Akupunktura

Izvor: Wikipedija
Skoči na: orijentacija, traži

Akupunktura i moks tradicionalne kineske medicine

UNESCO logo.svg UNESCO – Nematerijalna svjetska baština
Akupunktura i moks tradicionalne kineske medicine
Flag of the People's Republic of China.svg Kina
Regija: Azija i Oceanija
Godina upisa: 2010.
ID: 00425
Ugroženost: -
Poveznica: UNESCO

Akupunktura ((針灸), od lat. “acus”-igla+”pungere”-ubadati) je termin koji je prvi upotrijebio Nizozemac Wilhelm Ten Rijn. Riječ je o jednoj od glavnih medicinskih metoda tradicionalne kineske medicine, te tibetanske i indijske ajurvede (neki autori smatraju da akupunktura i potiče iz ajurvedske medicine).[1] To je terapeutska tehnika kojom se ubadanjem igala u specifične točke na koži pacijenta uspostavlja ravnoteža Qi (得氣), vitalne energije koja struji kroz organizam. Drevni kineski liječnici smatrali su da životna energija prolazi kroz tijelo preko dvanaest crta, odnosno meridijana.

Povijest[uredi VE | uredi]

Akupunkturna »karta« iz dinastije Ming

U Kini akupunktura datira od 1. tisućljeća pr. Kr., a arheološki nalazi pripadaju Han dinastiji (202. pr. Kr.-220.god.). Prakticira se također u Japanu, kao Kampo, a i u Koreji. Nedavne iskopine Otzi, mumije stare 5000 godina iskopane u Alpama pokazuju preko 50 tatua na tijelu koji odgovaraju akupunkturnim točkama. Neki znanstvenici tvrde da se akupunktura primjenjuje u Euroaziji od brončanog doba. Pretpostavlja se da je Europi postala poznata zahvaljujući trgovcima na putu svile. Nakon pobjede kulturne revolucije u 20. st. je došlo do otvaranja Kine prema Zapadu. Posjetom američkog predsjednika Richarda Nixona 1972. god. koju je organizirao Henry Kissinger, stvorena je mogućnost da strani liječnici upoznaju akupunkturu. Kineski predsjednik Mao Ce-tung organizirao je susrete tradicionalnih doktora s američkim, gdje su im demonstrirane operacije provođene uz anesteziju akupunkturom. Mnoge medicinske organizacije uputile su svoje članove u tu daleku zemlju da upoznaju novu tehniku. Svjetska zdravstvena organizacija priznala je akupunkturu kao službenu metodu 1978.

Principi[uredi VE | uredi]

Yin princip je ženski, negativan, hladan, mekan, mjesečev. Yang princip je muški, pozitivan, topao, tvrd, sunčev. Yin i yang su povezani i stalno se izmijenjuju. Fizičke manifestacije su odraz yina i yanga.

Yang – sunce - dan - svjetlo – toplo – akcija –muško –ljeto – nebo

Yin - mjesec – noć – tama – hladno – odmor – žensko – zima - zemlja

Bolest se javlja kao posljedica disbalansa Qi-a. To je vitalna energija koja cirkulira organizmom. Neravnoteža, višak ili manjak energije dovodi do zdravstvenih poremećaja. Ubadanjem tankih igala (debljine .01”-0.2”) u akupunkturne točke, “xue” ( 穴 ) kojih ima otprilike 365 uspostavlja se ponovo ravnoteža, tzv. homeostaza. Lokacija točaka teško je shvatljiva zapadnjaku, a najbliže objašnjenje jesu odgovarajuće točke živčanih neurona (neuromi). Novija istraživanja ukazala su na prisustvo elektropodražljivosti spomenutih točaka. Sukladno “teoriji filtera “ koju su iznijeli Patrick Wall i Robert Melzack unazad tridesetak godina točke odgovaraju lokacijama kralježnične moždine. Njihovim provociranjem može se postići suzbijanje ili potenciranje bola. Po modernijoj teoriji provokacijom točaka postiže se izlučivanje opijata (endorfina, ektofina-oksitocina) koji ublažavaju bol. Nesumljivo je da se pri tome aktivira dio mozga pod nazivom limbus ( cingulate cortex).

Taoizam je jedna od filozofija dalekog Istoka, koja prevladava u Kini, pored konfučijevog učenja. Tao tvrdi da je sve jedno, jedinstveno, originalno, vječno i nepromjenjivo.

Teorija 5 elemenata sastoji se od vatre, vode, zemlje, metala i drveta (proljeće, ljeto, kasno ljeto-"bablje", jesen, zima).

Akupunkturne točke su podijeljene u 12 kanala koji odgovaraju 12 organa (Zang-Fu). Treba pridodati 2 kanala: kralježnični i 3-struki grijač (San Jiao). Kanali se dijele u yin i yang i na svakom ekstremitetu se nalazi početak po tri kanala. S ruke polaze tri yin kanala ( pluća, perikard, srce) i tri yang kanala (debelo, tanko crijevo, San Jiao). S noge polaze tri yin kanala (slezena, jetra, bubreg) i tri yang kanala (želudac, žučni, mokraćni mjehur). Qi teče duž kanala unutrašnjim i vanjskim putevima koji se reflektiraju na koži pacijenta.

Dijagnoza[uredi VE | uredi]

Kineski medicinari postavljaju dijagnozu na temelju anamneze, te fizičkog pregleda. Pri uvodnom razgovoru s pacijentom su izuzetno strpljivi i raspituju se i o zdravlju roditelja, braće i sestara. Fizički pregled obuhvaća dijagnosticiranje pulsa na obje ruke pri čemu također razlikuju 12 vrsta ( 3 duboka i 3 plitka na svakoj ruci); pregled jezika koji svojim oblikom, bojom i mrljama odaje stanje probavnog sustava; pregled očiju tzv. iridologija gdje zjenica i šarenica predstavljaju svaki pojedini organ i odaju njegovu konstituciju.

Prednosti[uredi VE | uredi]

Akupunktura se koristi u Kini pri anesteziji, pa danas od zapadnih doktora upravo anesteziolozi imaju praksu proučavati tu tehniku. Tamošnji medicinari njome tretiraju i zarazne bolesti. S vremenom je zamijećeno da pomaže pri mnogobrojnim neurološkim bolestima, kao što su glavobolje (cephalgie), myalgie, multipla skleroza, paralize i dr.

Nedostaci[uredi VE | uredi]

Akupunktura je invazivna metoda i kao takva nosi izvjesne rizike. Moguća je pojava hematoma kao posljedica slučajnog uboda u krvnožilni sustav. Nervne ozljede također se povremeno javljaju, iznimno i pneumotoraks. Ukoliko se zanemare pravila dezinfekcije te sterilizacije i upotrebljavaju se korištene igle može se javiti hepatitis. Ove je opasnosti lako izbjeći opreznim korištenjem.

Učinkovitost[uredi VE | uredi]

Ova se terapija tradicionalno koristi u Kini, dok je u ostatku svijeta svrstavaju u "alternativne", nedokazane prakse. Prevladavajuće medicinsko mišljenje da se eventualna učinkovitost svodi na placebo efekt, jer kontrolirane studije nisu utvrdile razliku u učinkovitosti pri usporedbi prave akupunkture, oponašanja akupunkture i nikakve terapije.

Literatura[uredi VE | uredi]

  • Ter Riet G, Kleijnen J, Knipschild P.: Acupuncture and chronic pain
  • Brian Inglish&Ruth West Alternative medicine
  • Michio Kushi Orijentalna dijagnostika
  • Enes Ćatović Osnove kineske akupunkture,ISBN 978-953-57480-8-3
  • Borivoj Radojičić Neurologija
  • Vesna Vučičević Medicina, Vegenova

Vidi još[uredi VE | uredi]

Vanjske poveznice[uredi VE | uredi]

Izvori[uredi VE | uredi]

  1. Ros,F. The Losts Secrets of Ayusrvedic Acupuncture,Twin Lakes 1994.