Katarina Čeliković

Izvor: Wikipedija
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretraživanje

Katarina Čeliković (Varaždin, 1. ožujka 1960.) je kulturna djelatnica vojvođanskih Hrvata, bibliografkinja i publicistica. Supruga je kulturnog djelatnika vojvođanskih Hrvata Ervina Čelikovića.

U Varaždinu je završila osnovnu i srednju školu.

Studirala je u Zagrebu na Filozofskom fakultetu, na kojem je diplomirala ruski jezik i komparativnu književnost.

1986. se zaposlila u Subotici u Gradskoj knjižnici.

Nezaobilazno je ime svih kulturnih događaja, manifestacija i ustanova Hrvata u Vojvodini, bilo kao inicijatorica, (su)osnivačica ili djelatnica. Pokrenula je brojne manifestacije kojima je primarni cilj sačuvati i razvijati hrvatski jezik među vojvođanskim Hrvatima.

Jednim je od pokretača i članova uredništva katoličkog lista Zvonik iz Subotice, u kojem je od samih početaka novinarka i lektorica. U listu je uređivala rubriku Poetski kutak. 1997. su ona i suprug dobili Antušovu nagradu za rad u Zvoniku.

Na Festivalu bunjevački pisama je u pravilu jednim od sudaca za ocjenjivanje tekstova, a javlja se i kao članica žirija za izbor „najlipše neobjavljene pisme" pisane šokačkom ikavicom na manifestaciji Hrvata u Sonti "Šokačkoj večeri".[1] Na hrvatskoj manifestaciji u Sonti Šokačkoj večeri, uz Vesnu Njikoš-Pečkaj, Zvonimira Pelajića, Đurđicu Stuhlreiter, Mariju Šeremešić i Ivana De Villu, bila je sucem za dodjelu nagrada na natječaju za najlipšu neobjavljenu pismu na šokačkoj ikavici.[2]

Od osnivanja je tajnica Hrvatskoga akademskog društva, osnovanog 1998.

Od 1999. je pročelnicom je Bunjevačko-šokačke knjižnice Ivan Kujundžić u sklopu Katoličkog instituta za kulturu, povijest i duhovnost Ivan Antunović.

Hrvatsko društvo za pomoć učenicima Bela Gabrić i Hrvatska čitaonica, osnovani 2002., duguju svoje osnivanje Katarini Čeliković. Uredila je izdanje Iznad žita nebo zajedno s Branimirom Donatom, autora Milovana Mikovića.[3]

Pokrenula je susret pučkih pjesnika "Lira naiva", Dane Balinta Vujkova i Pokrajinsku smotru recitatora na hrvatskom jeziku. Njen doprinos za Dane Balinta Vujkova nije promakao Kulturno-prosvjetnoj zajednici Općine Subotica koja joj je 2005. za to dodijelila nagradu Dr Ferenc Bodrogvári.

Djelatnicom je Zavoda za kulturu vojvođanskih Hrvata.[4]

Članica je Povjerenstva za literarne radove za likovno-literarni natječaj Moj lipi zavičaj koji su raspisali u povodu Godine hrvatskih velikana u Vojvodini, Hrvatsko nacionalno vijeće, Zavod za kulturu vojvođanskih Hrvata i NIU Hrvatska riječ.[5] Ostali članovi povjerenstva su Vladan Čutura i Bernadica Ivanković.[5]

2015. godine objavila je knjigu Izgubljeno srce.[6]

Nagrade[uredi | uredi kôd]

Izvor[uredi | uredi kôd]

  1. Zavod za kulturu vojvođanskih Hrvata U Sonti održano „VIII. Šokačko veče“, pristupljeno 6. veljače 2010.
  2. U Sonti održano „VIII. Šokačko veče“ Inačica izvorne stranice arhivirana 9. siječnja 2010., ZKVH
  3. Iznad žita neboInačica izvorne stranice arhivirana 4. studenoga 2011., autor Milovan Miković, ur. Katarina Čeliković i Branimir Donat, Hrvatska čitaonica (Subotica)/Dora Krupićeva - Zagreb, Subotica, stranice HNV RS, ISBN 86-84783-01-8, (COBISS.SR)
  4. Zavod za kulturu vojvođanskih HrvataInačica izvorne stranice arhivirana 24. srpnja 2010. Djelatnici, pristupljeno 6. veljače 2010.
  5. a b Najbolji na natječaju „Moj lijepi zavičaj“ Glas ravnice br. 163, DSHV
  6. Hrvatska riječ[neaktivna poveznica] Promocija knjige Izgubljeno srce Katarine Čeliković u Tavankutu, 14. listopada 2015.