Prijeđi na sadržaj

Majkovi

Koordinate: 42°46′23″N 17°54′58″E / 42.773°N 17.916°E / 42.773; 17.916
Izvor: Wikipedija
Inačica 4742483 od 8. srpnja 2016. u 20:08 koju je unio Tulkas Astaldo (razgovor | doprinosi) (dvije sitnice)
Majkovi
Država Hrvatska
ŽupanijaDubrovačko-neretvanska
Općina/gradDubrovačko primorje
Koordinate42°46′23″N 17°54′58″E / 42.773°N 17.916°E / 42.773; 17.916
Odredišna pošta20232 Slano [1]
AutooznakaDU

Zemljovid

Majkovi na zemljovidu Hrvatske
Majkovi
Majkovi

Majkovi na zemljovidu Hrvatske

Majkovi su naselje u Dubrovačko-neretvanskoj županiji. Administrativno pripadaju općini Dubrovačko primorje čije se sjedište nalazi u mjestu Slano.

Zemljopisni položaj

Nalaze se u općini Dubrovačko primorje, uz mjesnu cestu Slano - Trsteno, odnosno na trasi stare Napoleonove ceste (Strada Marmont). Od Dubrovnika Majkovi su udaljeni oko 30 km sjeverozapadno.

Povijest

Arheološka istraživanja u Majkovima (i širem području) napravio je Carl Patsch početkom prošlog stoljeca. U knjizi "Prilozi za etnologiju jugoistočne Europe"[2] govori o Gradini iznad Slanoga predrimske prošlosti i mnogobrojnim gomilama, tumulusima ili nekropolama u Majkovima. Ilirska plemena Ardiaei i Plearaei su nekada živjeli na tom području.

Majkovi kao dio Dubrovačkog primorja, područje od Kurila (današnje Petrovo Selo) do Neuma, 15. siječnja 1399.[3] godine dolazi pod vlast Dubrovačke Republike koja ga je uspjela kupiti od bosanskog kralja Stjepana Ostoje za 1.500 dukata, kuću u Dubrovniku i dubrovačko građanstvo.[4] Međutim Dubrovačko Primorje je trebalo još i vojno-diplomatski obraniti u zapletenim prilikama sučeljavanja oko dinastičkog prijepora u ugarsko-hrvatskom kraljevstvu i njegovih odraza u Bosni između 1403. i 1405. godine. Gredelj, knez Majkova 1399. godine sa seljacima podiže bunu protiv nove vlasti te je sa svojom vojskom uhvaćen na spavanju i odveden u tamnicu u Dubrovnik.[5] Otada je ovo područje bilo dio dubrovačke države sve do njene propasti 1808. godine. Došavši u posjed toliko željenog područja (Terrae nuovae), Dubrovčani su pristupili uređenju prilika u novostečenom Primorju[6]( dr.Josip Lucic, „Stjecanje, dioba i borba za očuvanje Dubrovačkog primorja 1399.-1405.“). Zatečeni bastici, zentiloti, gentiloti razvlašteni su i lišeni posjeda i ukoliko su željeli nastaviti živjeti u Primorju, morali su prihvatiti kmetski polozaj. Republika je zadržala vlasništvo nad novostečenom zemljom (dominium directum), a posjedovno pravo (dominium utile) je razdijelila svojim građanima. Primorje je postalo nova upravna jedinica, knežija (comitatus, contrata) na čelu s knezom koji je stolovao u Slanome. Knezu su pomagali brojni službenici: podknezovi, kancelari, sindici, kaznaci, teklići, đusticijeri, gajštaci, stimatori i ostali.[7] (Majkovi u srednjem vijeku,Vincije B.Lupis, Antun Koncul,Djivo Sjekavica)

Majkovi kao najveće selo u Primorju, često se spominje u dubrovačkim arhivima,[8] poznati su Majkovski statuti koje je 1560. godine napisao kancelar Dubrovačke Republike Petrus Franciscus Parisius. Radi se o dvije matrikule namjenjene bratovštinama Donjih i Gornjih Majkova, napisane su na pergamentu i sačuvane u cijelosti, 20. prosinca 1560. potvrđene od Malog Vijeća i spomenute u oporuci Francisca Benedicta de Prima iz 1601. godine pod imenima "Sanctae Trinitatis de Maglcoue Dogne" i "Sancti Stephani de Maglcoui Gorgni".[9] U Majkovima je matična crkva Presvetog Trojstva, a osim nje postoji više rimokatoličkih crkava i kapelica: Sv. Stjepana, Sv. Petra, Sv. Liberana, Sv. Ilije, Sv. Nikole i Gospe od Zdravlja, od kojih su neke zastićene kao kulturno dobro. [10] Crkvu Sv. Franje kraj Djardina u Grbljavi su zapalili i srusili Crnogorci zajedno s Rusima kada su poharali Dubrovnik s okolicom u vrijeme osvajanja Napoleona i pada Republike. (Antun Tešija: Na rubu domovine)

Dana 16. lipnja 1935. godine na seoski blagdan Presvetog Trojstva na gumnu Luka Kraljevića žandari su ubili Luku Luka Kraljevića (23), a ranili Marka Peraicu (25) i Luka Bujaka iz Majkova Donjih te Vladu Glumca iz Slanoga. (Ivan Tepšić: Krvava tragedija u Majkovima)

Početkom ljeta 1941. ustaše su doveli krivca ovog zlodjela pred oca ubijenog Luka na što ovaj kaže:

“ Mi mu nećemo suditi, zato postoje redovni sudovi. Njemu ne smije pasti ni dlaka s glave dok se nalazi na području našega sela. ”

—Antun Golušić, Rodovi Slanskog primorja, 1. izd., Hrvatska akademija znanosti i umjetnosti, Dubrovnik, 1991., str.197.

Tijekom Domovinskog rata Majkove su bili okupirali pripadnici JNA[11] i teritorijalne obrane Crne Gore[12] te raznih dragovoljačkih četničkih postrojbi. Neprijateljska vojska je popalila i opljačkala dosta objekata u mjestu.[13]

Gospodarstvo

Majkovi su gospodarski nerazvijeno naselje. Stanovništvo se uglavnom bavi poljodjelstvom, maslinarstvom, vinogradarstvom i pčelarstvom,[14] stočarstvom i proizvodnjom nadaleko poznatog ovčijeg sira. U srpnju 2013. u bivšoj osnovnoj školi otvorena je Kuća meda, svojevrsni muzej meda, s prikazom proizvodnje meda i drugih pčelinjih proizvoda.[15]

U tijeku je gradnja autoceste A1 koja od Zagreba preko Splita i Ploča vodi do Osojnika i Dubrovnika, a koja će dijelom prolaziti kroz Majkove pa se očekuje da će ovo i okolna naselja doživjeti gospodarski napredak. Planira se i izgradnja vjetroelektrana u zaleđu naselja na brdima prema bosansko-hercegovačkoj granici. [16]

Trenutno je najveći problem stanovnika Majkova nedostatak pitke vode jer mjesto nema vodovod.[17] Nedostatak vode koči razvoj seoskog turizma za kojeg Majkovi imaju sve preduvjete.

Životinjski i biljni svijet

U Majkovima se nalazi herpetološki rezervat predložen za zaštitu.[18] U rezervatu obitava nekoliko vrsta životinja, a najpoznatija je te ujedno najrjeđa i najugroženija riječna kornjača (Mauremys rivulata). U neposrednoj blizini Majkova je i stanišni rezervat samoniklog oleandra, jedini lokalitet u Hrvatskoj stanišnog tipa.[19]

Stanovništvo

Prema popisu stanovnika iz 2011. godine u Majkovima je živjelo 194 stanovnika hrvatske nacionalnosti i katoličke vjeroispovjesti.

Kretanje broja stanovnika 1857.-2011.[20][21]
broj stanovnika
781
727
745
833
823
793
693
691
650
645
559
455
383
273
218
194
1857.1869.1880.1890.1900.1910.1921.1931.1948.1953.1961.1971.1981.1991.2001.2011.

Napomena: Nastalo 1981. spajanjem naselja Donji i Gornji Majkovi u jedno naselje. Za ta bivša naselja sadrži podatke od 1857. do 1971.

Izvori

  1. ↑ Naselje i odredišni poštanski ured. Hrvatska pošta. Pristupljeno 3. siječnja 2022.
  2. ↑ Central and eastern European online library
  3. ↑ Mustać, Ivan; Župna crkva Sv. Trojice u Majkovima 1905. - 2005. // Zbornik Dubrovačkog primorja i otoka / Bašić, Vinko…[et al]., Dubrovnik, Kulturno - prosvjetno društvo "Primorac", Dubrovnik, 2006. str. 246.
  4. ↑ Općina Dubrovačko primorje
  5. ↑ Rodovi Slanskog primorja, 1. izd., Hrvatska akademija znanosti i umjetnosti, Dubrovnik, 1991., str.193.
  6. ↑ [1]
  7. ↑ [2]
  8. ↑ The population of the Dubrovnik Republic un the 15th, 16th and 17th centuries - Nenad Vekarić (engl.)
  9. ↑ Bratovštine Slanske knežije Dubrovačke Republike - Ivica Prlender
  10. ↑ Izvod iz registra kulturnih dobara Republike Hrvatske br. 3/2005
  11. ↑ Biblioteka Svjedočanstva
  12. ↑ Istina o 1991. godini (4) - Majkovi - Željko Milović
  13. ↑ The destruction by war of the cultural heritage in Croatia (engl.)
  14. ↑ Dubrovačko primorje - novosti
  15. ↑ Otvorena kuća meda u Majkovima, objavljeno 26. srpnja 2013., pristupljeno 30. kolovoza 2013.
  16. ↑ [3]
  17. ↑ Du list
  18. ↑ Riječna kornjača
  19. ↑ Državni zavod za zaštitu prirode
  20. ↑ Naselja i stanovništvo Republike Hrvatske 1857.-2001., www.dzs.hr
  21. ↑ Rezultati popisa 2011.
v • u
Naselja u sastavu Općine Dubrovačko primorje
Dobavljeno iz "https://hr.wikipedia.org/w/index.php?title=Majkovi&oldid=4742483"