Migrena
Klasifikacija i vanjske poveznice | |
MKB-10 | G43.9 |
MKB-10 | G43.909, G43.9, G43 |
NSK | 000103641 |
MeSH | D008881 (engl.) |
Medscape | 1142556, 1179268 (engl.) |
Migrena je kronična bolest obilježena recidivirajućom srednje do jako izraženom glavoboljom koja je često povezana s nizom simptoma autonomnog živčanog sustava. Ime bolesti potječe iz grčkog jezika ἡμικρανία (hemikrania), a znači "bol u jednoj polovici glave",[1] što dolazi od ἡμι- (hemi-), "pola", i κρανίον (kranion), "lubanja".[2]
Glavobolja je tipično jednostrana (zahvaća jednu polovicu glave) i pulsirajuća, a traje od 2 do 72 sata. Ostali simptomi mogu biti mučnina, povraćanje, fotofobija (osjetljivost na svjetlost), fonofobija (osjetljivost na zvukove), a bol se obično pojačava pri tjelesnoj aktivnosti.[3] Oko trećine bolesnika s migrenskim glavoboljama doživljava simptome aure: prolazne poremećaje vida, osjeta, govora ili motorike koji ukazuju na skoru pojavu glavobolje.[3]
Smatra se da migrene nastaju uslijed zajedničkoga djelovanja okolišnih i genskih čimbenika.[4] U oko dvije trećine bolesnika, bolest se pojavljuje unutar obitelji.[5] Ulogu mogu imati i promjene razina hormona: prije puberteta migrena je nešto češća u dječaka nego u djevojčica, no u odraslih žena je dva do tri puta češća nego u muškaraca.[6][7] Tijekom trudnoće se sklonost migrenama obično smanjuje.[6] Točan način nastanka migrene je nepoznat, međutim ona se smatra neurovaskularnim poremećajem.[5] Prvotna teorija o nastanku je povezana s povećanom podražljivošću moždane kore i poremećenim nadzorom nad neuronima odgovornima za bol u trigeminalnom gangliju u moždanom deblu.[8]
Za početno liječenje glavobolje se preporučuju jednostavni analgetici poput ibuprofena i acetaminofena, za liječenje mučnine antiemetik, te izbjegavanje uzročnih čimbenika. U bolesnika kod kojih jednostavni analgetici nisu učinkoviti mogu se primijeniti specifični lijekovi poput triptana ili ergotamina. Širom svijeta, u nekoj životnoj dobi od migrene pati više od 10% stanovništva.
Znakovi i simptomi[uredi | uredi kôd]
Migrena se tipično očituje samoograničavajućom, recidivirajućom, jakom glavoboljom povezanom sa simptomima autonomnog živčanog sustava.[5][9] Oko 15-30% osoba koje učestalo pate od migrene predosjeća napad migrene putem simptoma aure,[10][11] a oni čije su migrene prethođene aurom, također često imaju i migrene bez aure.[12] Jačina i trajanje glavobolje, kao i njihova učestalost su različiti.[5] Napad migrene koji traje dulje od 72 sata se naziva status migrainosus.[13] Postoje četiri moguće faze migrene, premda ih bolesnik ne mora nužno sve osjećati:[3]
- Faza prodroma, koja se zbiva nekoliko sati ili dana prije pojave glavobolje,
- Faza aure, koja neposredno prethodi glavobolji,
- Faza boli, poznata kao faza glavobolje,
- Faza postdroma, koja se osjeća nakon završetka napada migrene.
Faza prodroma[uredi | uredi kôd]
Prodromalna ili najavljujuća faza se pojavljuje u oko 60% osoba s migrenama[14][15] i to dva sata do dva dana prije početka boli ili aure .[16] Simptomi prodromalne faze su različiti[17] a obuhvaćaju: promjene raspoloženja, razdražljivost, klinički izraženu depresiju ili euforiju, zamor, želju za određenom hranom, ukočenost mišića (osobito vrata), opstipaciju ili proljev, te osjetljivost na mirise ili buku.[14] Opisani simptomi se mogu pojaviti kako prije migrene s aurom, tako i prije migrene bez nje.[18]
Faza aure[uredi | uredi kôd]
![]() |
![]() |
![]() |
![]() |
Aura je prolazni, žarišni neurološki ispad do kojeg dolazi prije ili tijekom glavobolje.[15] Pojavljuje se postupno i obično traje manje od 60 minuta.[19] Simptomi mogu biti vidne, osjetne ili motoričke prirode, a mnogi pacijenti osjećaju i više simptoma odjednom.[20] Vidni ispadi su najčešći i pojavljuju se u do 99% slučajeva aure, a kao jedini oblik aure pojavljuju se u više od polovice bolesnika s aurom.[20] Oni se često sastoje od blještećeg skotoma (područja djelomičnog ispada vidnog polja koje svjetluca.)[15] Skotom tipično započinje u središtu vidnog polja te se širi prema rubovima u krivudavim crtama koje pacijenti opisuju poput bedema ili zidova tvrđave ili dvorca.[20] Crte su obično crno-bijele, no neki bolesnici vide i crte u bojama.[20] Neki bolesnici izgube vid u dijelu vidnog polja, što se naziva hemianopsija, dok se dugima vid zamućuje.[20]
Osjetna aura je druga po učestalosti, i pojavljuje se u 30-40% osoba s aurom.[20] Često se pojavljuje u vidu bockanja u području jedne strane ruke i šake te se širi prema području oko nosa i usta s iste strane tijela.[20] Nakon što osjet bockanja prođe, obično dolazi do obamrlosti uz gubitak propriocepcije (osjeta položaja tijela).[20] Ostali simptomi aure mogu biti: poremećaji govora, vrtoglavica, i rjeđe, motoričke tegobe.[20] Motorički simptomi ukazuju na to da se radi o hemiplegijskoj migreni, a slabost mišića, za razliku od ostalih oblika aure, često traje dulje od jednog sata.[20] Pojava aure bez naknadne glavobolje je rijetkost,[20] a naziva se tiha migrena.
Faza boli[uredi | uredi kôd]
U klasičnom obliku bolesti glavobolja je jednostrana, pulsirajuća te umjerenog do jakog intenziteta boli.[19]Obično se razvija postupno[19], a pojačava se pri tjelesnoj aktivnosti.[3] Međutim, u više od 40% slučajeva bol može biti obostrana, često udružena s boli u vratu.[21] Obostrana je bol osobito učestala u bolesnika s migrenom bez aure, dok je rjeđa pojava boli lokalizirane u stražnjem dijelu ili na vrhu glave. [15] U odraslih bolesnika, bol obično traje 4 do 72 sata,[19] međutim u male djece često traje manje od 1 sata.[22] Učestalost napada je različita, od nekoliko tijekom života, do nekoliko tijekom tjedan dana, a u prosjeku iznosi oko jedan u mjesec dana.[23][24]
Bol je često praćena mučninom, povraćanjem, osjetljivošću na svjetlost, osjetljivošću na zvuk, osmofobijom (osjetljivošću na mirise), zamorom i razdražljivošću.[15] Migrena bazilarne arterije je obilježena neurološkim simptomima povezanima s moždanim deblom ili s neurološkim simptomima s obje strane tijela,[25] a često se javljaju vrtoglavica, omaglica i ošamućenost.[15] Mučnina se javlja u skoro 90% bolesnika, dok jedna trećina bolesnika i povraća.[26] Zbog tih simptoma, mnogim bolesnicima odgovara tamni i tihi okoliš.[26] Ostali simptomi mogu biti zamućenje vida, osjećaj začepljenosti nosa, proljev, učestalo mokrenje, bljedilo, ili znojenje.[27] Može se pojaviti i oteklina ili bolnost kože glave, kao i kočenje mišića vrata.[27] Opisani simptomi se rjeđe očituju u starijih osoba.[28]
Faza postdroma[uredi | uredi kôd]
Učinci migrene mogu potrajati nekoliko dana nakon prestanka glavobolje, što se naziva migrenski postdrom. Mnogi bolesnici opisuju osjetljivost u području u kojem su osjećali migrenoznu bol, a neki i poremećeno pamćenje tijekom nekoliko dana nakon glavobolje. Bolesnik se može osjećati umornim ili “mamurnim”, te osjećati bol u glavi, kognitivne tegobe, probavne simptome, promjene raspoloženja i slabost.[29] Neki pacijenti izjavljuju da se "nakon napada osjećaju neobično svježe ili euforično, dok drugi primjećuju depresiju i malaksalost."[30]
Uzrok[uredi | uredi kôd]
Uzrok migrene je nepoznat,[31] ali se pretpostavlja da je povezan i s okolišnim, i s genskim čimbenicima.[4] Oko dvije trećine slučajeva se pojavljuje u obiteljima,[5] a rijetko je uzrok poremećaj pojedinačnog gena.[32] S migrenom je povezan niz psihičkih poremećaja poput: kliničke depresije, anksioznosti i bipolarnih poremećaja[33] kao i mnoga biološka zbivanja ili okidači.
Genetski utjecaj[uredi | uredi kôd]
Proučavanja blizanaca ukazuju na 34 do 51% genskog utjecaja na vjerojatnost razvoja migrenskih glavobolja.[4] Ova je genska povezanost jača za migrene s aurom, nego za one bez nje.[12] Niz specifičnih inačica gena povećava vjerojatnost razvoja migrene u maloj do umjerenoj mjeri.[34]
poremećaji pojedinačnog gena koji dovode do migrena su rijetkost.[34] Jedan od njih je obiteljska hemiplegična migrena, oblik migrene s aurom, koji se nasljeđuje autosomno dominantno.[35][36] Poremaćaji su povezani s inačicama gena koji kodiraju bjelančevine uključene u transport iona kroz staničnu membranu.[15] Drugi genski poremećaj koji uzrokuje migrenu je CADASIL sindrom ili cerebralna autosomno dominantna arteriopatija sa subkortikalnim infarktima i leukoencefalopatijom.[15]
Okidači[uredi | uredi kôd]
Razvoj migrene mogu potaknuti vanjski događaji u okolišu tzv. "okidači", čiji se utjecaj ponekad opisuje u manjem broju slučajeva[5] a ponekad u većini slučajeva.[37] Mnogi su čimbenici navođeni kao okidači, no njihova izraženost i povezanost nije u potpunosti dokazana.[37][38] Okidač se može pojaviti do 24 sata prije početka simptoma.[5]
Fiziološki utjecaji[uredi | uredi kôd]
Kao okidači često se navode stres, glad i umor (oni jednako doprinose i razvoju tenzijske glavobolje).[37] Vjerojatnost pojave migrene je povećana u doba oko menstruacije.[39] Ulogu okidača mogu također imati i drugi hormonski utjecaji, poput menarhe, uzimanja oralnih kontraceptiva, trudnoće, perimenopauze i menopauze.[40] Čini se kako je utjecaj ovih hormonskih čimbenika veći u migreni bez aure.[41] Migrene se u tipičnim slučajevima ne pojavljuju tijekom drugog tromjesečja i trećeg tromjesečja trudnoće ili nakon menopauze.[15]
Prehrambeni utjecaji[uredi | uredi kôd]
Proučavanja prehrambenih okidača pokazala su kako se dokazi uglavnom zasnivaju na subjektivnim procjenama, te da nisu dovoljno jasno definirani u smislu potvrđivanja ili isključivanja pojedinih čimbenika.[42][43] S obzirom na specifične čimbenike, čini se kako nema dokaza o utjecaju tiramina na migrenu,[44] a premda se mononatrijev glutaminat često navodi kao prehrambeni okidač[45] za to ne postoje nedvojbeni dokazi.[46]
Okolišni utjecaji[uredi | uredi kôd]
Sveukupni dokazi o utjecaju mogućih okidača iz zatvorenog i otvorenog okoliša nisu uvjerljivi, no ipak ukazuju na to kako bi bolesnici s migrenom trebali poduzeti neke preventivne mjere povezane s kvalitetom zraka i osvjetljenja u zatvorenom okolišu.[47] Premda se u prošlosti smatralo kako je migrena povezana s većom inteligencijom bolesnika, dokazano je kako to nije istina.[41]
Patofiziologija[uredi | uredi kôd]
Smatra se kako je migrena neurovaskularni poremećaj[5] uz dokaze koji podupiru njezin početak u mozgu te širenje na krvne žile.[48] Neki istraživači misle da veću ulogu imaju neuronski utjecaji,[49] dok su drugi mišljenja da ključnu ulogu igraju krvožilni fenomeni.[50] Drugi pak smatraju da su oba zbivanja podjednake važnosti.[51] Smatra se da su u nastanak migrene uključene i vioke razine neurotransmitera serotonina, poznatog i pod nazivom 5-hidroksitriptamin.[48]
Aura[uredi | uredi kôd]
Kortikalno šireća depresija ili šireća depresija Aristidesa Leãoa predstavlja izbijanje neuronske aktivnosti nakon kojega slijedi razdoblje mirovanja, a koje se viđa u osoba s migrenom s aurom.[52] Za njezin nastanak postoji niz objašnjenja, uključujući i aktivaciju NMDA receptora koji dovodi do ulaska kalcija u stanicu.[52] Nakon izbijanja aktivnosti dolazi do smanjenja dotoka krvi u moždanu koru zahvaćenog područja, koji traje dva do šest sati.[52] Smatra se kako širenje depolarizacije prema niže položenim dijelovima mozga dovodi do podražaja osjetnih živaca za bol u području glave i vrata.[52]
Bol[uredi | uredi kôd]
Točan način nastanka glavobolje u migreni je nepoznat.[53] Neki dokazi ukazuju na prvotnu ulogu nekih dijelova središnjeg živčanog sustava (poput moždanog debla i diencefalona),[54] dok drugi podupiru ulogu periferne aktivacije (poput one putovima osjetnih živaca koji okružuju krvne žile glave i vrata).[53] Žile koje su vjerojatno uključene u ovaj proces su: žile duralne arterije (dura mater), pije mater i izvalubanjske arterije, poput onih u koži glave.[53] Osobito značajnom se smatra uloga vazodilatacije izvalubanjskih arterija.[55]
Dijagnoza[uredi | uredi kôd]
Dijagnoza migrene se postavlja na osnovi znakova i simptoma.[5] Kako bi se isključili drugi uzroci glavobolje ponekad se izvode slikovne pretrage.[5] Smatra se kako u velikog broja osoba s migrenom dijagnoza nije postavljena.[5]
Dijagnoza migrene bez aure, prema International Headache Society, može se postaviti prema sljedećim kriterijima, tzv. "5, 4, 3, 2, 1 kriterijima":[3]
- Pet ili više napada — za migrenu s aurom, za postavljanje dijagnoze dovoljna su dva.
- Trajanje glavobolje od četiri sata do tri dana
- Dva ili više od sljedećeg:
- Jednostranost (zahvaćanje polovice glave);
- Pulsiranje;
- "Umjerena do jaka bol";
- "Pojačanje boli uobičajenim tjelesnim aktivnostima, ili njihovo izbjegavanje uslijed boli"
- Jedno od sljedećeg:
- Mučnina i/ili povraćanje;
- Osjetljivost na svjetlost (fotofobija) i zvuk (fonofobija).
Vjerojatnost dijagnoze povećava se s postojanjem fotofobije, mučnine ili nesposobnosti za rad/učenje tijekom jednog dana.[56] Vjerojatnost da se radi o migreni u bolesnika koji osjećaju četiri od pet simptoma, a to su: pulsirajuća glavobolja, trajanje 4-72 sata, bol u jednoj strani glave, mučnina ili ometanje životnih aktivnosti, iznosi 92%.[11] U osoba s manje od tri navedena simptoma, vjerojatnost da se radi o migreni iznosi 17%.[11]
Klasifikacija[uredi | uredi kôd]
Migrene su po prvi puta sveobuhvatno klasificirane 1988.,[12] a najnovija nadopuna International Headache Societyja potječe iz 2004.[3] Prema toj klasifikaciji migrena se, uz tenzijsku glavobolju i cluster glavobolju klasificira kao primarna glavobolja.[57]
Migrene se dijele u sedam podskupina (od kojih se neke dijele još više):
- Migrena bez aure ili "obična migrena", obuhvaća migrenske glavobolje koje nisu praćene aurom.
- Migrena s aurom ili "klasična migrena", obično obuhvaća migrenske glavobolje praćene aurom. Rjeđa je pojava aure bez glavobolje ili s glavoboljom koja nije migrenskog tipa. Druge dvije inačice su obiteljska hemiplegična migrena i sporadična hemiplegična migrena, kod kojih bolesnik ima migrene s aurom i pratećom motoričkom slabošću. Ako je bliski rođak bolovao od iste bolesti, ona se naziva "obiteljskom", u ostalim slučajevima se naziva "sporadičnom". Još jedna inačica je migrena bazilarnog oblika, kod koje su glavobolja i aura praćene disartrijom (poteškoćama u govoru), vrtoglavicom, tinitusom, ili nizom drugih simptoma povezanih s moždanim deblom, ali ne i motoričkom slabošću. Smatralo se kako se ovaj oblik glavobolje uzrokovam spazmom bazilarne arterije, koja opskrbljuje moždano deblo.[25]
- Periodični simptomi koji u djetinjstvu često prethode migreni su sindrom cikličkog povraćanja (povremeni napadi jakog povraćanja), abdominalna migrena (abdominalna bol, obično praćena mučninom) i benigna paroksizmalna vrtoglavica dječje dobi (povremeni napadi vrtoglavice).
- Retinalna migrena je ona kod koje su migrenske glavobolje praćene poremećajima vida ili čak privremenom sljepoćom na jedno oko.
- Komplicirana migrena je ona kod koje su migrenske glavobolje i/ili aure dugotrajne ili neuobičajeno učestale ili povezane s konvulzijama ili oštećenjem mozga.
- Vjerojatna migrena je stanje s nekim osobinama migrene, no kod kojeg ne postoji dovoljno dokaza da bi se dijganoza migrene mogla sa sigurnošću postaviti (u okolnostima istovremene pretjerane primjene lijekova).
- Kronična migrena je komplikacija migrene, a radi se o glavobolji koja ispunjava kriterije “migrenske glavobolje” a traje kroz dulje vremensko razdoblje, točnije 15 dana/mjesec ili dulje tijekom dulje od 3 mjeseca.[58]
Abdominalna migrena[uredi | uredi kôd]
Dijagnoza abdominalne migrene je sporna.[59] Neki dokazi ukazuju da recidivirajući napadi abdominalne boli, a bez pojave glavobolje, mogu biti migrenoznog tipa[59][60] ili se može raditi o prethodnici migrene.[12] Ovim napadima boli mogu ili ne moraju prethoditi prodromi nalik na prodrome migrene, a tipično trajanje im se mjeri u minutama ili satima.[59] Često se pojavljuju u osoba koje navode da imaju tipične migrene osobno, ili u obitelji.[59] Ostali simptomi koje se smatra prethodnicima abdominalne migrene smatraju se: sindrom cikličkog povraćanja i benigna paroksizmalna vrtoglavica dječje dobi.[12]
Diferencijalna dijagnoza[uredi | uredi kôd]
Ostali zdravstveni poremećaji koji mogu uzrokovati simptome slične migrenskoj glavobolji su: temporalni arteritis, cluster glavobolja, akutni glaukom, meningitis i subarahnoidalno krvarenje.[11] Temporalni se arteritis tipično javlja u osoba iznad 50 godina života i očituje se s boli u području iznad sljepoočice, cluster glavobolje se očituju začepljenošću jedne nosnice, suzenjem i jakom boli u području očne duplje, akutni glaukom je povezan s vidnim tegobama, meningitis s vrućicom, a subarahnoidalno krvarenje vrlo naglim razvojem boli.[11] tenzijske glavobolje se tipično pojavljuju obostrano, bez osjećaja pulsacije i slabijeg su intenziteta.[11]
Prevencija[uredi | uredi kôd]
Preventivne mjere za liječenje migrene obuhvaćaju: lijekove, prehrambene dodatke, promjene u načinu života i kirurške postupke. Preventivne mjere se preporučuju u bolesnika koji imaju glavobolje tijekom više od dva dana tjedno, koje ne podnose lijekove kojima se liječe akutni napadi, ili u onih s jakim napadima koje je teško nadzirati.[11]
Cilj je smanjiti učestalost, bolnost i/ili trajanje migrene, te povećanje učinkovitosti do tada neuspješnog liječenja.[61] Drugi razlog za prevenciju je izbjegavanje glavobolje uslijed pretjeranog uzimanja lijekova. Ova je tegoba česta i može dovesti do kronične svakodnevne glavobolje.[62][63]
Lijekovi[uredi | uredi kôd]
Lijekovi za prevenciju migrene se smatraju učinkovitima ako smanjuju učestalost ili izraženost napada migrene za barem 50%.[65] Prema prilično čvrstim smjernicama, lijekovi s najvećom učinkovitosti su topiramat, divalproex/natrijev valproat, propranolol i metoprolol, koji se primjenjuju kao prva linija liječenja.[66] Preporuke glede učinkovitosti gabapentina su različite.[66] Za prevenciju migrene i smanjenje učestalosti i izraženosti napada učinkovit je i timolol, dok je frovatriptan učinkovit za prevenciju menstrualne migrene.[66] Amitriptilin i venlafaxin su pokazali određenu učinkovitost.[67] Utvrđeno je i kako je botox učinkovit u bolesnika s kroničnim, ali ne i u bolesnika s povremenim migrenama.[68]
Alternativni načini liječenja[uredi | uredi kôd]
Pri liječenju migrene akupunktura se pokazala učinkovitom. Međutim, "prava" akupunktura nije ništa učinkovitija od prividne, no i “prava” i prividna akupunktura se čine učinkovitijima od uobičajenih postupaka, s manje neželjenih učinaka od profilaktičke primjene lijekova.[69] U prevenciji migrenskih glavobolja jednako učinkoviti poput primjene propranolola ili topiramata mogu biti i kiropraktički postupci, fizioterapija, masaža i opuštanje, međutim u istraživanju njihovog učinka postoje problemi u metodologiji.[70] Postoje i neki pokusni dokazi o povoljnom djelovanju magnezija, koenzima Q10, riboflavina, vitamina B12,[71] i povratića (Tanacetum parthenium), premda su za potvrdu ovih preliminarnih rezultata potrebna bolje osmišljena istraživanja.[72] Od alternativnih metoda liječenja, najbolji su postojeći dokazi o učinkovitosti repuha (Petasites hybridus).[73]
Sredstva i kirurško liječenje[uredi | uredi kôd]
Metode poput biofeedbacka i neurostimulacije, imaju neke prednosti u prevenciji migrene, uglavnom u slučajevima u kojima su uobičajeni lijekovi protiv migrene kontraindicirani, ili u slučajevima pretjeranog uzimanja lijekova. Biofeedback pomaže bolesnicima da osvijeste neke fiziološke parametre kako bi ih mogli kontrolirati i pokušati se opustiti, te može biti učinkovit u liječenju migrene.[74][75] Neurostimulacija je metoda korištenja ugradbenih neurostimulatora sličnih pacemakerima za liječenje tvrdokornih migrena, koja u teškim slučajevima pokazuje ohrabrujuće rezultate.[76][77] U bolesnika čije se stanje ne popravlja nakon liječenja lijekovima, postoji mogućnost kirurškog zahvata, u koje spada dekompresija određenih živaca u području glave i vrata.[78]
Postupci[uredi | uredi kôd]
Tri su glavna pristupa liječenju: izbjegavanje okolišnih okidača, akutno simptomatsko liječenje i farmakološka prevencija.[5] Lijekovi su učinkovitiji ako se primjene što ranije tijekom napada.[5] Učestala primjena lijekova može dovesti do glavobolje uslijed pretjeranog uzimanja lijekova, kod koje glavobolje postaju sve učestalije i sve izraženije.[3] Do toga može doći kod primjene triptana, ergotamina i analgetika, osobito narkotičnih analgetika.[3]
Analgetici[uredi | uredi kôd]
Za početno liječenje u slučajevima blagih do umjereno izraženih simptoma preporučuju se jednostavni analgetici poput nesteroidnih protuupalnih lijekova (NSAID) ili kombinacija acetaminofena, acetilsalicilne kiseline i kofeina.[11] U prilog primjene NSAID-a postoji niz dokaza. U oko polovice bolesnika učinkovitim se za smanjenje boli pokazao ibuprofen,[79] kao i diklofenak.[80]
Aspirin može ublažiti umjerenu do jaku bol kod migrene, s učinkovitošću sličnom sumatriptanu.[81] Intravenski se može primijeniti ketorolak.[11] Još jedan učinkoviti lijek je paracetamol (poznat i pod imenom acetaminofen), sam ili u kombinaciji s metoklopramidom, uz malu opasnost od neželjnih učinaka.[82] Za primjenu u trudnoći, acetaminofen i metoklopramid se smatraju jednako sigurnima kao i NSAID-i, sve do trećeg tromjesečja.[11]
Triptani[uredi | uredi kôd]
Triptani poput sumatriptana učinkovito djeluju na bol i mučninu u do 75% bolesnika.[5][83] Njihova se primjena preporučuje za početno liječenje u bolesnika s umjerenom do jakom boli ili u onih sa slabijim simptomima, a koji ne odgovaraju na jednostavne analgetike.[11] Za primjenu postoje različiti oblici, od tableta, injekcija, nosnog raspršivača i topivih pastila.[5] Čini se kako su svi triptani podjednako učinkoviti, uz slične neželjene učinke. U pojedinih bolesnika međutim, pojedini triptani imaju bolji učinak.[11] Većina neželjenih učinaka je blaga, poput crvenjenja lica, međutim u rijetkim slučajevima došlo je i do ishemije miokarda.[5] Zbog toga se njihova primjena ne preporučuje u bolesnika s kardiovaskularnom bolešću.[11] Premda se odavno ne preporučuje njihova primjena u bolesnika s bazilarnom migrenom, za ovu predostrožnost u toj skupini nema specifičnih dokaza o štetnosti.[25] Triptani ne uzrokuju ovisnost, ali ako se primjenjuju dulje od 10 dana mjesečno, mogu uzrokovati simptome glavobolje uslijed pretjerane primjene.[84]
Ergotamini[uredi | uredi kôd]
Ergotamin i dihidroergotamin su lijekovi starije generacije koji se još uvijek propisuju za liječenje migrene, potonji u obliku nosnog raspršivača i injekcija.[5] Čini se kako su jednako učinkoviti kao i triptani,[85] jeftiniji su,[86] a neželjeni učinci koje uzrokuju su bezazleni.[87] Čini se kako su u najtežim slučajevima, poput status migrenosusa, najučinkovitiji oblik liječenja.[87]
Ostalo[uredi | uredi kôd]
Druge mogućnosti liječenja su intravenska primjena metoklopramida ili intranazalna primjena lidokaina.[11] Metoklopramid se preporučuje za primjenu na odjelima hitne pomoći.[11] Samo jedna doza intravenski primijenjenog deksametazona, uz uobičajeno liječenje napada migrene, povezana je s 26%-tnim smanjenjem recidiva u narednih 72 sata.[88] Dokazi ne podupiru učinkovitost manipulacije kralješnicom u liječenju napada migrene koja već traje.[89] Primjena opioida ili barbiturata se ne preporučuje.[11]
Prognoza[uredi | uredi kôd]
Dugoročna je prognoza u bolesnika s migrenom različita.[9] Većina bolesnika uslijed bolesti ima razdoblja smanjene kvalitetete života i radne učinkovitosti,[5] ali u većini slučajeva bolest je prilično bezazlena,[9] te nije povezana s povećanom opasnošću od smrtnog ishoda.[90] Postoje četiri glavna obrazca razvoja bolesti: simptomi se mogu u potpunosti povući, simptomi mogu trajati ali se s vremenom učestalost smanjuje, simptomi mogu trajati s istom učestalošću i izraženošću, ili napadi mogu postati sve učestaliji i izraženiji.[9]
Čini se kako migrene s aurom predstavljaju čimbenik rizika za razvoj ishemijskog moždanog udara[91] podvostučujući njegovu vjerojatnost.[92] Ova je opasnost dodatno povećana u mladih odraslih osoba, žena, uz primjenu hormonske kontracepcije i uz pušenje.[91] Također se čini kako postoji povezanost s disekcijom vratnih arterija.[93] Prema dostupnim podacima doima se da migrene bez aure ne predstavljaju čimbenik rizika.[94] Uz postojanje samo jednog istraživanja, koje podupire povezanost sa srčanim tegobama, ipak se o ovoj vezi ne mogu izvoditi zaključci.[91] Preventivno liječenje bolesnika s migrenom s aurom može spriječiti s njome povezani moždani udar.[95]
Epidemiologija[uredi | uredi kôd]
Širom svijeta, od migrena boluje više od 10% stanovništva.[31] U Sjedinjenim Američkim Državama, svake godine od migrene obolijeva oko 6% muškaraca i 18% žena, uz opasnost od razvoja migrene tijekom života od oko 18%, odnosno 43%.[5] U Europi, u neko doba života od migrene boluje 12–28% stanovnika, od čega oko 6–15% odraslih muškaraca i 14–35% odraslih žena ima najmanje jedan napad godišnje.[7] Učestalost migrena je nešto manja u Aziji i Africi, nego u zapadnim zemljama.[41][96] Kroničnu migrenu ima oko 1.4 do 2.2% stanovništva.[97]
Ovi grafikoni prilično ovise o dobi: migrena najčešće započinje u dobi između 15 i 24 godine, a najučestalija je u osoba životne dobi od 35 do 45 godina.[5] Od djece, oko 1.7% u dobi od 7 godina i 3.9% u dobi između 7 i 15 godina boluje od migrene, a bolest je prije puberteta nešto učestalija u dječaka.[98] Tijekom adolescencije, migrena postaje učestalija u žena,[98] te ostaje takvom do kraja života, uz dvostruko više oboljelih starijih žena nego muškaraca.[99] U žena je migrena bez aure učestalija od migrene s aurom, no u muškaraca se oba oblika pojavljuju s jednakom učestalošću.[41]
Tijekom perimenopauze se simptomi često pojačavaju, da bi kasnije oslabili.[99] U oko dvije trećine starijih bolesnika simptomi se smiruju, ali se u 3-10% bolesnika ne povlače.[28]
Povijest[uredi | uredi kôd]
Rani opis koji se podudara s migrenom nalazi se u dokumentu Ebers papyrus, napisanome oko 1200. pr.Kr. u starom Egiptu.[100] U rukopisima Hipokratove medicinske škole iz 200. pr. Kr. opisana je vidna aura koja može prethoditi glavobolji i djelomično olakšanje do kojeg dolazi nakom povraćanja.[101]

Opis Aretaeusa iz Kapadocije iz drugog stoljeća dijeli glavobolje na tri vrste: cefalalgiju, cefaleu i heterokraniju.[102] Galen iz Pergamona rabio je izraz hemikranija (polovica glave), iz kojeg je u konačnici izveden naziv migrena.[102] On je također pretpostavio da bol nastaje iz moždanih ovojnica i krvnih žila glave.[101]
Godine 1887., francuski enciklopedist Louis Hyacinthe Thomas,[101] podijelio je migrenu na dva oblika, kako se i danas dijeli - na migrenu s aurom (migraine ophthalmique) i na migrenu bez aure (migraine vulgaire).
Trepanacija je operacija otvaranja kostiju lubanje bušenjem otvora, a izvodila se kao terapija protiv migrene još 7000 godina pr.Kr.[100]Premda su bolesnici ponekad preživjeli zahvat, mnogi su umrli uslijed posljedične infekcije.[103] Pretpostavljalo se da se trepanacijom iz glave oslobađaju zli duhovi.[104] U 17. stoljeću William Harvey je preporučivao trepanaciju kao način liječenja migrene.[105]
Premda su iskušani mnogi načini liječenja migrene, tek je 1868. započela primjena tvari koja se u konačnici pokazala učinkovitom.[101] Radilo se o gljivici ergotu (Claviceps purpurea) iz koje je 1918. izoliran ergotamin.[106] Godine 1959. razvijen je metisergid, a 1988. i prvi triptan, sumatriptan.[106] Tijekom 20. stoljeća bolje osmišljenim istraživanjima pronađeni su i potvrđeni učinkovitiji preventivni postupci.[101]
Društvo i kultura[uredi | uredi kôd]
Migrena predstavlja značajan izvor troškova liječenja i gubitka učinkovitosti. Procjenjuje se kako je to najskuplja neurološka bolest u Europskoj Uniji, na koju se troši više od 27 milijardi € godišnje.[107] U SAD-u se neposredni troškovi procjenjuju na 17 milijardi $.[108] Skoro desetina ovog iznosa otpada na cijenu triptana.[108] Posredni troškovi iznose oko 15 milijardi $, od čega najviše otpada na izostanke s radnog mjesta.[108] U bolesnika koji rade s migrenom, učinkovitost je smanjena za oko jednu trećinu.[107] Negativni se učinci često odražavaju i na bolesnikovu obitelj.[107]
Istraživanja[uredi | uredi kôd]
Postoje dokazi da peptidi povezani s kalcitoninskim genom (CGRPs) igraju značajnu ulogu u patogenezi boli povezane s migrenom.[11] U svrhu liječenja migrene vršena su in vitro i klinička istraživanja s antagonistima receptora za CGRP, kao što je olcegepant i telcagepant.[109] Godine 2011. Merck je zaustavio treću fazu kliničkog istraživanja svojeg ispitivanog lijeka telgacepanta.[110] Tretman metodom transkranijalne magnetske stimulacije pokazuje obećavajuće rezultate.[11]
Literatura[uredi | uredi kôd]
- Olesen, Jes (2006). The headaches., 3. ed., Philadelphia: Lippincott Williams & Wilkins ISBN 9780781754002
Izvori[uredi | uredi kôd]
- ↑ ἡμικρανία. A Greek-English Lexicon. on Perseus
- ↑ (1994.) Mosby's Medical, Nursing, and Allied Health Dictionary, 4. izdanje, Mosby ISBN 978-0-8151-6111-0
- ↑ 3,0 3,1 3,2 3,3 3,4 3,5 3,6 3,7 (2004.). "The International Classification of Headache Disorders: 2. izdanje". Cephalalgia svezak 24 (dodatak 1): str. 9.–160. as PDF
- ↑ 4,0 4,1 4,2 Piane, M, Lulli, P; Farinelli, I; Simeoni, S; De Filippis, S; Patacchioli, FR; Martelletti, P (prosinac 2007.). "Genetics of migraine and pharmacogenomics: some considerations.". The journal of headache and pain svezak 8 (broj 6): str. 334.–339.
- ↑ 5,00 5,01 5,02 5,03 5,04 5,05 5,06 5,07 5,08 5,09 5,10 5,11 5,12 5,13 5,14 5,15 5,16 5,17 5,18 5,19 Bartleson JD, Cutrer FM (svibanj 2010.). "Migraine update. Diagnosis and treatment". Minn Med svezak 93 (broj 5): str. 36.–41.
- ↑ 6,0 6,1 Lay CL, Broner SW (svibanj 2009.). "Migraine in women". Neurologic Clinics svezak 27 (broj 2): str. 503.–511.
- ↑ 7,0 7,1 Stovner LJ, Zwart JA, Hagen K, Terwindt GM, Pascual J (travanj 2006.). "Epidemiology of headache in Europe". European Journal of Neurology svezak 13 (broj 4): str. 333.–345.
- ↑ Dodick DW, Gargus JJ (kolovoz 2008.). "Why migraines strike". Sci. Am. svezak 299 (broj 2): str. 56.–63.
- ↑ 9,0 9,1 9,2 9,3 Bigal, ME, Lipton, RB (lipanj 2008 .). "The prognosis of migraine.". Current opinion in neurology svezak 21 (broj 3): str. 301.–308.
- ↑ Gutman, Sharon A. (2008.). Quick reference neuroscience for rehabilitation professionals : the essential neurologic principles underlying rehabilitation practice, 2nd, str. 231, Thorofare, NJ: SLACK ISBN 9781556428005
- ↑ 11,00 11,01 11,02 11,03 11,04 11,05 11,06 11,07 11,08 11,09 11,10 11,11 11,12 11,13 11,14 11,15 11,16 11,17 Gilmore, B, Michael, M (01. veljače 2011.). "Treatment of acute migraine headache.". American family physician svezak 83 (broj 3): str. 271.-280.
- ↑ 12,0 12,1 12,2 12,3 12,4 The Headaches, str. 232.-233.
- ↑ al.], ed. Jes Olesen, ... [et (2006.). The headaches., 3. ed., str. 512, Philadelphia: izdavač: Lippincott Williams & Wilkins ISBN 9780781754002
- ↑ 14,0 14,1 Rae-Grant, [edited by] D. Joanne Lynn, Herbert B. Newton, Alexander D. (2004.). The 5-minute neurology consult, str. 26, Philadelphia: izdavač: Lippincott Williams &Wilkins ISBN 9780683307238
- ↑ 15,0 15,1 15,2 15,3 15,4 15,5 15,6 15,7 15,8 Aminoff, Roger P. Simon, David A. Greenberg, Michael J. (2009.). Clinical neurology, 7. izdanje, str. str. 85.–88., New York, N.Y: izdavač: Lange Medical Books/McGraw-Hill ISBN 9780071664332
- ↑ Buzzi, MG, Cologno, D; Formisano, R; Rossi, P (rujan – prosinac 2005.). "Prodromes and the early phase of the migraine attack: therapeutic relevance.". Functional neurology svezak 20 (broj 4): str. 179.–183.
- ↑ Rossi, P, Ambrosini, A; Buzzi, MG (rujan – prosinac 2005.). "Prodromes and predictors of migraine attack.". Functional neurology svezak 20 (broj 4): str. 185.–191.
- ↑ Samuels, Allan H. Ropper, Martin A. (2009.). Adams and Victor's principles of neurology, 9. izdanje, str. poglavlje 10, New York: izdavač: McGraw-Hill Medical ISBN 9780071499927
- ↑ 19,0 19,1 19,2 19,3 Tintinalli, Judith E. (2010.). Emergency Medicine: A Comprehensive Study Guide (Emergency Medicine (Tintinalli)), str. str. 1116. – 1117., New York: izdavač: McGraw-Hill Companies ISBN 0-07-148480-9
- ↑ 20,00 20,01 20,02 20,03 20,04 20,05 20,06 20,07 20,08 20,09 20,10 The Headaches str. 407. - 419.
- ↑ Tepper, edited by Stewart J. Tepper, Deborah E.. The Cleveland Clinic manual of headache therapy, str. 6, New York: Springer ISBN 9781461401780
- ↑ Bigal, ME, Arruda, MA (srpanj 2010.). "Migraine in the pediatric population--evolving concepts.". Headache svezak 50 (broj 7): str. 1130.–1143.
- ↑ al.], ed. Jes Olesen, ... [et (2006.). The headaches., 3. izdanje, str. 238, Philadelphia: izdavač: Lippincott Williams & Wilkins ISBN 9780781754002
- ↑ Dalessio, edited by Stephen D. Silberstein, Richard B. Lipton, Donald J. (2001.). Wolff's headache and other head pain, 7. izdanje, str. 122, Oxford: izdavač: Oxford University Press ISBN 9780195135183
- ↑ 25,0 25,1 25,2 Kaniecki, RG (lipanj 2009.). "Basilar-type migraine.". Current pain and headache reports svezak 13 (broj 3): str. 217. – 220.
- ↑ 26,0 26,1 Walton, edited by Robert P. Lisak ... [et al.] ; foreword by John (2009.). International neurology : a clinical approach, str. 670, Chichester, UK: izdavač: Wiley-Blackwell ISBN 9781405157384
- ↑ 27,0 27,1 contributors, edited by Joel S. Glaser ; with 20 (1999.). Neuro-ophthalmology, 3. izdanje, str. 555, Philadelphia: izdavač: Lippincott Williams & Wilkins ISBN 9780781717298
- ↑ 28,0 28,1 Malamut, edited by Joseph I. Sirven, Barbara L. (2008). Clinical neurology of the older adult, 2. izdanje, str. 197., Philadelphia: Wolters Kluwer Health/Lippincott Williams & Wilkins ISBN 9780781769471
- ↑ Kelman L (veljača 2006.). "The postdrome of the acute migraine attack". Cephalalgia svezak 26 (broj 2): str. 214. – 220.
- ↑ Halpern, Audrey L.; Silberstein, Stephen D. (2005 .). “Ch. 9: The Migraine Attack—A Clinical Description”, Kaplan PW, Fisher RS Imitators of Epilepsy, 2. izdanje, New York: Demos Medical. NBK7326 ISBN 1-888799-83-8
- ↑ 31,0 31,1 Robbins MS, Lipton RB (travanj 2010.). "The epidemiology of primary headache disorders". Semin Neurol svezak 30 (broj 2): str. 107.–119.
- ↑ Schürks, M (siječanj 2012.). "Genetics of migraine in the age of genome-wide association studies.". The journal of headache and pain svezak 13 (broj 1): str. 1.–9.
- ↑ The Headaches, str. 246. – 247.
- ↑ 34,0 34,1 Schürks, M (siječanj 2012.). "Genetics of migraine in the age of genome-wide association studies.". The journal of headache and pain svezak 13 (broj 1): str. 1. – 9.
- ↑ de Vries, B, Frants, RR; Ferrari, MD; van den Maagdenberg, AM (srpanj 2009.). "Molecular genetics of migraine.". Human genetics svezak 126 (broj 1): str. 115. – 132.
- ↑ Montagna, P (rujan 2008.). "Migraine genetics.". Expert review of neurotherapeutics svezak 8 (broj 9): str. 1321.–1330.
- ↑ 37,0 37,1 37,2 Levy D, Strassman AM, Burstein R (lipanj 2009.). "A critical view on the role of migraine triggers in the genesis of migraine pain". Headache svezak 49 (broj 6): str. 953.–957.
- ↑ Martin PR (lipanj 2010.). "Behavioral management of migraine headache triggers: learning to cope with triggers". Curr Pain Headache Rep svezak 14 (broj 3): str. 221.–227.
- ↑ MacGregor, EA (01. 10. 2010.). "Prevention and treatment of menstrual migraine". Drugs svezak 70 (broj 14): str. 1799.–1818.
- ↑ Lay, CL, Broner, SW (svibanj 2009.). "Migraine in women". Neurologic Clinics svezak 27 (broj 2): str. 503.–511.
- ↑ 41,0 41,1 41,2 41,3 The Headaches str. 238.-240.
- ↑ Rockett, FC, de Oliveira, VR; Castro, K; Chaves, ML; Perla Ada, S; Perry, ID (lipanj 2012.). "Dietary aspects of migraine trigger factors.". Nutrition reviews svezak 70 (broj 6): str. 337.–356.
- ↑ Holzhammer J, Wöber C (travanj 2006.). "[Alimentary trigger factors that provoke migraine and tension-type headache]". Schmerz svezak 20 (broj 2): str. 151—159. (njem.)
- ↑ Jansen SC, van Dusseldorp M, Bottema KC, Dubois AE (rujan 2003.). "Intolerance to dietary biogenic amines: a review". Annals of Allergy, Asthma & Immunology svezak 91 (broj 3): str. 233.–240.; quiz 241–2, 296
- ↑ Sun-Edelstein C, Mauskop A (lipanj 2009 .). "Foods and supplements in the management of migraine headaches". The Clinical Journal of Pain svezak 25 (broj 5): str. 446.–452.
- ↑ Freeman M (rujan 2006.). "Reconsidering the effects of monosodium glutamate: a literature review". J Am Acad Nurse Pract sezak 18 (broj 10): str. 482–486.
- ↑ Friedman DI, De ver Dye T (lipanj 2009.). "Migraine and the environment". Headache svezak 49 (broj 6): str. 941. – 952.
- ↑ 48,0 48,1 The Headaches poglavlje 29, str. 276.
- ↑ Goadsby, PJ (siječanj 2009 .). "The vascular theory of migraine--a great story wrecked by the facts.". Brain : a journal of neurology str. 132. (Pt 1): str. 6.–7.
- ↑ Brennan, KC, Charles, A (lipanj 2010.). "An update on the blood vessel in migraine.". Current opinion in neurology svezak 23 (broj 3): str. 266.–274.
- ↑ Dodick, DW (travanj 2008.). "Examining the essence of migraine--is it the blood vessel or the brain? A debate.". Headache svezak 48 (broj 4): str. 661.–667.
- ↑ 52,0 52,1 52,2 52,3 The Headaches, poglavlje 28, str. 269.-272.
- ↑ 53,0 53,1 53,2 Olesen, J, Burstein, R; Ashina, M; Tfelt-Hansen, P (srpanj 2009.). "Origin of pain in migraine: evidence for peripheral sensitiyation.". Lancet neurology svezak 8 (broj 7): str. 679—690.
- ↑ Akerman, S, Holland, PR; Goadsby, PJ (20. 09. 2011.). "Diencephalic and brainstem mechanisms in migraine.". Nature reviews. Neuroscience svezak 12 (broj 10): str. 570.–584.
- ↑ Shevel, E (ožujak 2011.). "The extracranial vascular theory of migraine--a great story confirmed by the facts.". Headache svezak 51 (broj 3): str. 409.–417.
- ↑ Cousins, G, Hijazze, S; Van de Laar, FA; Fahey, T (srpanj-kolovoz 2011-). "Diagnostic accuracy of the ID Migraine: a systematic review and meta-analysis.". Headache svezak 51 (broj 7): str. 1140.–1148.
- ↑ Nappi, G (rujan 2005.). "Introduction to the new International Classification of Headache Disorders.". The journal of headache and pain svezak 6 (broj 4): str. 203.–204.
- ↑ Negro, A, Rocchietti-March, M; Fiorillo, M; Martelletti, P (prosinac 2011.). "Chronic migraine: current concepts and ongoing treatments.". European review for medical and pharmacological sciences svezak 15 (broj 12): str. 1401.–1420.
- ↑ 59,0 59,1 59,2 59,3 Davidoff, Robert A. (2002.). Migraine : manifestations, pathogenesis, and management, 2nd, Oxford [u.a.]: Oxford Univ. Press ISBN 9780195137057
- ↑ Russell, G, Abu-Arafeh, I, Symon, DN (2002.). "Abdominal migraine: evidence for existence and treatment options". Paediatric drugs svezak 4 (broj 1): str. 1.–8.
- ↑ Modi S, Lowder DM (sječanj 2006.). "Medications for migraine prophylaxis". American Family Physician svezak 73 (broj 1): str. 72.–78.
- ↑ Diener HC, Limmroth V (kolovoz 2004.). "Medication-overuse headache: a worldwide problem". Lancet Neurology svezak 3 (broj 8): str. 475.–483.
- ↑ (2002.). "Medication overuse headaches – what is new?". Expert Opinion on Drug Safety svezak 1 (broj 4): 331–8
- ↑ Pringsheim T, Davenport W, Mackie G, et al. Canadian Headache Society guideline for migraine prophylaxis. Can J Neurol Sci. ožujak 2012. ;39(2 dodatak 2):S1-59. PMID 22683887
- ↑ Kaniecki R, Lucas S. (2004.). “Treatment of primary headache: preventive treatment of migraine”, Standards of care for headache diagnosis and treatment, str. str. 40.–52., Chicago: National Headache Foundation
- ↑ 66,0 66,1 66,2 Loder, E, Burch, R; Rizzoli, P (lipanj 2012 .). "The 2012 AHS/AAN guidelines for prevention of episodic migraine: a summary and comparison with other recent clinical practice guidelines.". Headache svezak 52 (broj 6): str. 930.–945.
- ↑ Silberstein, SD, Holland, S; Freitag, F; Dodick, DW; Argoff, C; Ashman, E; Quality Standards Subcommittee of the American Academy of Neurology and the American Headache Society (24. 04. 2012.). "Evidence-based guideline update: pharmacologic treatment for episodic migraine prevention in adults: report of the Quality Standards Subcommittee of the American Academy of Neurology and the American Headache Society.". Neurology svezak 78 (broj 17): str. 1337.–1345.
- ↑ Jackson JL, Kuriyama A, Hayashino Y (travanj 2012.). "Botulinum toxin A for prophylactic treatment of migraine and tension headaches in adults: a meta-analysis". JAMA svezak 307 (broj 16): str. 1736.–1745.
- ↑ (2009.). "Acupuncture for migraine prophylaxis". Cochrane Database of Systematic Reviews (Online) (broj 1): str. CD001218.
- ↑ (2011.). "Manual therapies for migraine: A systematic review". The Journal of Headache and Pain svezak 12 (broj 2): str. 127.–133.
- ↑ (2004.). "Vitamins & Hormones svezak 69". Vitamins and hormones svezak 69: 297–312
- ↑ (2004.). "Evidence-Based Use of Botanicals, Minerals, and Vitamins in the Prophylactic Treatment of Migraines". Journal of the American Academy of Nurse Practitioners svezak 16 (broj 6): str. 251.–256.
- ↑ Holland, S, Silberstein, SD; Freitag, F; Dodick, DW; Argoff, C; Ashman, E; Quality Standards Subcommittee of the American Academy of Neurology and the American Headache, Society (24. travnja 2012.). "Evidence-based guideline update: NSAIDs and other complementary treatments for episodic migraine prevention in adults: report of the Quality Standards Subcommittee of the American Academy of Neurology and the American Headache Society.". Neurology svezak 78 (broj 17): str. 1346.–1353.
- ↑ (2007.). "Efficacy of biofeedback for migraine: A meta-analysis". Pain svezak 128 (1–2): str. 111.–127.
- ↑ (2008.). "Biofeedback treatment for headache disorders: A comprehensive efficacy review". Applied psychophysiology and biofeedback svezak 33 (broj 3): str. 125.–140.
- ↑ (2010.). "Neurostimulation therapy in intractable headaches". Handbook of clinical neurology / edited by P.J. Vinken and G.W. Bruyn svezak 97: str. 443.–450.
- ↑ (2010.). "Combined occipital and supraorbital neurostimulation for the treatment of chronic migraine headaches: Initial experience". Cephalalgia svezak 30 (broj 3): str. 260.–271.
- ↑ Kung, TA, Guyuron, B, Cederna, PS (siječanj 2011.). "Migraine surgery: a plastic surgery solution for refractory migraine headache". Plastic and reconstructive surgery svezak 127 (broj 1): str. 181.–189.
- ↑ Rabbie R, Derry S, Moore RA, McQuay HJ (2010.). "Ibuprofen with or without an antiemetic for acute migraine headaches in adults". Cochrane Database Syst Rev svezak 10 (broj 10): str. CD008039.
- ↑ Derry S, Rabbie R, Moore RA (2012.). "Diclofenac with or without an antiemetic for acute migraine headaches in adults". Cochrane Database Syst Rev svezak 2: str. CD008783.
- ↑ Kirthi V, Derry S, Moore RA, McQuay HJ (2010.). "Aspirin with or without an antiemetic for acute migraine headaches in adults". Cochrane Database Syst Rev svezak 4 (broj 4): str. CD008041.
- ↑ Derry S, Moore RA, McQuay HJ (2010.). "Paracetamol (acetaminophen) with or without an antiemetic for acute migraine headaches in adults". Cochrane Database Syst Rev svezak 11 (broj 11): str. CD008040.
- ↑ Johnston MM, Rapoport AM (kolovoz 2010.). "Triptans for the management of migraine". Drugs svezak 70 (broj 12): str. 1505.–1518.
- ↑ (travanj 2010.). "Breaking the cycle of medication overuse headache". Cleveland Clinic Journal of Medicine svezak 77 (broj 4): str. 236.–242.
- ↑ Kelley, NE, Tepper, DE (siječanj 2012 .). "Rescue therapy for acute migraine, part 1: triptans, dihydroergotamine, and magnesium.". Headache svezak 52 (broj 1): str. 114.–128.
- ↑ al.], ed. Jes Olesen, ... [et (2006.). The headaches., 3. ed., str. 516, Philadelphia: izdavač: Lippincott Williams & Wilkins ISBN 9780781754002
- ↑ 87,0 87,1 Morren, JA, Galvez-Jimenez, N (prosinac 2010.). "Where is dihydroergotamine mesylate in the changing landscape of migraine therapy?". Expert opinion on pharmacotherapy svezak 11 (broj 18): str. 3085.–3093.
- ↑ Colman I (lipanj 2008.). "Parenteral dexamethasone for acute severe migraine headache: meta-analysis of randomised controlled trials for preventing recurrence". BMJ svezak 336 (broj 7657): str. 1359.–1361.
- ↑ Posadzki, P, Ernst, E (lipanj 2011.). "Spinal manipulations for the treatment of migraine: a systematic review of randomized clinical trials.". Cephalalgia : an international journal of headache svezak 31 (broj 8): str. 964.–970.
- ↑ Schürks, M, Rist, PM; Shapiro, RE; Kurth, T (rujan 2011 .). "Migraine and mortality: a systematic review and meta-analysis.". Cephalalgia : an international journal of headache svezak 31 (broj 12): str. 1301.–1314.
- ↑ 91,0 91,1 91,2 Schürks, M, Rist, PM; Bigal, ME; Buring, JE; Lipton, RB; Kurth, T (27. rujna 2009.). "Migraine and cardiovascular disease: systematic review and meta-analysis.". BMJ (Clinical research ed.) svezak 339: str. b3914.
- ↑ Kurth, T, Chabriat, H; Bousser, MG (siječanj 2012.). "Migraine and stroke: a complex association with clinical implications.". Lancet neurology svezak 11 (broj 1): str. 92.–100.
- ↑ Rist, PM, Diener, HC; Kurth, T; Schürks, M (lipanj 2011.). "Migraine, migraine aura, and cervical artery dissection: a systematic review and meta-analysis.". Cephalalgia : an international journal of headache svezak 31 (broj 8): str. 886.–896.
- ↑ Kurth, T (ožujak 2010.). "The association of migraine with ischemic stroke.". Current neurology and neuroscience reports svezak 10 (broj 2): str. 133.–139.
- ↑ Weinberger, J (ožujak 2007.). "Stroke and migraine.". Current cardiology reports svezak 9 (broj 1): str. 13.–19.
- ↑ Wang SJ (2003.). "Epidemiology of migraine and other types of headache in Asia". Curr Neurol Neurosci Rep svezak 3 (broj 2): str. 104.–108.
- ↑ Natoli, JL, Manack, A; Dean, B; Butler, Q; Turkel, CC; Stovner, L; Lipton, RB (svibanj 2010.). "Global prevalence of chronic migraine: a systematic review.". Cephalalgia : an international journal of headache svezak 30 (broj 5): str. 599.–609.
- ↑ 98,0 98,1 Hershey, AD (veljača 2010.). "Current approaches to the diagnosis and management of pediatric migraine.". Lancet neurology svezak 9 (broj 2): str. 190.–204.
- ↑ 99,0 99,1 Nappi, RE, Sances, G; Detaddei, S; Ornati, A; Chiovato, L; Polatti, F (lipanj 2009.). "Hormonal management of migraine at menopause.". Menopause international svezak 15 (broj 2): str. 82.–86.
- ↑ 100,0 100,1 Miller, Neil (2005.). Walsh and Hoyt's clinical neuro-ophthalmology., 6th ed, str. 1275, Philadelphia, Pa.: izdavač: Lippincott Williams & Wilkins ISBN 9780781748117
- ↑ 101,0 101,1 101,2 101,3 101,4 Borsook, David (2012.). The migraine brain : imaging, structure, and function, str. str. 3.–11., New York: Oxford University Press ISBN 9780199754564
- ↑ 102,0 102,1 Waldman, [edited by] Steven D. (2011.). Pain management, 2.izdanje, str. str. 2122.–2124., Philadelphia, PA: Elsevier/Saunders ISBN 9781437736038
- ↑ Mays, eds. Margaret Cox, Simon (2002.). Human osteology : in archaeology and forensic science, Repr., str. 345, Cambridge [etc.]: Cambridge University Press ISBN 9780521691468
- ↑ Colen, Chaim (2008.). Neurosurgery, str. 1, izdavač: Colen Publishing ISBN 9781935345039
- ↑ Daniel, Britt Talley (2010.). Migraine, str. str. 101., Bloomington, IN: AuthorHouse ISBN 9781449069629
- ↑ 106,0 106,1 Tfelt-Hansen, PC, Koehler, PJ (svibanj 2011.). "One hundred years of migraine research: major clinical and scientific observations from 1910 to 2010.". Headache svezak 51 (broj 5): str. 752.–778.
- ↑ 107,0 107,1 107,2 Stovner, LJ, Andrée, C; Eurolight Steering, Committee (lipanj 2008.). "Impact of headache in Europe: a review for the Eurolight project.". The journal of headache and pain svezak 9 (broj 3): str. 139.–146.
- ↑ 108,0 108,1 108,2 Mennini, FS, Gitto, L; Martelletti, P (kolovoz 2008.). "Improving care through health economics analyses: cost of illness and headache.". The journal of headache and pain svezak 9 (broj 4): str. 199.–206.
- ↑ Tepper SJ, Stillman MJ (rujan 2008.). "Clinical and preclinical rationale for CGRP-receptor antagonists in the treatment of migraine". Headache svezak 48 (broj 8): str. 1259.–1268.
- ↑ Merck & Co., Inc. (28. veljače 2012.). SEC Annual Report, Fiscal Year Ending Dec 31, 2011(PDF). izdavač: SEC. Pristupljeno 21. svibnja 2012.
Vanjske poveznice[uredi | uredi kôd]
![]() | Molimo pročitajte upozorenje o korištenju medicinskih informacija. Ne provodite liječenje bez konzultiranja liječnika! |