir, Mletačka Dalmacija
Datum smrti 1686.
Mjesto smrti Zadar, Mletačka Dalmacija
Nacionalnost Dalmatinac
Opis vojnoga službovanja
Čin Sopraintendante della Natione Oltramarina
Ratovi Kandijski rat
Morejski rat
Vojska Vojska Mletačke Republike
Rod vojske Oltramarini
Zapovijedao Zapovjednik pukovnije oltramarina
Zapovjednik (svih) profesionalnih postrojbi pješaštva i konjaništva oltramarina
Odlikovanja Ordine di San Marco

Conte (grof) Ivan Zuanne Radoš, visoki časnik i vitez Sv. Marka u mletačkoj vojsci, zapovjednik oltramarina (Trogir, 1616.Zadar, 1686.). Potiče iz trogirske vojničke obitelji. Posebice se istaknuo u Kandijskom ratu, djelovanjem u zadarskom zaleđu nakon završetka Kandijskog rata te u prvim godinama Morejskoga rata.[1]

Vojna služba

[uredi | uredi kôd]
Prikaz oltramarina, 16. stoljeće

S bratom kapetanom Petrom Radošem istaknuo se kao zapovjednik prekomorskih postrojbi u Kandijskom ratu.

Kao jedan od zapovjednika (sopraintendante) mletačkih prekomorskih vojnika (oltramarini) Radoš je zapovijedao u akcijama mletačkog oslobađanja dalmatinskih utvrda Novigrad, Karin, Obrovac i Vrana 1647. godine.

Osim u Dalmaciji sudjelovao je i u ratnim pothvatima mletačke ratne mornarice na grčkom dijelu bojišnice, a posebno se izdvajaju njegovi vojni prinosi u bitkama u Egejskom moru (kraj Teneda, Volosa, Egine i Limnosa).

Važno je bilo i Radoševo sudjelovanje u kršćanskoj pobjedi kraj Dardanela 1656. godine, ondje ratovao na zapovjednoj galiji mletačkoga generala Lorenza Marcella, koji je u toj bitci bio smrtno ranjen, sam Radoš je u bitkama za Kretu bio teško ranjen (ostao je bez lijeve ruke) i zarobljen.[2] Zbog ratnih zasluga, 1670. godine imenovan kavaljerom Svetoga Marka (Signor Conte Zuanne Radoss Kavalier).

Osim ove stekao je i prestižnu titulu Sopraintendante della Natione Oltramarina, tj. naslov nadintendanta (svih) profesionalnih postrojbi pješaštva i konjaništva oltramarina.

Ostavština

[uredi | uredi kôd]

Nakon završetka Kandijskog rata djelovanje Ivana Radoša povezano je uz područje Ravnih kotara u zadarskom zaleđu. Nakon razgraničenja provedenog 1671. godine (acquisto vechio) mletačke vlasti počele su naseljavanje napuštenih sela zadarskoga zaleđa, koje je po nalogu providura Giorgia Morosinija nadgledao i organizirao conte Radoš.

Conte Radoš imao je važan udio u osnivanju i početnim godinama djelovanja Bratovštine schiaovnskih vojnika sv. Jeronima (Scola San Gierolimo) u Zadru.

Vojnom je službom bio vezan za cjelokupan onovremeni mletački državni teritorij, a posljednje je godine života proveo u Zadru (obitava u vlastitoj kući u zadarskoj četvrti Sv. Frane), glavnom gradu Dalmacije.

Pokopan je u crkvi Svetog Dominika u Zadru.[3]

Izvori

[uredi | uredi kôd]
  1. Andreis, Mladen. 2006. Trogirsko plemstvo do kraja prve austrijske uprave u Dalmaciji: 1805 (engleski). Muzej grada Trogira. ISBN 978-953-97830-3-5
  2. Storia della marina veneziana: da Lepanto alla caduta della Repubblica | Archivio Studi Adriatici. asa.archiviostudiadriatici.it. Pristupljeno 4. listopada 2023.
  3. Čoralić, Lovorka; Katušić, Maja. 11. prosinca 2008. Conte Veneto i Cavaliere di San Marco – Ivan Radoš (o. 1616. – 1686.). Povijesni prilozi. 27 (35): 193–206. ISSN 0351-9767