Zapadnoštokavsko narječje

Izvor: Wikipedija
Jump to navigation Jump to search
Ovaj je članak dio niza o
štokavskom narječju hrvatskoga jezika

Osobine

Štokavski dijalekti:

Zapadnoštokavski dijalekti:

Prijelazni dijalekti:

Povijesno rasprostiranje hrvatskih štokavskih dijalekata


Zapadnoštokavsko narječje bilo je jedno od triju narječja hrvatskoga jezika koje su razvili Hrvati iz dinarske skupine uz panonsku (kajkavsko narječje) i primorsku skupinu (čakavsko narječje). Nacionalna dimenzija zapadne štokavštine vrlo je jasna, u današnjem kontekstu dijalektima podrijetlom iz zapadnoštokavskoga narječja govore u velikoj većini Hrvati i najveći dio Bošnjaka koji uz zapadnoštokavske dijelom govore i istočnoštokavskima (u Podrinju i Sandžaku).

Granice zapadnoštokavskoga narječja[uredi VE | uredi]

Rasprostranjenost štokavskih i povezanih govora

Zapadna štokavština[1] graničila je prije velikih seoba (uglavnom 16. i 17. stoljeće) s kajkavskim i čakavskim narječjem te s istočnom štokavštinom. Prema kajkavcima granica je išla približno od ušća Une u Savu prema sjeveroistoku prilično istočnije od današnje Virovitice i dalje u današnju Madžarsku. Čakavsko-zapadnoštokavska granica očito nije bila oštra, ali se kao njeno prostiranje može uzeti područje neznatno istočno od Une, zatim Dinara, uz izbijanje na more istočno od Cetine. Otoci su bili čakavski, obala zapadnoštokavska, no zapadni Pelješac, Korčula i Lastovo su čakavski, istočni Pelješac, Mljet i otoci pred Dubrovnikom zapadnoštokavski. Granica između dviju štokavština najvjerojatnije je išla Dunavom pa zatim do područja nešto zapadno od Drine i dalje nedaleko od današnje Foče. Odatle je granica išla prema Neretvi, ali tako da je Neretva s okolicom bila u zapadnoj štokavštini; zatim je odijelila zapadnoštokavsko Dubrovačko primorje od zaleđa i izlazi na more u Boki kotorskoj. Bokeljski Hrvati vjerojatno su imali govor zapadnoštokavskoga tipa, pravoslavci u Boki govor istočnoštokavske fizionomije. Istočna štokavština prostirala se od područja zapadne štokavštine do područja torlačkoga narječja, to jest do zone od Albanije preko Kosova i današnjeg Stalaća do današnjeg Donjeg Milanovca na Dunavu. [2]

Razvoj[uredi VE | uredi]

Povijesne veze kajkavskog i razvoj ostalih narječja

Zapadnoštokavski (poznat i kao šćakavski) se razvio iz iste osnove iz koje su se razvili kajkavsko narječje, čakavsko narječje i slovenski dijalekti[3], opisane u zapadni južni slavenski jezici.
Riječ je o najistočnijem hrvatskom narječju. Narječje je dosta srodno sa južnom grupom čakavskih dijalekata (Južnočakavski_dijalekt (prijelazni čakavsko-štokavski dijalekt), Lastovski_dijalekt (prijelazni čakavsko-štokavski dijalekt, možda i jekaviziran iz Dubrovnika, Jugozapadni_istarski_dijalekt (čakaviziran štokavski dijalekt). Za vrijeme turske provale u naše krajeve dolazi do velikih migracija stanovništva prilikom čega se pod različitim dijalektnim utjecajima uz postojeće nenovoštokavske dijalekte zapadne štokavštine razvijaju i novoštokavski dijalekti kako u zapadnoj štokavštini tako i u istočnoj štokavštini, ovi novoštokavski dijalekti međusobno se značajno ujednačuju pri čemu se gube glavne narječne osobine zapadne štokavštine u podrijetlom zapadnoštokavskima i istočne štokavštine u podrijetlom istočnoštokavskima, to je zapadnoštokavske dijalekte udaljilo od čakavskih i kajkavskih a istočnoštokavske od torlačkih osobina što je osnovni razlog grupiranja sviju zapadnoštokavskih i istočnoštokavskih dijalekata u jedno zajedničko štokavsko narječje.

  • Gubitak osnovnih obilježja samostalnog narječja

U drugom pak periodu, 13.-14. stoljeće, dolazi do većega broja promjena glasova i oblika, što u konačnici ima za posljedak redukciju broja glasova iz fonemskoga inventara starocrkvenoslavenskoga jezika. Treće razdoblje, u 14. i 15. stoljeću, svjedokom je miješanja dijalekata, većih migracija zbog osmanske najezde, nestanka zasebnih oblika zapadne i istočne štokavštine i stvaranja novoštokavskih dijalekata koji ostaju supostojati s nenovoštokavskima.

Očuvane primjerke starijih zapadnoštokavskih govora imamo i u;

  • Gradišću, u područjima naseljenima štokavskim Hrvatima. To su bivši šćakavski govori Unsko-vrbaškog međurječja (nastali su na tom prostoru), a koji sadrže više karakteristika koje ih povezuju sa čakavštinom.
  • Moliseu, u područjima naseljenima Hrvatima. To su bivši štakavski govori zapadne Hercegovine i Imotske krajine (nastali su na tom prostoru).

Dijalekti nastali iz zapadne štokavštine[uredi VE | uredi]

Usporedba zapadnoštokavskih govora u 14. i 20.st-u

Hrvatski i djelom bošnjački zapadnoštokavski dijalekti i danas se jasno raspoznaju od onih nehrvatskih istočnoštokavskih, te razlike su posebno uočljive kod nenovoštokavskih/staroštokavskih dijalekata, to jest onih koji se nisu ponovoštokavili. U cijelom tome sklopu za hrvatski je jezik važna činjenica da su zapadni štokavski dijalekti nedjeljivi od kajkavskih i čakavskih bitnija od njihova odnosa prema ostalim štokavskim dijalektima.

Dijalekti proiznikli iz zapadnoštokavskoga narječja su:

Hrvatski dijalekti u RH i BiH
  1. Sjeverni dijalekt (slavonski, starošćakavski mješanog jata, ikavskog, ikavsko-ekavskog i neizmjenjenog/zatvoreno e)
  2. Istočni dijalekt (istočnobosanski dijalekt, starošćakavski jekavskog refleksa jata)
  3. Zapadni dijalekt
  4. Južni dijalekt (dio novoštokavskih (i)jekavskih poddijalekata podrijetlom iz zapadnoštokavskoga narječja kao što su dubrovački poddijalekt, neretvanski poddijalekt i govori s jednosložnim jatom zapadno od Brčkog (koje Josip Lisac karakterizira kao sjeverozapadni/krajiški poddijalekt, a koji su nastali iz starog neretvanskog dijalekta)
Hrvatski poddijalekti u RH i BiH

Vidi još[uredi VE | uredi]

U Wikipediji[uredi VE | uredi]

Izvori[uredi VE | uredi]

  • Josip Lisac, Hrvatski dijalekti i govori štokavskog narječja, Hrvatska dijalektologija 1, Goldenmarketing - Tehnička knjiga, Zagreb, 2003.
  1. http://www.ihjj.hr/oHrJeziku-10teza.html
  2. (Josip Lisac: Štokavski dijalekt, 2003. [1] U navedenomu je tekstu izostavljeno protuslovlje koje vjerojatno ni sam auktor nije zamijetio: u istoj se rečenici govor bokeljskih Hrvata proglašava zapadnoštokavskim, kao i najzapadnijim istočnoštokavskim.)
  3. Ranko Matasović: Poredbenopovijesna gramatika hrvatskog jezika Page white acrobat.png(PDF)

Vanjske poveznice[uredi VE | uredi]


P linguistics.svg Nedovršeni članak Zapadnoštokavsko narječje koji govori o jeziku treba dopuniti. Dopunite ga prema pravilima Wikipedije.