Hrvatsko konjaništvo (Mletačka Republika)

Izvor: Wikipedija
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretraživanje
Disambig.svg Za druga značenja, pogledajte Hrvatsko konjaništvo (Habsburška Monarhija).

Hrvatsko konjaništvo (Croati à cavallo, Cavalleria croata) bila je elitna konjanička postrojba Mletačke Republike.

Kao i srodne postrojbe kao što su Oltramarini, Soldati Albanesi i Cappelletti, bila je jednom od ključnih postrojba koje su branile i širile mletačke posjede na istočnojadranskoj obali i zaleđu.

Ljudstvo[uredi VE | uredi]

Popunjavana je domaćim hrvatskim ljudstvom iz mletačkih posjeda na istočnoj jadranskoj obali. Prvotni su sastav činili predbjeglice, izbjeglice i prognanici sa širega zadarskog područja, a vremenom se postrojba popunjila i Hrvatima iz drugih krajeva: s poluotoka Istre, iz zaljeva Boke kotorske te inih dijelova Dalmacije. Osim Hrvata, u nešto manjoj mjeri bili su i pripadnici drugih naroda koji su došli u ove postrojbe, a to su albanski i crnogorski iseljenici iz Mletačke Albanije. Potonji su bili najviše iz dijela koji je bio pod osmanskom vlašću, od grada Bara prema sjeveru današnje Albanije.

Zapovjedno osoblje[uredi VE | uredi]

Hrvatsko su konjaništvo predvodili domaći zapovjednici Hrvati. To nije bio nuždni uvjet, jer su osim Hrvata bili i pripadnici drugih naroda, primjerice zabilježeni su zapovjednici iz ugledne albanske obitelji Kruta, onda vjerojatno već kroatizirane. Jezik kojim se zapovijedalo i govorilo u hrvatskom konjaništvu bio je hrvatski jezik (lingua illirica).

Časničko je osoblje djelimice bilo uvježbavano po vojnim kolegijima diljem mletačke Terraferme. Od 1740. godine časnici Hrvatskog konjaništva uvježbavaju se i uče u Vojnome učilištu (Militar Collegio) u Zadru.

Povijest[uredi VE | uredi]

Javlja se u početnim desetljećima osmanskih upada i osvajanja u južnim hrvatskim krajevima, još od 15. stoljeća. Ključni element koji je pridonio formiranju ove postrojbe je pad zadarsko-biogradskoga zaleđa pod osmanlijsku vlast u 16. stoljeću, što je za posljedicu imalo preseljavanje hrvatskog plemstva s okupiranih posjeda na teritorij koji je bio pod kršćanskom vlašću, na krajeve pod vlašću Mletaka.

Brojni su sa sobom poveli i članove svojih dotadašnjih vojnih družina te ustrojavaju elitne vojne jedinice koje pod mletačkim stijegom nastavljaju protutursku borbu. Primjer za to su hrvatski knezovi Posedarski.

Zadar je u tom vremenu bio glavnim naseljem u tim krajevima. Mlečanima je bio najvećim vojnim uporištem na ovom dijelu istonog Jadrana. Tako je bilo u svim stoljećima sve do pada Mletaka, pa je stoga bio Mlečanima središnje mjesto gdje su djelovali, novačili i uvježbavali vojsku na istočnom Jadranu. Stoga je ova postrojba i ustrojena na zadarskome dijelu dalmatinske bojišnice.

Hrvatsko se je konjaništvo posebice istaklo u Ciparskom, Kandijskom (1645. – 1669.) i Morejskom ratu (1684. – 1699.).

Ratovali su diljem dalmatinske bojišnice te dalje , na jugu sve do ulcinjskog zaleđa. Pokazali su se vrlo učinkovitim, te su istjerivali osmanske postrojbe dalje od mletačke granice odnosno pridonijeli su osvajanjima zemalja pod osmanskom vlašću. Poslije im se djelokrug proširio na cijelu mletačku Terrafermu.

Organizacija[uredi VE | uredi]

Hrvatsko je konjaništvo bilo organizirano u regimente (reggimento) odnosno pukovnije. Njima je zapovijedao pukovnik (colonnello).

Pukovniju je činio veći broj četa/satnija (compagnia), a bilo ih je najmanje dvije. Svaka je brojila između četrdeset i šezdeset vojnika.

Poznati pripadnici[uredi VE | uredi]

Povezani članci[uredi VE | uredi]

Izvori[uredi VE | uredi]

  1. Skripte FFZG Starija hrvatska književnost - renesansa

Vanjske poveznice[uredi VE | uredi]