Prijeđi na sadržaj

Hrvatsko konjaništvo (Mletačka Republika)

Izvor: Wikipedija
Za druga značenja pogledajte Hrvatsko konjaništvo (Habsburška Monarhija).
Croati à cavallo
"Crovati"
Hrvatsko konjaništvo Mletačke Republike



Ratna zastava Mletačke republike
Aktivna 16. stoljeće12. svibnja 1797.
Država Mletačka Republika
Mletačka Dalmacija
Odanost Mletački dužd
Grana Korpus Oltramarina
Vrsta Konjica
Uloga Laka Konjica
Veličina 12 satnija (oko 600 konjanika)
2 pukovnije
4 pukovnije (1718.)
Sjedište Zadar
Garnizon Dalmacija
Dogado
Terraferma
Kandija (do 1667.)
Moreja (do 1715.)
Ratovi Mletačko-osmanski ratovi
Talijanski ratovi
Rat Cambraiske lige
Ciparski rat
Uskočki rat
Kandijski rat
Morejski rat
Veliki turski rat
Drugi morejski rat
Rat Prve koalicije
Pad Venecije
Nadimak "Kapeleti", "Crovati"
Zaštitnik Sveti Jeronim
Geslo „Viva San Marco"
Boje modra
grimizna
Oprema Schiavona
Odlikovanja Ordine di San Marco
Zapovjednici
Istaknuti
zapovjednici
Lujo Detrico
Šimun Nassi
Frane Posedarski

Hrvatsko konjaništvo (Croati à cavallo, Cavalleria croata, Crovati, Cappelletti) bila je elitna konjanička postrojba Mletačke Republike. U početku su bili ustrojeni u sklopu korpusa dalmatinskih oltramarina kao lako konjaništvo za nadzor mletačke granice u Dalmaciji, ali i kao policijska postrojba.

Kao i srodne postrojbe kao što su Oltramarini, Soldati Albanesi i Stradioti, bila je jednom od ključnih postrojba koje su branile i širile mletačke posjede na istočnojadranskoj obali i zaleđu.

Zapovjedno osoblje[uredi | uredi kôd]

Hrvatsko su konjaništvo predvodili domaći zapovjednici Hrvati. To nije bio nuždni uvjet, jer su osim Hrvata bili i pripadnici drugih naroda, primjerice zabilježeni su zapovjednici iz ugledne albanske obitelji Kruta, onda vjerojatno već kroatizirane. Jezik kojim se zapovijedalo i govorilo u hrvatskom konjaništvu bio je hrvatski jezik (lingua illirica).

Časničko je osoblje djelimice bilo uvježbavano po vojnim kolegijima diljem mletačke Terraferme. Od 1740. godine časnici Hrvatskog konjaništva uvježbavaju se i uče u Vojnome učilištu (Militar Collegio) u Zadru.

Povijest[uredi | uredi kôd]

Pad zadarsko-biogradskoga zaleđa pod osmansku vlast u 16. stoljeću, za posljedicu je imao preseljavanje hrvatskog plemstva (Vitezovi iz Posedarja i Bribira) u obalne gradove (Zadar, Biograd, Šibenik) koji su sa sobom poveli članove svojih dotadašnjih vojnih družina. Iz te hrvatske vojničke jezgre ustrojavaju se elitne vojne jedinice koje pod mletačkim stijegom kao cappelletti nastavljaju protutursku borbu. Vjerojatno najpoznatiji pripadnik dalmatinskih kapeleta bio je zadarski plemić i pjesnik Brne Karnarutić koji je kao kapetan hrvatskog konjaništva (Capitaneus equitum Croatorum) sudjelovao u Četvrtom Mletačko-osmanskom ratu.

Vitez iz Dalmacije, 15. stoljeće[1]
Prikaz hrvatskog konjanika, Venecija, 1590., Cesare Vecellio[2]

U Zadru 1675. godine s oltramarinima osnivaju bratovštinu sv. Jeronima. Pod imenom cappelletti javljaju se u početnim desetljećima osmanskih upada i osvajanja u južnim hrvatskim krajevima, još od 15. stoljeća. Ključni element koji je pridonio formiranju ove postrojbe je pad zadarsko-biogradskoga zaleđa pod osmanlijsku vlast u 16. stoljeću, što je za posljedicu imalo preseljavanje hrvatskog plemstva s okupiranih posjeda na teritorij koji je bio pod kršćanskom vlašću, na krajeve pod vlašću Mletaka.

Zajedno sa srodnim postrojbama grčkih i albanskih stradiotia bili su glavna graničarska postrojba Mletačke Republike. Nakon pada mletačkih grčkih posjeda, Stradioti se postupno gube iz povijesnih izvora, a zamjenjuju ih cappelletti (novačeni po Terrafermi i Dalmaciji). Organizirani su po kumpanijama/četama/satnijama (compagnia) koje su imale garnizone po utvrđenim gradovima Dalmacije.

Osim ovih utvrđenih gradova postojale su i konjaničke kasarne u Zemuniku, Benkovcu, Ostrovici, Kosovu, Kninu, Vrlici i Sinju. Iz ovih isturenih položaja kapeleti su patrolirali područje dalmatinskog zaleđa, održavali red, pratili karavane te nadzirali granicu. Crovati ili cappelletti posebno su se istakli u Ciparskom, Kandijskom (1645. – 1669.) i Morejskom ratu (1684. – 1699.).

Odore iz 1771. godine 1.) svečana odora pješaka (Oltramarini) 2.) odora konjanika (Croati a cavallo) 3.) odora pješaka (Oltramarini)

Ratovali su diljem dalmatinske bojišnice te dalje, na jugu sve do ulcinjskog zaleđa. Poslije im se djelokrug proširio na cijelu mletačku Terrafermu. Pokazali su se vrlo učinkovitim u istjerivanju osmanskih postrojba dalje od mletačke granice odnosno.

Za vrijeme Sinjske bitke, postrojba hrvatskih konjanika se i dalje naziva cappellettima tako da možemo smatrati da je ustaljeni naziv za dalmatinsku/hrvatsku konjicu i dalje ostao cappelletti.[3] Za vrijeme opsade Sinja, postrojbom kapeleta zapovijeda poručnik Šurić, koji u samoj bitci pogiba.

Zadar je u tom vremenu bio glavnim naseljem u tim krajevima. Mlečanima je bio najvećim vojnim uporištem na ovom dijelu istonog Jadrana. Tako je bilo u svim stoljećima sve do pada Mletaka, pa je stoga bio Mlečanima središnje mjesto gdje su djelovali, novačili i uvježbavali vojsku na istočnom Jadranu. Stoga je ova postrojba i ustrojena na zadarskome dijelu dalmatinske bojišnice.

Hrvatsko se je konjaništvo posebice istaklo u Ciparskom, Kandijskom (1645. – 1669.) i Morejskom ratu (1684. – 1699.).

Ratovali su diljem dalmatinske bojišnice te dalje, na jugu sve do ulcinjskog zaleđa. Pokazali su se vrlo učinkovitim, te su istjerivali osmanske postrojbe dalje od mletačke granice odnosno pridonijeli su osvajanjima zemalja pod osmanskom vlašću. Poslije im se djelokrug proširio na cijelu mletačku Terrafermu.[4]

Ustroj[uredi | uredi kôd]

Pukovnijom je kao i kod pješačkih postrojbi oltramarina zapovijedao pukovnik (colonnello), činio ju je veći broj četa/satnija (compagnia). Svakom je konjaničkom satnijom zapovijedao kapetan, a podređeni su mu, pored konjanika (cavaliere), bili poručnik (tenente), trubač (cornetta) i dva kaplara (ponekad je u konjaničkim satnijama bilo i nekoliko specijaliziranih vojnika kao što su, primjerice, glasnik (foriere), kapelan ili sedlar (seller). Jedna pukovnija bila je stacionirana u Dalmaciji, druga u Veneciji. Naoružanje sastojalo se od karabina i sablje, dok je časnik koristio sablju i 2 pištolja koji su obično bili smješteni u futrole od konjskog sedla.[5]

Pukovnija Croati a Cavallo[uredi | uredi kôd]

Početkom 18. stoljeća i reorganizacijom mletačkih oružanih snaga, korpus cappelleta se ukida, kapeleti rodom iz Terraferme popunjavaju 6 pukovnija draguna i kirasira po 300 konjanika, dok se konjaničke satnije Crovata iz Dalmacije reorganiziraju u dvije pukovnije Hrvatskog konjaništvaReggimenti Croati a Cavallo, također po 300 konjanika. Po opremi i načinu djelovanja najsličniji su husarima ostalih europskih država.[4]

Zapovjedni kadar ovih postrobi činili su isključivo plemići iz starih zadarskih obitelji kao što su Posedarski, Benja, Nassi, Detrico i druge. Početkom Drugog morejskog rata u Dalmaciji djeluju 2 pukovnije kapeleta, do kraja rata biti će ustrojeno čak 4 pukovnije hrvatskog konjaništva, Reggimento Detrico (Detriko), Nassi(Našić), Difnico (Divnić) i Rados (Radoš).

Ljudstvo[uredi | uredi kôd]

Popunjavana je domaćim hrvatskim ljudstvom iz mletačkih posjeda na istočnoj jadranskoj obali. Prvotni su sastav činili predbjeglice, izbjeglice i prognanici sa širega zadarskog područja, a vremenom se postrojba popunjila i Hrvatima iz drugih krajeva: s poluotoka Istre, iz zaljeva Boke kotorske te ostalih dijelova Dalmacije. Osim Hrvata, u nešto manjoj mjeri bili su i pripadnici drugih naroda koji su došli u ove postrojbe, a to su albanski i crnogorski iseljenici iz Mletačke Albanije. Potonji su bili najviše iz dijela koji je bio pod osmanskom vlašću, od grada Bara prema sjeveru današnje Albanije.[4]

Galerija[uredi | uredi kôd]

Poznati pripadnici[uredi | uredi kôd]

Povezani članci[uredi | uredi kôd]

Izvori[uredi | uredi kôd]

  1. Christopher Rothero (Illustrator), David Nicolle (Author). The Venetian Empire 1200-1670 (Men-at-Arms)
  2. Cesare Vecellio | De gli habiti antichi et moderni di diversi parti del mondo, libri due ... The Metropolitan Museum of Art (engleski). Pristupljeno 16. rujna 2023.
  3. fra Ivan Marković, fra Josip Ante Soldo. Dnevnik opsade Sinja 1715. godine (Giornale del blocco et assedio de’ Turchi alla fortezza di Sign ch’ incomincioli 23 luglio 1715.)
  4. a b c Markulin, Nikola. Venetian Military Organization in Dalmatia and Boka (1684-1718) journal zahtijeva |journal= (pomoć)
  5. Reggimento Croati a Cavallo. www.esercitoveneziano.com. Pristupljeno 14. studenoga 2022.
  6. Skripte FFZGArhivirana inačica izvorne stranice od 12. lipnja 2007. (Wayback Machine) Starija hrvatska književnost - renesansa

Vanjske poveznice[uredi | uredi kôd]