Nogomet u hrvatskom iseljeništvu i kod hrvatskih manjina
Nogomet u hrvatskom iseljeništvu i kod hrvatskih neiseljeničkih manjina pokazivao je dvojake osobine.
Hrvatsko iseljeništvo[uredi | uredi kôd]
U hrvatskom iseljeništvu pokret je zaživio 1960-ih. Nakon toga razvitak je bio sukladan športskim mijenama svojstvene za 1970-te i 1980-te svjetskome kontekstu kako umjetničkoga tako i športskoga pokreta. U 21. stoljeću sve ubrzaniji tehnološki i prometni napredak u svijetu omogućio je brža daleka putovanja, zbog čega su športaške razmjene postale normalnom stvari.[1]
Ante Pavlović je najzaslužnija osoba u Hrvata je za razmjenu športaša između domovine i iseljeništva. Ovaj zagrebački športski djelatnik široke erudicije pola stoljeća priređuje razne športske susrete hrvatskih domovinskih i iseljeničkih športaša. Među ostalim, inicirao je i svjetsko prvenstvo klubova koje su ih utemeljili Hrvati izvan Domovine i Nacionalnih manjina.[1]
Sjeverna Amerika[uredi | uredi kôd]
U Sjevernoj Americi najveće je rezultate postigao Toronto Metros - Croatia iz Toronta. Njeni nogometni uspjesi s početka 21. stoljeća proslavili su ju, čime je stekla čast uvrštenja u Kuću slavnih kanadskoga nogometa (Canadian Soccer Hall of Fame). Bilo je to 5. lipnja 2010. godine.[1]
Južna Amerika[uredi | uredi kôd]
Europa[uredi | uredi kôd]
Australija[uredi | uredi kôd]
Hrvatske neiseljeničke zajednice[uredi | uredi kôd]
Izvori[uredi | uredi kôd]
- ↑ a b c Vesna Kukavica: SP hrvatskih nogometnih klubova iz dijaspore u Zagrebu Arhivirana inačica izvorne stranice od 26. siječnja 2016. (Wayback Machine), Hrvatska matica iseljenika, 29. lipnja 2015.