Migracije Hrvata pred Turcima

Izvor: Wikipedija
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretraživanje
Migracije Hrvata za vrijeme i poslije Turskih ratova
Promjene u hr. dijalektima radi Turskih ratova, pojava novih dijalekata i utjecaj na stare

Za vrijeme višestoljetnih hrvatsko-turskih ratova (15-17. stoljeće) mnogi krajevi su opustjeli, a mnogi ljudi promijenili mjesto boravišta. Osnovni selidbeni smjerovi bili su Sjeverni smjer iseljavanja - Donja Austrija, Moravska, zapadna i gornja Ugarska pa sve do podbrežja Bijelih Karpata; Južni - preko Jadrana na Apeninski poluotok; Zapadni smjer iseljavanja - Istra i granični predjeli habsburške pokrajine Kranjske.[1]

Najznačajnije migracije su bile sljedeće:

Seobe u Prekokuplje su dovele do izmjena u prigorskom dijalektu.

  • iz Like na otoke Kvarnera i Istru
    Seoba primorskog poddijalekta srednjočakavskog iz Like na Kvarner i Istru
    što je dovelo do jačeg razvitka primorskog poddijalekta srednjočakavskog.
  • iz južne Slavonije i sjeverne Bosne u Podunavlje i Podravinu, iz Završja i gornjeg Vrbasa u Cetinsku krajinu (iz Livanjskog kraja 1684. - 1687. i iz Rame u Cetinsku krajinu 1687.), Pounje i enklave u Turskoj Hrvatskoj, iz istočne Bosne u Baranju, Viroviticu i Kostajnicu
    Pojednostavljene seobe šćakavaca iz regija jezgre na sjever i zapad
    što dovodi do drugačijeg razvitka (daljne štokavizacije prethodno kajkavsko-šćakavskog) Slavonskog, kao i promjene u ostalim šćakavicama i govorima Šokaca
  • iz zapadne Hercegovine, sjevera zapadnohumskog dijalekta u Liku i na sjever Bačke
    Seoba sjevernog poddijalekta zapadnohumskog iz Hercegovine u Liku i Bačku
    . To su govori današnjih Hrvata Bunjevaca, koji su se do duboko u 19., pa i u 20. stoljeće sami nazivali Dalmatincima. Ističu se seobe 1610. i 1687. godine.
  • zadnja velika migracija koju je vrijedno spomenuti sadrži kretanje ljudi iz Poneretlja u kojem se koristila ikavsko-jekavska štokavica, koja je graničila s dubrovačkom jekavicom (a kasnije ju i apsorbirala) sve do Žumberka i Bele Krajine, raspoređena manje-više uz granicu hrvatskog prostora s Turcima.
    Seoba novoštokavske jekavice iz Neretvanskog kraja na prostore uz hrvatsku granicu

Radi migracija se mijenja i dijalektalno stanje. Nastaju novi dijalekti;

Mijenja se razvitak pojedinih dijalekata;

Izvori[uredi VE | uredi]

  1. Povijest Hrvata, knj. 2, Od kraja 15. st. do kraja Prvog svjetskog rata, gl. urednici Mirko Valentić i Lovorka Čoralić, Školska knjiga, Zagreb, 2005., ISBN 953-0-60577-3, str. 19.-25.