Hrvati u Kanadi
| Hrvati u Kanadi | ||||||||||||
|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|
| ||||||||||||
| Ukupno pripadnika | ||||||||||||
| 133 970 (2016.) | ||||||||||||
| Značajna područja naseljavanja | ||||||||||||
| ||||||||||||
| Jezik | ||||||||||||
| američki engleski, hrvatski, francuski | ||||||||||||
| Vjera | ||||||||||||
| katoličanstvo |
Hrvati u Kanadi naseljeni su u većim kanadskim gradovima, uključujući Toronto (i širi prostor), Hamilton, Ottawa, Vancouver, Calgaryja, Windsora, i Montreala.
Neki od većih događaja kanadskih Hrvata su Hrvatsko-sjevernoamerički nogometni turnir i Kanadsko-hrvatski folklorni festival.
Od 1993. u Kanadi djeluje Kanadsko-hrvatski kongres, udruga kojoj je cilj okupljati i povezivati hrvatske udruge u Kanadi radi uspješnijeg djelovanja za hrvatske interese.[1]
Od 1995. u Kanadi djeluje i Kanadsko-hrvatska gospodarska komora (eng. Canadian-Croatian Chamber of Commerce).[2]
Demografija[uredi | uredi kôd]
U Kanadi živi oko 97 050 Hrvata prema podatcima iz 2001. Kanadski Hrvati uglavnom žive u većim kanadskim gradovima. Najveći broj Hrvata nalazi se u sljedećim gradovima:
- Toronto, Ontario: 12 230
- Mississauga, Ontario: 9 140
- Hamilton, Ontario: 8 170
- Calgary, Alberta: 3 690
- Vancouver, British Columbia: 2 945
- Oakville, Ontario: 2 830
- Burnaby, British Columbia: 2 770
- Edmonton, Alberta: 2 575
- Windsor, Ontario: 2 520
- Ottawa, Ontario: 2 505.
Statistike u Kanadi provedene su i u kanadskim metropolskim područjima (upravna podjela), pa po toj statistici Hrvata u njima ima:
- Toronto: 30 585
- Vancouver: 11 225
- Hamilton: 9 710
- Calgary: 3 900
- Kitchener: 3 630
- Windsor, Ontario: 3 495
- Montreal: 3 270
- Edmonton: 3 230
- Regija nacionalne prijestolnice: 2 890
- London: 2 445.
Vjeroispovijest[uredi | uredi kôd]
Većina Hrvata u Kanadi su katolici latinskoga obreda, sljedbenici vjere svojih predaka iz Hrvatske i Bosne i Hercegovine. Postoji i maleni broj kandaskih Hrvata grčkoga ili bizantskoga obreda koji su katolici, dakle grkokatolika i pravoslavaca. Osim navedenih, postoji i zajednica muslimanskih Hrvata u kojoj se nalaze potomci onih Hrvata što su prešli na islam još u 16. stoljeću nakon osmanskoga osvajanja Hrvatske. Postoji i znatan broj Hrvata protestanata.
U Kanadi je prva hrvatska župa osnovana u Windsoru 1950. Uskoro su osnovane i župe u Torontu (1951.), Hamiltonu (1958.) i Vancouveru (1967.). Danas postoje čiste hrvatske župe u sedamnaest kanadskih gradova. Organizirali su se i Hrvati muslimani, koji su osnovali Hrvatski islamski centar 1974. u Etobicokeu. Danas, s obzirom na politički razvoj događaja, dotok muslimana iz BiH koji su bili protiv hrvatske opcije, Hrvatski islamski centar je na inicijativu Mustafe Cerića,[3] poglavara islamske zajednice u BiH, preimenovan je u Bosanski islamski centar. Iako je velika većina Hrvata u Kanadi rimokatolici, tu su i značajan broj nekatoličkih Hrvata, uključujući i protestante (većina njih su u Kanadi dulje od jedne generacije) i pravoslavaca (većina ih je iz miješanih brakova).
Hrvatske katoličke misije[uredi | uredi kôd]
U doseljavanjima nakon II. svjetskoga rata dolazi do većega priljeva Hrvata i nagla povećanja hrvatske zajednice u Kanadi. Uz sam priljev doseljenika, osnivanje župa i gradnju crkava potaknula je i apostolska konstitucija Exsul Familia pape Pia XII., u kojoj je podupro osnivanje nacionalnih župa među katoličkim iseljenicima.[4] Njihova važnost u zajednici je što je „… duhovna korist od župe je od neopisive važnosti za djecu. Naša djeca imaju priliku, da na svom materinjem jeziku slušaju i nauče svoju vjeru. … Gdje se nalazi nacionalna župa tamo je i nacionalni život razvijeniji. Tu naša djeca govore hrvatski. Znaju odakle su njihovi roditelji – znaju za staru domovinu svojih pređa”[5] O. Dragutin Kamber organizira u Torontu hrvatsku zajednicu i potiče gradnju crkve Naše Gospe Kraljice Hrvata, parka i župnoga groblja.[5] Završetkom II. svjetskoga rata počinje i zauzetija pastoralna briga koja se očituje u slanju svećenika i časnih sestara iz Hrvatske.[6] Svećenici u župama daju i poduke hrvatskoga jezika i pokreću folklorne skupine.[7] Uz župe, osnivaju se i župne škole: prvu osniva 1961. vlč. Pandžić u Sudburyju.[8] Crkva sv. Marka u Sudburyju zalaganjem fra Ljube Krasića postaje sjedištem HIŠAK-a (Hrvatskih izvandomovinskih škola Amerike-Australije-Kanade)[9], utemeljena radi koordinacije rada škola hrvatskoga jezika i folklora, izdavanja udžbenika, vođenja seminara za učitelje i povezivanja hrvatskih škola u svijetu.[10] Glavni ured HIŠAK-a od 1988. je u Norvalu.[11]
U Kanadi djeluje 19 (hrvatskih) katoličkih župa.[12]
- župa sv. Marka u Sudburyju,
- župa sv. Križa u Hamiltonu,
- župa Naše Gospe Kraljice Hrvata u Torontu,
- župa Blažene Marije Djevice zaštitnice putnika u Sault St. Marie,
- župa sv. Antuna Padovanskog u Wellandu,
- župa sv. Leopolda Mandića u Londonu,
- župa sv. Nikole Tavelića u Montrealu,
- župa sv. Franje Asiškog u Windsoru,
- župa sv. Leopolda Mandića u Ottawi,
- župa Hrvatskih mučenika u Mississaugi,
- župa Presvetog Trojstva u Oakvilleu,
- župa sv. Obitelji u Kitcheneru,
- župa Srca Marijina u Vancouveru,
- župa sv. Leopolda Mandića u Victoriji,
- župa Majke BožjeBistričke u Calgaryju,
- župa Uznesenja Marijina u Thunder Bayju,
- župa sv. Nikole Tavelića u Winnipegu,
- župa Male Gospe u Edmontonu te
- Hrvatsko franjevačko središte Kraljice Mira u Norvalu.
Poznatiji kanadski Hrvati[uredi | uredi kôd]
Političari[uredi | uredi kôd]
- Bob Bratina - gradski vijećnik u Hamiltonu od 2004.
- Jan Brown - Bivši član u Reform/Independent MP Calgary Southeast 1993. – 1997.
- Bill Gvozdanovic, gradski vijećnik u Timminsu od 1997.
- Allan Kerpan - članica Saskatchewan Party MLA Carrot River Valley od 2003., bivša članica u Reform MP Moose Jaw-Lake Centre 1993. – 2000.
- Frank Krznaric, gradski vijećnik u Timminsu 1981. – 1989.; 1991. – 1993.
- Frank Mahovlich, senator od 1998.
- Joe Mavrinac - bivši gradonačelnik Kirkland Lakea u državi Ontario 1980. – 1997.
- Janko Peric - bivši član u Liberal MP Cambridge 1993. – 2004.
- Peter Sekulic bivši član u Alta Liberal MLA Edmonton Manning 1993. – 1997.
- Roseanne Skoke - bivši član u Liberal MP Central Nova 1993. – 1997.
- John Sola - bivši član u Liberal MPP
- Dave Stupich - bivši član u NDP MP Nanaimo-Cowichan 1988. – 1993.; B.C. NDP MLA 1963. – 1969.; 1972. – 1988.
- Berry Vrbanovic - gradski vijećnik u Kitcheneru od 1994.
- Lynne Yelich - član u Canadian Alliance/Conservative MP Blackstrap od 2000.
- Mladen Giunio-Zorkin - vođa Hrvatskog seljačkog društva (Croatian peasent society)
- Ruža Tomašić
Mediji[uredi | uredi kôd]
- Stana Katic - glumica
- Ivan Hrvatska - pjevač
Šport[uredi | uredi kôd]
- Sandra Bezic - umjetničko klizanje
- Val Bezic - umjetničko klizanje
- George Chuvalo - boksač
- Frank Dancevic - tenisač
- Joseph Cattarinich - hokejaš
- Dan Kordic - hokejaš
- John Kordic - hokejaš
- Frank Mahovlich - hokejaš, član Dvorane slavnih
- Peter Mahovlich - hokejaš
- Tony Mandarich - igrač američkog nogometa
- George Pesut - hokejaš
- Joe Sakic - hokejaš
- Paul Spoljaric - košarkaš
- Ante Jazic - nogometaš
- Nick Dasovic - nogometaš
- Marc-Édouard Vlasic - hokejaš
- Cory Sarich - hokejaš
- Matt Pavelich - hokejaški sudac, član Dvorane slavnih
Akademici[uredi | uredi kôd]
- Krešimir Krnjević McGill istraživač i profesor psihologije, odlikovan Redom Kanade 1987.
Političari[uredi | uredi kôd]
Poveznice[uredi | uredi kôd]
Izvori[uredi | uredi kôd]
- ↑ Kanadsko hrvatski kongres. Inačica izvorne stranice arhivirana 1. ožujka 2012. Pristupljeno 23. prosinca 2011. journal zahtijeva
|journal=(pomoć) - ↑ Our Mission (engl.) croat.ca. Canadian-Croatian Chamber of Commerce
- ↑ Laži i progoni kroz povijest, nastavljaju se i danas protiv Hrvata islamske vjere
- ↑ Sopta, 2012., str. 58
- ↑ a b Čičak-Chand, 1993., str. 125
- ↑ Sopta, 2012., str. 56
- ↑ Sopta, 2012., str. 57
- ↑ Čičak-Chand, 1993, str. 131
- ↑ Čičak-Chand, 1993, str. 133
- ↑ Jenjić, 2014., str. 94
- ↑ Sopta, 2012., str. 87
- ↑ Marković, 2020., str. 4
- ↑ The story of “Croatian Dawn” in Canada – 50 years keeping folklore traditions alive (engl.) crostiaweek.com. Croatia Week. Objavljeno 16. veljače 2023.
Literatura[uredi | uredi kôd]
- Čičak-Chand, Ružica: „Hrvatske etničke župe u Kanadi: značaj i djelovanje”, Migracijske teme, sv. 9, br. 2 (1993.), str. str. 117-139.
- Grubišić, V.: „Izučavanje hrvatskog jezika na višim učilištima, s posebnim osvrtom na Sveučilište Waterloo”, Croatian Studies Review, sv. 5 (2008.), str. 185-190.
- Jenjić, Petra: Pitanje višestrukog identiteta druge generacije hrvatske dijaspore u Kanadi, Filozofski fakultet Sveučilišta u Zagrebu: Zagreb, 2014.
- Marković, Ivana: „Uloga hrvatskih katoličkih misija u očuvanju hrvatskoga identiteta u Kanadi”, Hrvatski studiji Sveučilišta u Zagrebu: Zagreb, 2020.
- Petrović, I.: „Očuvanje hrvatskog jezika u Kanadi”, Migracijske i etničke teme, sv. 33, br. 1 (2017.), str. 7-36.
- Sopta, M.: „Oblikovanje vjerskih, kulturnih i športskih udruga i klubova Hrvata u Kanadi”, u: Hrvati u Kanadi: oblikovanje hrvatske zajednice od 1945. Do 1995., Institut društvenih znanosti Ivo Pilar: Zagreb, 2012., str. 54-88.
Vanjske poveznice[uredi | uredi kôd]
| |||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
