Balkanski poluotok

Izvor: Wikipedija
Skoči na: orijentacija, traži
Disambig.svg Ovo je glavno značenje pojma Balkanski poluotok. Za planinu, pogledajte Balkan (planina).
Balkan po nešto široj definiciji

Balkanski poluotok je povijesno i zemljopisno područje jugoistočne Europe te poluotok Jugoistočne Europe. Njegova poluotočnost je neodređena. Balkanski poluotok se nalazi između Jadranskog i Crnog mora, a jedna od granica je prostor južno od linije Bugarski zaljev - ušće Drima.

Iako se danas pojam "Balkanski poluotok" ili "Balkan" za jedno od zemljopisnih područja Europe polako napušta (regija je Jugoistočna Europa), i dalje ga neki autori uzimaju kao regiju te postoji više definicija za ograničavanje (vidi poglavlje Definicije i granice i kontroverze), ali obično se smatra da Balkan sadrži barem dijelove Grčke, Albanije, Bugarske, Turske i nekih država bivše SFR Jugoslavije, s ukupnom površinom od 550,000 km2 i 53 milijuna stanovnika.


Regija je dobila ime po planini Balkanu (Bugari je zovu Stara Planina), koja ide kroz središnju Bugarsku i prelazi u istočnu Srbiju, dok samo ime "Balkan" dolazi od turske riječi za planinu. Nekad se ta planina zvala Haemus Mons, što vjerojatno dolazi od tračke riječi Saimon, koja znači "lanac".

Definicije i granice[uredi VE | uredi]

Vista-xmag.pngPodrobniji članak o temi: Balkanski poluotok (kontroverze)

Iako većina stručnjaka negira postojanje Balkana kao zemljopisnog područja (zbog same definicije polutoka) prema nekima se zemljopisna definicija Balkana zasniva na planinskim lancima, u koje spadaju Dinaridi, planina Balkan, Rodopi, Šar planina i Pindsko gorje. Njome su isključeni cijela Slovenija i Rumunjska, sjeverni dijelovi Hrvatske i Srbije, krajnji sjever Bugarske i južna Grčka.

Čitava kopnena masa ponekad se naziva Balkanski poluotok, jer je na jugu, jugozapadu i jugoistoku okružuje Jadransko, Jonsko, Egejsko, Mramorno i Crno more. Iako nije riječ o pravom poluotoku, to se ime često koristi za širu regiju.

Jedna u nizu definicija Balkana prema Jovanu Cvijiću sa sjeverozapadnom granicom Soča-Krka-Sava

Sjeverna i zapadna granica Balkana su upitne. Često se Dunavska i Panonska ravnica ne smatra dijelom Balkana. Dapače, mnogi smatraju da sve što je sjeverno od Save i Dunava - sjeveroistočna Slovenija, sjeverna Hrvatska (središnja Hrvatska i Slavonija), sjeverna Srbija (Vojvodina) i veći dio Rumunjske - nije dio Balkana. Drugi opet kažu da i ta područja zajedno s jugom Rumunjske (bez Transilvanije) spadaju u Balkan.

Zapravo, Balkan nije toliko cjelina zbog planinskih lanaca koliko zbog zajedničke i često nasilne povijesti. Tu povijest prvenstveno obilježavaju stoljeća potčinjenosti ili borbe s Osmanskim Carstvom, kao i međusobni sukobi u 20. stoljeću.

Pojam Balkan obojen je negativnim značenjima: nasilje, vjerska i etnička nesnošljivost, sveopća nazadnost, korupcija i podijeljenost. U engleskom jeziku riječ balkanisation (balkanizacija) označava neizlječivu raskomadanost i netrpeljivost između frakcija unutar neke skupine.

Zato se ta riječ na rubnim područjima izbjegava i ponekad smatra pogrdnom. U Hrvatskoj (i šire) koristi se i pojam balkanska krčma, koji se proslavio zbog Krležine rečenice: "Kad se u balkanskoj krčmi pogase svjetla, onda sijevaju noževi."

Postoji i neutralniji izraz za Balkan, a to je Jugoistočna Europa. To nije zemljopisni pojam jer ne obuhvaća Rumunjsku. Taj se izraz koristi sve više, radi zamagljivanja činjenice da se time tim pojmom obuhvaćene države želi utrpati na Balkan. N.pr. inicijativa Europske Unije iz 1999. godine zove se Pakt o stabilnosti za Jugoistočnu Europu, a internetske novine Balkan Times preimenovale su se 2003. godine u Southeast European Times.

Zemlje koje se nalaze na Balkanskom poluotoku definiran linijom Dunav-Sava-Kupa[uredi VE | uredi]

Balkanski poluotok definiran linijom Dunav-Sava-Kupa

Države koje se cijelom površinom (bez otoka) nalaze na Balkanu

Države koje koje se samo dijelom nalaze na Balkanu

Priroda i resursi[uredi VE | uredi]

Većinu regije pokrivaju planinski lanci. Glavni su lanci Dinaridi u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini, koji se nastavljaju na Šarsko-Pindski masiv u Albaniji, Makedoniji i Grčkoj. Bugarska ima planinu Balkan i Rodope na granici s Grčkom. Najviši vrh je Musala u Bugarskoj (2925 m).

Klima je mediteranska na Jadranskog mora i Egejskog mora, oceanska i vlažne suptropska na obali Crnog mora, dok je u unutrašnjosti umjereno kontinentalna. Sjever poluotoka i planine imaju sniježne i mrazne zime, te vruća i suha ljeta. Na jugu su zime blaže.

Na jugu i na obali raste crnogorica. U unutrašnjosti su tipične srednjoeuropske šume (hrast i bukva, u planinama bor i jela). Visinska granica šume je 1800-2000 m.

Tlo je općenito loše, osim u ravnicama, gdje su prirodna trava, plodna zemlja i topla ljeta pogodni za oranice. U velikom dijelu regije zemljoradnja loše stoji zbog planina, vrućih ljeta i loše zemlje, što pogoduje samo nekim poljoprivrednim kulturama (na primjer, maslinama i vinovoj lozi).

Energetski izvori su rijetki. Ima ugljena, pogotovo u Bugarskoj, Srbiji i Bosni i Hercegovini. Raširenija su ležišta lignita. Nafta je rijetka, iako postoje mala ležišta u Srbiji, Albaniji i Hrvatskoj. Nema ni mnogo zemnog plina. Postoje brojne hidrocentrale.

Među sirovinama je najviše metalne rude. željezo je rijetko, ali neke zemlje imaju znatne količine bakra, cinka, kositra, kroma, mangana, magnezita i boksita. Neki se metali izvoze.

Prošlost i sadašnjost[uredi VE | uredi]

Zemljovid Turske Hrvatske, Bosne i Hercegovine na karti osmanskih osvajanja u Europi, koju je izradio američki kartograf Anthony Finley 1827. godine
Balkan (1891)
Balkan 1905.

Balkan je izravan put kopneni put između Zapadne Europe i jugozapadne Azije (Mala Azija i Bliski Istok). Zato oduvijek ima vrlo veliku stratešku važnost.

Nekad je veći dio Balkana bio politički ujedinjen pod Bizantom i zatim Otomanskim Carstvom, a središte oba carstva je ležalo u Anatoliji (koja danas spada u azijski dio Turske).

Iako je pod Bizantom spadao u najnaprednije dijelove Europe, zadnjih 550 godina Balkan je bio najmanje razvijen dio kontinenta, jer se europska politika i trgovina okrenula Atlantskom oceanu, a Otomansko Carstvo je bilo relativno izolirano od glavnih ekonomskih tokova.

Balkanske su zemlje počele stjecati neovisnost u 19. stoljeću, pa je Balkanski savez 1912-13. u Balkanskim ratovima odbacio Tursku do njezinih današnjih granica.

Prvi svjetski rat je izbio 1914. zbog atentata na nadvojvodu Franju Ferdinanda u Sarajevu. Nakon Drugog svjetskog rata, Sovjetski Savez i komunizam jako su utjecali na Balkan.

Tijekom hladnog rata, većina zemalja Balkana bila je pod komunistima. Ipak, Jugoslavija (1948.) i Albanija (1961.) raskinuli su sa Sovjetskim Savezom. Jugoslavija se više približila Zapadu i osnovala pokret nesvrstanih. Albanija se isprva okrenula Kini, a kasnije se posve izolirala. Jedine nekomunističke zemlje su bile Grčka i Turska, koje su tada (kao i danas) bile članice saveza NATO.

Regija je početkom 1990-ih godina bila teško pogođena ratovima na prostoru bivše Jugoslavije, zbog čega je NATO intervenirao u Bosni i Hercegovini, na Kosovu i u Makedoniji. Danas (2005.) su sve balkanske zemlje u dobrim odnosima s EU i SAD. Pitanje Kosova i Albanaca općenito je još dijelom otvoreno.

Članstvo u Europskoj Uniji
Grčka je članica Europske Unije još od 1981. godine, a Slovenija, Mađarska i Cipar su to postali 2004. godine. Bugarska i Rumunjska su ušle 2007. godine. Hrvatska je stekla status kandidata u lipnju 2004. godine. Makedonija je potpisala preliminarne sporazume s Europskom komisijom, ali nije na popisu službenih kandidata i ne zna se kad će biti primljena. Turska se prijavila za članstvo još 1963., ali ni danas (2010.) nije članica, iako su sklopljeni određeni carinski sporazumi. I ostale zemlje su izrazile želju da uđu u EU, ali još se ne zna kad će doći u obzir.

Stanovništvo[uredi VE | uredi]

Glavni narodi regije:


Glavne religije su kršćanstvo (pravoslavlje i katoličanstvo) i islam.

Pravoslavlje prevladava u ovim državama:

  • Bugarska
  • Crna Gora
  • Grčka
  • Rumunjska
  • Srbija

Katoličanstvo prevladava u ovim državama:

  • Hrvatska
  • Slovenija

Islam prevladava u ovim državama:

  • Albanija
  • Kosovo
  • Turska

Države s izraženom mješavinom vjera:

  • Bosna i Hercegovina: islam, pravoslavlje, katoličanstvo
  • Cipar (otok): pravoslavlje i islam. Grci su uglavnom pravoslavci (70-72% otoka), Turci su uglavnom muslimani (28-30% otoka).
  • Makedonija: Makedonci su uglavnom pravoslavci, Albanci su uglavnom muslimani.
  • Kosovo: ima većinsko albansko stanovništvo, koje je uglavnom muslimansko.

I Makedonija ima velik broj Albanaca. Sjeverna Grčka i jugozapadna Bugarska imaju makedonsku manjinu. Tračka (pokrajina u istočnoj Grčkoj) ima muslimansku manjinu. Grčka ima albansku manjinu, koja se uglavnom sastoji od Albanaca koji su se doselili u 1990-ima, i pravoslavnu skupinu zvanu Arvaniti, koja se naselila u Grčkoj tijekom srednjeg vijeka. Južna Albanija ima grčku pravoslavnu manjinu u pokrajini Sjeverni Epir.

Vanjske poveznice[uredi VE | uredi]