Julije Klović

Izvor: Wikipedija
Jump to navigation Jump to search
Juraj Julije Klović
Visoka renesansa i Manirizam
Julije Klović
El Greco, Portret Julija Klovića iz oko 1571.-1572., 58 x 86 cm, Museo e Gallerie Nazionali di Capodimonte, Napulj.
Rođenje 1498., Grižane
Smrt 5. siječnja 1578., Rim
Vrsta umjetnosti slikarstvo
Praksa Italija
Utjecao El Greco, Pieter Brueghel stariji
Utjecali Giulio Romano, Michelangelo,
Poznata djela Časoslov Farnese
Uskrsnuće
Bogorodica s usnulim Isusom, Svetim Josipom i Ivanom Krstiteljem
Portal o životopisima

Juraj Julije Klović, na tal. poznat kao Giorgio Giulio Clovio - Croata (Grižane, 1498. - Rim, 5. siječnja 1578.), bio je hrvatski slikar i minijaturist, zvan i Michelangelo minijature.[1][2]

Životopis[uredi VE | uredi]

Minijatura Sv. Ivan iz Kölnskog evanđelja, pergament na papiru, 1532., Knjižnica sveučilišta John Rylands, Manchester.

Julije Klović je rođen u selu Grižane kod Modruša u Vinodolu. Nema podataka o njegovoj mladosti i prvom školovanju. Smatra se da je oko 1516. godine, s osamnaest godina, došao u Veneciju u službu kardinala Domenica, a potom i Marina Grimanija. Rafaelov učenik Giulio Romano postaje njegovim učiteljem. Odlazi poslom u Mađarsku, 1523. godine, gdje radi za kralja Ljudevita II. Vraća se u Italiju 1526. godine i u Rimu radi za kardinala Lorenza Compeggia, te tijekom Velike pljačke Rima 1527. godine biva nakratko uhićen. U Mantovi postaje svećenik, te mijenja ime iz Juraj u Julije u čast svojega učitelja i živi u samostanu Candiana kraj Padove[3]. Papinskom dozvolom napušta redovništvo i radi diljem Italije prateći svog mecenu, kardinala Alessandra Farnesea: Firenza (1551.), Parma (1556.), Piacenza (1557.-58.), Perugia. Naposljetku se 1561. godine vraća u Rim gdje je bio u dodiru s vodećim umjetnicima svog doba: Michelangelom, Vasarijem, Bruegelom, Colonnom kao i s El Grecom kojega je preporučio kardinalu Farneseu i koji je izradio dva Klovićeva portreta.

Pokopan je u rimskoj crkvi Sveti Petar u okovima koja je slavna po Michelangelovom Mojsiju.

Klović se znao potpisivati kao GEORGIVS JVLIVS CLOVIVS CROATA, te na njegovom grobu u Rimu stoji natpis "Pictor de Croatia".[4]

Hrvatska je proslavila 500. obljetnicu njegova rođenja 1998. godine, kada je Hrvatska narodna banka izdala posebnu srebrnu kovanicu od 200 kuna.[5] Vatikan je proslavio ovu obljetnicu izdavanjem prigodne poštanske marke. Bernardin Modrić je snimio film „Evanđelje po Kloviću” 2006. godine.

Djela[uredi VE | uredi]

Njegove minijature i iluminacije rukopisa čuvaju se diljem svijeta: Beatissimae Mariae Virginis Officium (London), Stanze di Eurialo d'Ascoli (Beč), Kölnsko evanđelje (Manchester), i dr. Njegovo najpoznatije djelo i „remek djelo minijature svjetskih razmjera” je Časoslov Farnese ili Officium Virginis, danas u knjižnici Pierpont Morgan (New York). Na El Grecovom portretu Klović prstom pokazuje na ovo djelo. Ono sadrži 28 minijatura, uglavnom prizora iz Starog i Novog zavjeta, ali i slavnu dvolisnicu procesije na Tijelovo (Corpus Christi) u Rimu. Ima sjajne posrebrene korice za koje je Giorgio Vasari pogrešno tvrdio da su djelo Benvenuta Cellinija.

Klović je bio posljednji predstavnik minijaturne umjetnosti u doba kada ona doživljava svoj pad; on je originalna umjetnička osobnost, što se osobito ogleda u bogatstvu invencije, u dekoracijama i figuralnim prikazima, u majstorskom crtežu i kolorističkoj istančanosti[3]. Njegov doprinos minajaturnoj umjetnosti i umjetnosti manirizma općenito, osigurava mu ugledno mjesto u povijesti renesanse. Vrlo je bio cijenjen i neobilno hvaljen od suvremenika, a s novim istraživanjima i interpretacijama uočen je i njegov doprinos hrvatskoj i europskoj likovnoj umjetnosti.[1]

Galerija djela[uredi VE | uredi]

Zanimljivosti[uredi VE | uredi]

  • Premda u svim enciklopedijama piše kako je Julije Klović rođen u Grižanama, narodna predaja govori kako je rođen u Driveniku (Vinodolska dolina). Ne postoji niti jedan pronađeni zapis koji bi dokazao da je Klović rođen u Driveniku. Klović je, istina, živio u Grižanama. Ispred nekadašnje osnovne škole u Driveniku i dan danas stoji Klovićev kip u prirodnoj veličini.
  • Uvijek je postojala jagma za Klovićem između Driveničana i Grižanaca. Svatko je želio da u njegovom kraju bude njegovo rodno mjesto.
  • Također postoji stanovita legenda koja govori o njegovu talentu. Po predaji, toliko je bio dobar minijaturist da je na noktu palca mogao naslikati cijelu posljednju večeru.[6]

Izvori[uredi VE | uredi]

  1. 1,0 1,1 Klović, Julije, enciklopedija.hr, pristupljeno 31. ožujka 2018.
  2. Anka Bulat-Simić, Minijaturisti zagrebačkog kruga 1840/1850, str. 68., Radovi Instituta za povijest umjetnosti Sveučilišta u Zagrebu (1972.), 1/2; str. 68-92., ipu.hr, pristupljeno 31. ožujka 2018.
  3. 3,0 3,1 Hrvatska likovna enciklopedija 3. Goti-Koč, gl. ur. Željko Domljan, Vjesnik d.d., Zagreb, 2005., str. 114.-116. ISBN 953-98026-5-2
  4. Darko Žubrinić, Julije Klovic, or Don Giulio Clovio de Croatia (1498-1578), croatianhistory.net, pristupljeno 31. ožujka 2018. (engl.)
  5. 500. obljetnica rođenja Jurja Julija Klovića, kunalipa.com, pristupljeno 31. ožujka 2018.
  6. (M. T.) (26. veljače 2000.). Michelangelo minijature. Vjesnik, Arhivirano iz izvornika 24. kolovoza 2013., preuzeto 31. ožujka 2018.

Vanjske poveznice[uredi VE | uredi]

Commons-logo.svg U Wikimedijinu spremniku nalazi se još gradiva na temu: Julije Klović