Josip Buljovčić

Izvor: Wikipedija
Skoči na: orijentacija, traži

Josip Buljovčić (Subotica, 17. siječnja 1932. - Subotica, 2. prosinca 2001.) bački hrvatski filolog, jezikoslovac, kazališni kritičar, dramaturg, prevoditelj.

Njegov životni put je pošao drugim putem od njegovih namjera. Namjeravao studirati na Novinarsko-diplomatskoj visokoj školi, no ondje nije uspio iako je bio izvrsnim učenikom, jer nije odgovarao partijsko-policijskim kriterijima. Poslije je neuspješno pokušao upisati studij engleskog jezika. Planirao je studirati matematiku, no naposljetku je upisao studij jugoslavenskih jezika i književnosti na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Beogradu gdje je diplomirao 1955.. Iako je bio kandidatom za asistenta temeljem svojih ocjena i profesorove preporuke, opet su drugi kriteriji ga spriječili u tome.

Diplomirao je na Filozofskom fakultetu u Beogradu, (1955.), a magistarsku radnju iz područja jezikoslovlja «Udeo 'Bunjevačkih i šokačkih novina' u razvitku pisanog jezika kod bačkih Bunjevaca u drugoj polovini XIX veka» obranio 1980. u Sarajevu.

Gimnazijski je i profesor na Višoj pedagoškoj školi u Subotici, gost predavač u Segedinu, lektor na Varšavskom sveučilištu, kazališni kritičar, dramaturg i direktor subotičkog kazališta, prevoditelj s mađarskog i poljskog jezika.

Bio je suradnik Enciklopedije Jugoslavije (Bunjevci). U znanstvenim radovima usredotočen je na kulturna, književna i jezična pitanja od značaja za opstanak Hrvata u Podunavlju.

Pisao je i književno-povijesna djela o jeziku i književnoj, kulturnoj, povijesnoj i kazališnoj baštini bačkih Hrvata.

Osvrtao se na djela hrvatskih pjesnika, prozaika, skupljača narodne književnosti (Balint Vujkov) i dramskih pisaca (Matija Poljaković), napose na suvremene pjesničke zbirke dijalekatne ikavske poezije novoštokavskog narječja (Ivan Pančić, Vojislav Sekelj, Milovan Miković). Veliko je zanimanje pokazao za kazalište pa je često pisao o umjetničkim ostvarenjima gostujućih i stalno angažiranih redatelja i glumaca u subotičkom Hrvatskom narodnom kazalištu, kasnije Hrvatskoj drami subotičkog Narodnog pozorišta - Népszinház - (Tomislav Tanhofer, Jelka Asić, Geza Kopunović i dr.). Objavio više udžbenika, a posthumno je izišla knjiga književnih i kazališnih kritika i eseja.

Pripada starijem naraštaju hrvatskih pisaca iz Podunavlja odnosno dijelom je Subotičkog književnog kruga.

Jednim je od osnivača ogranka Matice hrvatske u Subotici '60-ih, pored Balinta Vujkova, Matije Poljakovića i inih.[1]

Zbog svojeg otvorenog isticanja hrvatstva, trpio je od progona od strane državnih vlasti [2], a kad su se jugoslavenske komunističke vlasti obračunavale sa hrvatskim proljećem u Subotici, Buljovčić je bio zbog svojih stavova i shvaćanja cijelo desetljeće uklonjen iz javnog života [3].

Naziva ga se "arheologom hrvatskog pamćenja".[4] Prvi je autor koji je na znanstveni način istraživao kulturna nastojanja bačkih Hrvata i hrvatsku pismenost u južnoj Ugarskoj. [4] U radu je problematizirao podvojenost hrvatskog identiteta u tim krajevima te je dokazao po čemu su bački Hrvati povezani s matičnom hrvatskom kulturom, a dokazao je i posebnosti tradicije pismenosti Hrvata u Ugarskoj.[4]

Bio je članom Društva hrvatskih književnika, Društva za primenjenu lingvistiku, Društva za srpskohrvatski jezik, Hrvatskog akademskog društva i počasni građanin Subotice.

Bio je jednim od suosnivača HKC Bunjevačko kolo.[4] Radio je kao jezični savjetnik hrvatskog uredništva Radio Subotice. [4]

Djela[uredi VE | uredi]

Pisao je kritike, prikaze, filološke oglede, rasprave, recenzije i udžbenike.

  • Od raspevanih slova do Marsovaca, izbor pjesama za djecu S. Janevskog, Novi Sad 1979.
  • Mala školska pozornica, igrokaz za djecu, Novi Sad 1979.
  • Udeo «Bunjevačkih i šokačkih novina» u razvitku pisanog jezika kod bačkih Bunjevaca u drugoj polovini XIX veka, Sarajevo 1984.
  • Filološki ogledi, Subotica 1996.
  • Subotički kazališni zapisi, Zagreb 2008.

Pisao je za časopise: Almanah pozorišta Vojvodine, Književnost i jezik, Létünk, Obrazovanje, Oktatás és Nevelés, Merkovićevu Rukovet, Scenu, Pozorište, Pedagošku stvarnost, Pro Memoriu i ostale.

Pisao je za dnevne i tjedne novine: Hrvatsku riječ, Subotičke novine, Žig i još neke.


Izvori[uredi VE | uredi]

  1. Radio-Subotica Posvemašnje ozbiljenje postmoderne – vojvođanski Hrvati u vlastitom teatru apsurdnosti (II.)
  2. Radio-Subotica, Nastavlja se državni projekt stvaranja bunjevačke nacije, 18. kolovoza 2007.
  3. Klasje naših ravni br.1-2/2002. J. Basch: Ta riječ, ipak traje
  4. 4,0 4,1 4,2 4,3 4,4 Radio Subotica, program na hrvatskom jeziku Siniša Jurić: Josip Buljovčić o bunjevačkoj povijesti bez dlake na jeziku (predavanja Petra Vukovića na znanstvenom kolokviju), 9. prosinca 2011.

Vanjske poveznice[uredi VE | uredi]