Melanezija

Melanezija (grč. μέλας crn, νῆσος otok), zajednički naziv za otočne skupine u srednjem i jugozapadnom dijelu Tihog oceana. Obuhvaća tri skupine otoka: Novu Gvineju i susjedne otoke; južnu Melaneziju, koja se sastoji od Salomonskih Otoka, Novih Hebrida (Vanuatu), Nove Kaledonije, otoka Loyauté i D'Entrecasteaux, arhipelaga Louisiade, otoka Banks, Torres i Santa Cruz; otočne skupine Fiji, na granici Polinezije i Mikronezije. Tropska i vlažna klima karakteristična je neznatnim kolebanjima temperature. Razvijene su tropske kišne šume. Trgovina koprom, kavom, pamukom. Izvoz kromove i niklene rude iz Nove Kaledonije.

Melanezija se, dakle, prostire od zapadne granice Istočnog Pacifika do Arafurskog mora, sjeverno i sjeveroistočno od Australije. Naziv Melanezija prvi je upotrijebio Jules Dumont d'Urville 1832. godine kako bi označio etničko i geografsko grupiranje otoka koji se razlikuju od Polinezije i Mikronezije. Današnja d'Urvilleova rasna klasifikacija smatra se nepouzdanom jer zasjenjuje melanezijsku kulturnu, lingvističku i genetičku raznolikost. Najvažnije je da ovaj termin spaja dvije prilično različite grupe, Austronezijce i Papuance (koji se međusobno sastoje od brojnih različitih grupa).

Narodi

Izvorni stanovnici Melanezije vjerojatno su bili predci današnjih ljudi koji govore papuanski. Smatra se da su se ti ljudi naselili na Novoj Gvineji prije nekoliko desetaka tisuća godina, a na melanezijskim otocima najmanje prije 35,000 godina (prema radioaktivnom datiranju). Izgleda da su naselili Melaneziju istočno sve do glavnih otoka Salamunovih otoka (tj. uključujući San Cristobal), a možda i do nekih istočnijih otočića.

Upravo su u Melaneziji (posebice duž sjeverne obale Nove Gvineje i na otocima sjeverno i istočno od Nove Gvineje) austronezijski ljudi došli u kontakt s prethodno naseljenim stanovništvom, čiji potomci danas govore papuanski, vjerojatno prije četiri tisuće godina. Čini se da je ondje dugotrajna interakcija rezultirala u mnogim kompleksnim promjenama u genetici, jezicima i kulturi. Iz ovoga je područja vjerojatno vrlo malena grupa ljudi otputovala na istok gdje su postali osnivači polinezijskog naroda.

Države Fidži, Papua Nova Gvineja, Solomonski Otoci, Vanuatu i Nova Kaledonija (pod francuskim suverenitetom) smatraju se dijelom Melanezije, jer se time odražava njihova zajednička kolonijalna povijest i zajednički regionalni položaj. Ta područja formiraju jezgru moderne melanezijske regije. Susjedni otoci u ostalim zemljama smatraju se melanezijskom periferijom (vidi dolje).

Smještaj

Karta s prikazom Melanezije. Tradicionalna jezgra Melanezije označena je tamno zelenom, a miješana, veća regija svjetlo zelenom (manji otoci su zbog vidljivosti označeni svjetlijom sjenom).

Sljedeći otoci i otočne skupine tradicionalno se smatraju dijelom Melanezije:

• Bismarckov arhipelag
• Fidži
• Molučki otoci
• Nova Gvineja
• Nova Kaledonija
• Otoci Toressova prolaza
• Salamunovi Otoci
• Vanuatu

Otoci čiji su stanovnici miješanog podrijetla i koji se nužno ne samoidentificiraju kao melanezijski:

• Flores
• Nauru
• Sumba
• Timor
• Tonga

Neki otoci zapadno od Nove Gvineje poput Halmahere, Alora i Pantara ponekad se ubrajaju u definiciju Melanezije, iako ljudi u tom području ne koriste taj termin.

Povezani članci

• Papua
• Negrito

Vanjske poveznice

• Karta Južnog Pacifika  Arhivirana inačica izvorne stranice od 16. ožujka 2005. (Wayback Machine)
• Južnopacifički organizator  Arhivirana inačica izvorne stranice od 5. prosinca 2006. (Wayback Machine)
• Polinezijski korijeni: Uvid u Y kromosom  Arhivirana inačica izvorne stranice od 11. kolovoza 2003. (Wayback Machine)
• Nezavisne povijesti ljudskog kromosoma Y u Melaneziji i Australiji  Arhivirana inačica izvorne stranice od 20. siječnja 2004. (Wayback Machine)
• Stranica o zapadnoj Melaneziji  Arhivirana inačica izvorne stranice od 8. veljače 2006. (Wayback Machine)