Majkovi

Izvor: Wikipedija
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretraživanje
Majkovi
Majkovi na karti Hrvatska
Majkovi
Majkovi
Majkovi na zemljovidu Hrvatske
Županija Dubrovačko-neretvanska
Općina/Grad Dubrovačko primorje
Najbliži (veći) grad Dubrovnik
Zemljopisne koordinate 42°46′23″N 17°54′58″E / 42.773°N 17.916°E / 42.773; 17.916Koordinate: 42°46′23″N 17°54′58″E / 42.773°N 17.916°E / 42.773; 17.916
Stanovništvo (2011.)
 - Ukupno 194
Pošta 20232 Slano
Pozivni broj 020
Autooznaka DU
Majkovi na karti Dubrovačko-neretvanska županija
Majkovi
Majkovi
Majkovi na zemljovidu Dubrovačko-neretvanske županije

Majkovi su naselje u Dubrovačko-neretvanskoj županiji. Administrativno pripadaju općini Dubrovačko primorje čije se sjedište nalazi u mjestu Slano.

Zemljopisni položaj[uredi VE | uredi]

Nalaze se u općini Dubrovačko primorje, uz mjesnu cestu Slano - Trsteno, odnosno na trasi stare Napoleonove ceste (Strada Marmont). Od Dubrovnika Majkovi su udaljeni oko 30 km sjeverozapadno.

Povijest[uredi VE | uredi]

Arheološka istraživanja u Majkovima (i širem području) napravio je Carl Patsch početkom prošlog stoljeca. U knjizi "Prilozi za etnologiju jugoistočne Europe"[1] govori o Gradini iznad Slanoga predrimske prošlosti i mnogobrojnim gomilama, tumulusima ili nekropolama u Majkovima. Ilirska plemena Ardiaei i Plearaei su nekada živjeli na tom području.

Majkovi kao dio Dubrovačkog primorja, područje od Kurila (današnje Petrovo Selo) do Neuma, 15. siječnja 1399.[2] godine dolazi pod vlast Dubrovačke Republike koja ga je uspjela kupiti od bosanskog kralja Stjepana Ostoje za 1.500 dukata, kuću u Dubrovniku i dubrovačko građanstvo.[3] Međutim Dubrovačko Primorje je trebalo još i vojno-diplomatski obraniti u zapletenim prilikama sučeljavanja oko dinastičkog prijepora u ugarsko-hrvatskom kraljevstvu i njegovih odraza u Bosni između 1403. i 1405. godine. Gredelj, knez Majkova 1399. godine sa seljacima podiže bunu protiv nove vlasti te je sa svojom vojskom uhvaćen na spavanju i odveden u tamnicu u Dubrovnik.[4] Otada je ovo područje bilo dio dubrovačke države sve do njene propasti 1808. godine. Došavši u posjed toliko željenog područja (Terrae nuovae), Dubrovčani su pristupili uređenju prilika u novostečenom Primorju[5]( dr.Josip Lucic, „Stjecanje, dioba i borba za očuvanje Dubrovačkog primorja 1399.-1405.“). Zatečeni bastici, zentiloti, gentiloti razvlašteni su i lišeni posjeda i ukoliko su željeli nastaviti živjeti u Primorju, morali su prihvatiti kmetski polozaj. Republika je zadržala vlasništvo nad novostečenom zemljom (dominium directum), a posjedovno pravo (dominium utile) je razdijelila svojim građanima. Primorje je postalo nova upravna jedinica, knežija (comitatus, contrata) na čelu s knezom koji je stolovao u Slanome. Knezu su pomagali brojni službenici: podknezovi, kancelari, sindici, kaznaci, teklići, đusticijeri, gajštaci, stimatori i ostali.[6] (Majkovi u srednjem vijeku,Vincije B.Lupis, Antun Koncul,Djivo Sjekavica)

Majkovi kao najveće selo u Primorju, često se spominje u dubrovačkim arhivima,[7] poznati su Majkovski statuti koje je 1560. godine napisao kancelar Dubrovačke Republike Petrus Franciscus Parisius. Radi se o dvije matrikule namjenjene bratovštinama Donjih i Gornjih Majkova, napisane su na pergamentu i sačuvane u cijelosti, 20. prosinca 1560. potvrđene od Malog Vijeća i spomenute u oporuci Francisca Benedicta de Prima iz 1601. godine pod imenima "Sanctae Trinitatis de Maglcoue Dogne" i "Sancti Stephani de Maglcoui Gorgni".[8] U Majkovima je matična crkva Presvetog Trojstva, a osim nje postoji više rimokatoličkih crkava i kapelica: Sv. Stjepana, Sv. Petra, Sv. Liberana, Sv. Ilije, Sv. Nikole i Gospe od Zdravlja, od kojih su neke zaštićene kao kulturno dobro. [9] Crkvu Sv. Franje kraj Đardina u Grbljavi su zapalili i srušili Crnogorci zajedno s Rusima kada su poharali Dubrovnik s okolicom u vrijeme osvajanja Napoleona i pada Republike. (Antun Tešija: Na rubu domovine)

Dana 16. lipnja 1935. godine na seoski blagdan Presvetog Trojstva na gumnu Luka Kraljevića žandari su ubili Luku Luka Kraljevića (23), a ranili Marka Peraicu (25) i Luka Bujaka iz Majkova Donjih te Vladu Glumca iz Slanoga. (Ivan Tepšić: Krvava tragedija u Majkovima)

Početkom ljeta 1941. ustaše su doveli krivca ovog zlodjela pred oca ubijenog Luka na što ovaj kaže:

Mi mu nećemo suditi, zato postoje redovni sudovi. Njemu ne smije pasti ni dlaka s glave dok se nalazi na području našega sela.

—Antun Golušić, Rodovi Slanskog primorja, 1. izd., Hrvatska akademija znanosti i umjetnosti, Dubrovnik, 1991., str.197.

Tijekom Domovinskog rata Majkove su bili okupirali pripadnici JNA[10] i teritorijalne obrane Crne Gore[11] te raznih dragovoljačkih četničkih postrojbi. Neprijateljska vojska je popalila i opljačkala dosta objekata u mjestu.[12]

Gospodarstvo[uredi VE | uredi]

Majkovi su gospodarski nerazvijeno naselje. Stanovništvo se uglavnom bavi poljodjelstvom, maslinarstvom, vinogradarstvom i pčelarstvom,[13] stočarstvom i proizvodnjom nadaleko poznatog ovčijeg sira. U srpnju 2013. u bivšoj osnovnoj školi otvorena je Kuća meda, svojevrsni muzej meda, s prikazom proizvodnje meda i drugih pčelinjih proizvoda.[14]

U tijeku je gradnja autoceste A1 koja od Zagreba preko Splita i Ploča vodi do Osojnika i Dubrovnika, a koja će dijelom prolaziti kroz Majkove pa se očekuje da će ovo i okolna naselja doživjeti gospodarski napredak. Planira se i izgradnja vjetroelektrana u zaleđu naselja na brdima prema bosansko-hercegovačkoj granici. [15]

Trenutno je najveći problem stanovnika Majkova nedostatak pitke vode jer mjesto nema vodovod.[16] Nedostatak vode koči razvoj seoskog turizma za kojeg Majkovi imaju sve preduvjete.

Životinjski i biljni svijet[uredi VE | uredi]

U Majkovima se nalazi herpetološki rezervat predložen za zaštitu.[17] U rezervatu obitava nekoliko vrsta životinja, a najpoznatija je te ujedno najrjeđa i najugroženija riječna kornjača (Mauremys rivulata).[18] U neposrednoj blizini Majkova je i stanišni rezervat samoniklog oleandra, jedini lokalitet u Hrvatskoj stanišnog tipa.[19]

Stanovništvo[uredi VE | uredi]

Prema popisu stanovnika iz 2011. godine u Majkovima je živjelo 194 stanovnika hrvatske nacionalnosti i katoličke vjeroispovjesti.

Kretanje broja stanovnika 1857.-2011.[20][21]

Napomena: Nastalo 1981. spajanjem naselja Donji i Gornji Majkovi u jedno naselje. Za ta bivša naselja sadrži podatke od 1857. do 1971.

Izvori[uredi VE | uredi]