Prijeđi na sadržaj

Kaćmar

Izvor: Wikipedija

Kaćmar (mađ. Katymár, nje. Katschmar, Schanzmark) je selo u jugoistočnoj Mađarskoj.

Zauzima površinu od 71,08 km četvorna.

Zemljopisni položaj

[uredi | uredi kôd]

Nalazi se nedaleko od Aljmaša, na 46°02'16" sjeverne zemljopisne širine i 19°12'28" istočne zemljopisne dužine, u regiji Južni Alföld. Od obližnjih mjesta, tu je 6 km prema sjeveroistoku udaljeni Madaraš i 16 km udaljeni Aljmaš.

Upravna organizacija

[uredi | uredi kôd]

Upravno pripada aljmaškoj mikroregiji u Bačko-kiškunskoj županiji. Poštanski broj je 6455.

U Kaćmaru se nalaze jedinice njemačke i Hrvatske manjinske samouprave u Republici Mađarskoj.

Povijest

[uredi | uredi kôd]

U izvorima se prvi put spominje 1243.

Zabilježeno je da je 1700. selo ostalo bez stanovnika.

Bunjevački Hrvati se 1763. u velikom valu doseljavaju u Kaćmar.

Polovicom 19. st. su Nijemci činili pola sela.

Završne godine drugog svjetskog rata su bile traumatične za Kaćmar: 1944. je potkraj ljeta pobjeglo iz sela 4000 ljudi, a polovicom jeseni su jugoslavenski partizani deportirali mjesne Nijemce. U siječnju 1945. su srpski partizani deportirali u SSSR blizu 300 Nijemaca.[1]

Dio kaćmarskih bunjevačkih Hrvata je zbog okolnosti odselio južnije, u Stanišić i Riđicu. Otišli su prije Drugog svjetskog rata.[2]

Stanovništvo

[uredi | uredi kôd]

U Kaćmaru živi 2401 stanovnik (2002.). Mađari su većina. Hrvata je 8,7%, Nijemaca je 3,1%, Roma je 0,6%, Srba je 0,5% i ostalih. Rimokatolici čine 79%, kalvinisti 5,5%, grkokatolici 0,3%, luterani 0,2% i ostali.

U povijesti je Kaćmar bilježio brojnu hrvatsku zajednicu, uglavnom iz skupine Bunjevaca. Selo je bilo važilo kao "kula bunjevštine", a kaćmarski Bunjevci, gospodari sela, su bili potomcima doseljenika koji su ratovali protiv Turaka.[3] Danas pored mađarske većine, značajne manjine čine Hrvati kojih je oko 9% i Nijemci kojih je nešto više od 3%. Potonje manjine imaju svoju manjinsku samoupravu u selu.

Obrazovanje

[uredi | uredi kôd]

Školovanje na hrvatskom jeziku za hrvatsku manjinu je organizirano kao i u Aljmašu, Dušnoku, Baćinu, Bikiću i Baji, tako da se hrvatski jezik predaje kao predmet i to 4 odnosno 5 sati tjedno, i to u nižim razredima (1. – 4.).[4]

Poznate osobe

[uredi | uredi kôd]

Poznate osobe rođene u Kaćmaru:

Poznate osobe koje su radile u Kaćmaru:

Iz Kaćmara je podrijetlom Antun Gustav Matoš; Matoši su u Kaćmar doselili iz sinjskog područja u 18. st., a Matošev djed Grgur Matoš (1812-1899) bio je učitelj u Plavni kraj Vukovara, gdje se rodio August Matoš (1847-1914). August je kao učitelj kratko bio namješten u Tovarniku, gdje se 1873. rodio njegov drugi sin Antun; obitelj se 1875. preselila u Zagreb, kamo je August kao učitelj premješten, a s njima je odselio i djed Grgur.[nedostaje izvor]

Zanimljivosti

[uredi | uredi kôd]

Novinar i književnik János Csuka u svom djelu "A délvidéki magyarság története 1918-1941" je naveo, i to po imenima, izaslanika Bunjevaca, koji su sudjelovali 22. rujna 1919. Mirovnoj konferenciji u Parizu,[5] a među njima je bio i izaslanik i iz ovog sela.

Izvori

[uredi | uredi kôd]
  1. (njem.) Sekitsch, eine donauschwäbische Gemeinde[neaktivna poveznica] Arpádenzeit im Batscher Komitat
  2. ZKVHArhivirana inačica izvorne stranice od 26. siječnja 2012. (Wayback Machine) Mario Bara: Pregled povijesti Hrvata u Vojvodini, preuzeto 10. ožujka 2011.
  3. Bunjevačke Školovanje uz Antunovićevu podrušku (PDF)
  4. Hrvatski glasnikArhivirana inačica izvorne stranice od 11. ožujka 2016. (Wayback Machine) Više od 80 prvaka i domalo 500 učenika, 8. rujna 2005. (PDF), 800 KB
  5. Hrvatski glasnik br. 44/2006Arhivirana inačica izvorne stranice od 21. siječnja 2012. (Wayback Machine) Leksikon podunavskih Hrvata (PDF)

Vanjske poveznice

[uredi | uredi kôd]