Hrvati u Kanadi
| Hrvati u Kanadi | ||||||||||||
|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|
| ||||||||||||
| Ukupno pripadnika | ||||||||||||
| 133.965 (2016.) | ||||||||||||
| Važnija područja naseljavanja | ||||||||||||
| Jezik | ||||||||||||
| engleski, hrvatski, francuski | ||||||||||||
| Vjeroispovijest(i) | ||||||||||||
| katoličanstvo |
Hrvati u Kanadi naseljeni su u većim kanadskim gradovima, uključujući Toronto (i širi prostor), Hamilton, Ottawa, Vancouver, Calgary, Windsor i Montreal.
Prema popisu iz 2011. bilo je otprilike 114.880 Kanađana hrvatskog podrijetla.[1] Taj je broj prema popisu iz 2016. narastao na 133.965.[2] Najveći broj Hrvata nalazi se u sljedećim gradovima:[3]
- Toronto, Ontario: 13.670
- Hamilton, Ontario: 10.110
- Mississauga, Ontario: 9935
- Calgary, Alberta: 5575
- Edmonton, Alberta: 4175
- Oakville, Ontario: 4045
- Vancouver, British Columbia: 3890
- Ottawa, Ontario: 3540
- Burnaby, British Columbia: 3225
- Kitchener, Ontario: 3000
Statistike u Kanadi provedene su i u kanadskim metropolskim područjima (upravna podjela), pa po toj statistici Hrvata u njima ima:[3]
- Toronto: 37.460
- Vancouver: 15.670
- Hamilton: 13.655
- Calgary: 6265
- Edmonton: 5265
- Montreal: 5230
- Kitchener: 4920
- Regija nacionalne prijestolnice: 4135
- Windsor: 3925
- Niagara Falls: 3225
Prvi Hrvati u Kanadi su, prema indicijama, bili su Ivan Malogrudić iz Senja i Marin Masalarda i Dubrovnika. Oni su bili članovi francuske ekspedicije Jacquesa Cartiera i Jean-Françoisa de Robervala 1541. Prve hrvatske naseobine u Kanadi utemeljene su u British Columbiji tijekom polovice 19. stoljeća u potrazi za nalazištima zlata. Ti Hrvati su dolazili iz susjednog SAD-a. Iz Hrvatske su se počeli doseljivati tijekom 1890-ih. Uglavnom su radili kao rudari te na gradnji željezničkih pruga. Tijekom Prvog svjetskog rata Kanada je ratovala protiv Austro-Ugarske, stoga su Hrvati bili zatočeni na kanadskom sjeveru do proljeća 1916. Nakon Prvog svjetskog rata započinje masovno doseljavanje Hrvata u Kanadu. Smatra se da se u međuratnom razdoblju uselilo oko 27.000 Hrvata u 170 naselja. Između 1947. i 1950. u Kanadu je došlo nekoliko tisuća političkih izbjeglica. Kasnije su se u Kanadi doseljavali ekonomski migranti.[4]
Hrvatske novine u Kanadi su imale male naklade. Izlazile su kratko i neredovito, a često si mijenjale nazive. Među najzastupljenijima bile su novine radnika poput Besposleni radnik (Vancouver, 1929.) i Borba (Toronto, 1931.), novine političkih stranaka poput Hrvatski glas (Winnipeg, 1930.) Hrvatske seljačke stranke, novine državotvorne političke emigracije kao što su Domovina Hrvatska, Nezavisna Država Hrvatska, Hrvatski put, Naš put.[4]
Većina Hrvata u Kanadi su katolici latinskog obreda, sljedbenici vjere svojih predaka iz Hrvatske i Bosne i Hercegovine. Postoji i maleni broj kandaskih Hrvata grčkoga ili bizantskoga obreda koji su katolici, dakle grkokatolika i pravoslavaca. Osim navedenih, postoji i zajednica muslimanskih Hrvata u kojoj se nalaze potomci onih Hrvata što su prešli na islam još u 16. stoljeću nakon osmanskoga osvajanja Hrvatske. Postoji i znatan broj Hrvata protestanata.
U Kanadi je prva hrvatska župa osnovana u Windsoru 1950. Uskoro su osnovane i župe u Torontu (1951.), Hamiltonu (1958.) i Vancouveru (1967.). Danas postoje čiste hrvatske župe u sedamnaest kanadskih gradova. Organizirali su se i Hrvati muslimani, koji su osnovali Hrvatski islamski centar 1974. u Etobicokeu. Danas, s obzirom na politički razvoj događaja, dotok muslimana iz BiH koji su bili protiv hrvatske opcije, Hrvatski islamski centar je na inicijativu Mustafe Cerića,[5] poglavara islamske zajednice u BiH, preimenovan je u Bosanski islamski centar. Iako je velika većina Hrvata u Kanadi rimokatolici, tu su i značajan broj nekatoličkih Hrvata, uključujući i protestante (većina njih su u Kanadi dulje od jedne generacije) i pravoslavaca (većina ih je iz miješanih brakova).
U doseljavanjima nakon II. svjetskoga rata dolazi do većega priljeva Hrvata i nagla povećanja hrvatske zajednice u Kanadi. Uz sam priljev doseljenika, osnivanje župa i gradnju crkava potaknula je i apostolska konstitucija Exsul Familia pape Pija XII., u kojoj je podupro osnivanje nacionalnih župa među katoličkim iseljenicima.[6] Njihova važnost u zajednici je što je „… duhovna korist od župe je od neopisive važnosti za djecu. Naša djeca imaju priliku, da na svom materinjem jeziku slušaju i nauče svoju vjeru. … Gdje se nalazi nacionalna župa tamo je i nacionalni život razvijeniji. Tu naša djeca govore hrvatski. Znaju odakle su njihovi roditelji – znaju za staru domovinu svojih pređa”[7] O. Dragutin Kamber organizira u Torontu hrvatsku zajednicu i potiče gradnju crkve Naše Gospe Kraljice Hrvata, parka i župnoga groblja.[7] Završetkom II. svjetskoga rata počinje i zauzetija pastoralna briga koja se očituje u slanju svećenika i časnih sestara iz Hrvatske.[8] Svećenici u župama daju i poduke hrvatskoga jezika i pokreću folklorne skupine.[9] Uz župe, osnivaju se i župne škole: prvu osniva 1961. vlč. Pandžić u Sudburyju.[10] Crkva sv. Marka u Sudburyju zalaganjem fra Ljube Krasića postaje sjedištem HIŠAK-a (Hrvatskih izvandomovinskih škola Amerike-Australije-Kanade),[11] utemeljena radi koordinacije rada škola hrvatskoga jezika i folklora, izdavanja udžbenika, vođenja seminara za učitelje i povezivanja hrvatskih škola u svijetu.[12] Glavni ured HIŠAK-a od 1988. je u Norvalu.[13]
U Kanadi djeluje 19 (hrvatskih) katoličkih župa.[14]
- župa sv. Marka u Sudburyju,
- župa sv. Križa u Hamiltonu,
- župa Naše Gospe Kraljice Hrvata u Torontu,
- župa Blažene Marije Djevice zaštitnice putnika u Sault St. Marie,
- župa sv. Antuna Padovanskog u Wellandu,
- župa sv. Leopolda Mandića u Londonu,
- župa sv. Nikole Tavelića u Montrealu,
- župa sv. Franje Asiškog u Windsoru,
- župa sv. Leopolda Mandića u Ottawi,
- župa Hrvatskih mučenika u Mississaugi,
- župa Presvetog Trojstva u Oakvilleu,
- župa sv. Obitelji u Kitcheneru,
- župa Srca Marijina u Vancouveru,
- župa sv. Leopolda Mandića u Victoriji,
- župa Majke Božje Bistričke u Calgaryju,
- župa Uznesenja Marijina u Thunder Bayju,
- župa sv. Nikole Tavelića u Winnipegu,
- župa Male Gospe u Edmontonu te
- Hrvatsko franjevačko središte Kraljice Mira u Norvalu.
Osnovna katolička škola San Sebastian u Mississagui nudi nastavu na hrvatskome jeziku.[16]
1928. u Hamiltonu je utemeljen Hrvatski narodni dom (eng. Croatian National Home), najstarija i dalje djelujuća kulturna ustanova u Kanadi.[17]
God. 1957. utemeljeni su Ujedinjeni Hrvati Kanade (eng. United Croats of Canada), čija je podružnica „Grana kralja Tomislava” (eng. King Tomislav Branch) osnivač, vlasnik i upravitelj Hrvatskim kulturnim centrom u Vancouveru, osnovanim 1986.[18] Centar održava od 2016. godišnju manifestaciju Hrvatski dani (eng. Croatia days).[19]
Od 1973. djeluje Hrvatsko-kanadski folklorni savez (eng. Croatian Folklore Federation of Canada)[20]
Od 1979. djeluje Klapa Zvonimir, klapa koju su u Vancouveru osnovali ribari iz Sumartina na Braču.[21]
Od 1993. u Kanadi djeluje Kanadsko-hrvatski kongres, udruga kojoj je cilj okupljati i povezivati hrvatske udruge u Kanadi radi uspješnijeg djelovanja za hrvatske interese.[22]
Od 1995. u Kanadi djeluje i Kanadsko-hrvatska gospodarska komora (eng. Canadian-Croatian Chamber of Commerce).[23]
U Kanadi i SAD-u djeluje Hrvatski nacionalni nogometni savez Kanade i Sjedinjenih Američkih Država. Jednom godišnje održava se Hrvatski nacionalni nogometni turnir SAD i Kanade.
- Adria Sudbury
- Croatia Montreal
- Croatia Toronto
- Dalmacija Streetsville
- Edmonton Croatia SC
- Hamilton Croatia
- Jadran Ottawa
- Hrvat Oakville
- Hrvat St. Catharines
- Hrvatski vitez Oakville
- Karlovac-Velebit Milton
- Kitchener Hrvat
- Livno Oakville
- London Croatia
- Maksimir Vancouver
- Mississauga Croatia
- Norval Croatia
- Sault St. Marie Croatia
- Streetsville Dalmacija
- Sudbury Adria
- Toronto Zagreb
- Windsor Croatia
- Winnipeg Croatia SC
- Marija Maja Dulić – književnica i učiteljica
- Berislav Fabek – karikaturist, scenarist crtanih, nastavnih i reklamnih filmova, crtač stripa i književnik
- Marija Fabek – književnica
- Ana Ganza – književnica
- Vinko Grubišić – književnik, antologičar i jezikoslovac
- Alan Horić – književnik
- Stjepan Hrastovec – književnik i novinar
- Katarina Pejaković – književnica
- Teresa Toten – književnica
- Michael Bublé – pjevač
- Ivan Hrvatska – pjevač
- Daniella Pavicic – pjevačica
- Elizabeth Anka Vajagic – pjevačica
- Tihomir Orešković – premijer
- Gojko Šušak – ministar obrane tijekom Domovinskog rata
- Ruža Tomašić – zastupnica u Hrvatskom saboru i Europskom parlamentu
- Eve Adams – članica parlamenta od 2011. do 2015.
- Bob Bratina – član parlamenta od 2015. do danas
- Jan Brown – članica parlamenta od 1993. do 1997.
- Mladen Giunio-Zorkin – vođa Hrvatskog seljačkog društva (Croatian peasent society)
- Bill Gvozdanovic – gradski vijećnik u Timminsu od 1997.
- Allan Kerpan – član parlamenta od 1993. do 2000.
- Frank Krznaric – gradski vijećnik u Timminsu od 1981. do 1989.; od 1991. do 1993.
- Joe Mavrinac – gradonačelnik Kirkland Lakea u Ontariju od 1980. do 1997.
- Janko Peric – član parlamenta od 1993. do 2004.
- Peter Sekulic – član zakonodavne skupštine Alberte od 1993. do 1997.
- Roseanne Skoke – članica parlamenta od 1993. do 1997.
- John Sola – član zakonodavne skupštine Ontarija od 1987. do 1995.
- Dave Stupich – član parlamenta od 1988. do 1993.
- Berry Vrbanovic – gradonačelnik Kitchenera od 2014. do danas
- Lynne Yelich – članica parlamenta od 2000. do 2015.
- Anton Baričević – snagator i ekscentrik
- Sandra Bezic – klizačica
- Val Bezic – klizač
- Željko Bilecki – nogometaš
- Joseph Cattarinich – hokejaš
- George Chuvalo – boksač
- Frank Dancevic – tenisač
- Nick Dasovic – nogometaš
- Jonathan Filewich – hokejaš
- Luke Gazdic – hokejaš
- Bo Horvat – hokejaš
- Tony Hrkac – hokejaš
- Ante Jazić – nogometaš
- Ryan Kinasewich – hokejaš
- Dan Kordic – hokejaš
- John Kordic – hokejaš
- Frank Mahovlich – hokejaš, član Dvorane slavnih
- Peter Mahovlich – hokejaš
- Tony Mandarich – igrač američkog nogometa
- Phil Oreskovic – hokejaš
- Victor Oreskovic – hokejaš
- Marty Pavelich – hokejaš
- Matt Pavelich – hokejaški sudac, član Dvorane slavnih
- Josip Nikolai Peruzović – hrvač
- George Pesut – hokejaš
- Mark Popovic – hokejaš
- Ivan Radočaj – kečer
- Joe Sakic – hokejaš
- Cory Sarich – hokejaš
- Paul Spoljaric – bejzbolaš
- Stan Stasiak – hrvač
- Marc-Édouard Vlasic – hokejaš
- Mirko Dikšić – neuroznanstvenik, nuklearni medicinar, radiokemičar
- Asaf Duraković – nuklearni medicinar, toksikolog, publicist i pjesnik
- Stjepan Krešić – filolog, prevoditelj
- Krešimir Krnjević McGill – istraživač i profesor psihologije, odlikovan Redom Kanade 1987.
- Nedo Pavešković – pravnik, arhivist, znanstvenik, publicist
- Zvonko Vranešić – šahist, inženjer elektrotehnike
- Madeline-Ann Aksich – aktivistica
- Steve Bacic – glumac
- Frank Cvitanovich – autor dokumentaraca
- Mato Dukovac – zračni as
- Robert Herjavec – poduzetnik, ulagač, publicist i televizijska ličnost
- Ryan Hreljac – aktivist
- Anton Kikaš – aktivist, građevinski poduzetnik, kulturni djelatnik
- Petar Rajič – prelat
- Kerim Reis – kulturni djelatnik
- Marin Sopta – publicist i političar
- Damir Stojić – svećenik
- ↑ Statistics Canada. 8. svibnja 2013. 2011 National Household Survey: Data tables. Pristupljeno 14. veljače 2014.
- ↑ Immigration and Ethnocultural Diversity Highlight Tables. statcan.gc.ca. 25. listopada 2017.
- ↑ a b Immigration and Ethnocultural Diversity Highlight Tables - Immigrant status and period of immigration, 2016 counts, both sexes, age (Total), Canada and census metropolitan areas and census agglomerations, 2016 Census – 25% Sample data. 25. listopada 2017.
- ↑ a b Kanada. Hrvatska enciklopedija. Leksikografski zavod Miroslav Krleža. Pristupljeno 13. rujna 2023.
- ↑ Laži i progoni kroz povijest, nastavljaju se i danas protiv Hrvata islamske vjere
- ↑ Sopta, 2012., str. 58.
- ↑ a b Čičak-Chand, 1993., str. 125.
- ↑ Sopta, 2012., str. 56.
- ↑ Sopta, 2012., str. 57
- ↑ Čičak-Chand, 1993., str. 131.
- ↑ Čičak-Chand., 1993., str. 133.
- ↑ Jenjić, 2014., str. 94.
- ↑ Sopta, 2012., str. 87.
- ↑ Marković, 2020., str. 4.
- ↑ The story of “Croatian Dawn” in Canada – 50 years keeping folklore traditions alive (engl.) croatiaweek.com. Croatia Week. Objavljeno 16. veljače 2023.
- ↑ Predsjednik Milanović: Lijepo je vidjeti kako hrvatska djeca u Kanadi uče hrvatski jezik Ured Predsjednika RH. Objavljeno 16. rujna 2023.
- ↑ Oldest Croatian cultural organization in Canada celebrates 95th anniversary (engl.) croatiaweek.com. Croatia Week. Objavljeno 24. listopada 2023.
- ↑ Celebrating everything Croatian in Canada at ‘Croatia Days 2023’ (engl.) croatianweek.com. Croatia Week. Objavljeno 24. travnja 2023.
- ↑ Croatia days (engl.) Arhivirana inačica izvorne stranice od 25. travnja 2023. (Wayback Machine) croatiancentre.com. Hrvatski kulturni centar Vancouver.
- ↑ History/Povijest hkfsavez.com. Croatian Folklore Federation of Canada. Access date 24 May 2023.
- ↑ Josip Ćaleta, "Klapa singing, a traditional folk phenomenon of Dalmatia". Narodna umjetnost. 34 (1): str. 129.
- ↑ Kanadsko hrvatski kongres. Inačica izvorne stranice arhivirana 1. ožujka 2012. Pristupljeno 23. prosinca 2011. journal zahtijeva
|journal=(pomoć) - ↑ Our Mission (engl.) croat.ca. Canadian-Croatian Chamber of Commerce
- Čičak-Chand, Ružica: „Hrvatske etničke župe u Kanadi: značaj i djelovanje”, Migracijske teme, sv. 9, br. 2 (1993.), str. 117–139.
- Grubišić, V.: „Izučavanje hrvatskog jezika na višim učilištima, s posebnim osvrtom na Sveučilište Waterloo”, Croatian Studies Review, sv. 5 (2008.), str. 185–190.
- Jenjić, Petra: Pitanje višestrukog identiteta druge generacije hrvatske dijaspore u Kanadi, Filozofski fakultet Sveučilišta u Zagrebu: Zagreb, 2014.
- Marković, Ivana: „Uloga hrvatskih katoličkih misija u očuvanju hrvatskoga identiteta u Kanadi”, Hrvatski studiji Sveučilišta u Zagrebu: Zagreb, 2020.
- Petrović, I.: „Očuvanje hrvatskog jezika u Kanadi”, Migracijske i etničke teme, sv. 33, br. 1 (2017.), str. 7–36.
- Sopta, M.: „Oblikovanje vjerskih, kulturnih i športskih udruga i klubova Hrvata u Kanadi”, u: Hrvati u Kanadi: oblikovanje hrvatske zajednice od 1945. Do 1995., Institut društvenih znanosti Ivo Pilar: Zagreb, 2012., str. 54–88.
| |||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
