Odilon-Gbènoukpo Singbo

Izvor: Wikipedija
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretraživanje

Odilon-Gbènoukpo Singbo (Hondja, 4. siječnja 1980.), beninski rimokatolički svećenik i misionar u Hrvatskoj, autor meditativne literature,[1][2] prvi sveučilišni kapelan Hrvatskoga katoličkog sveučilišta. Uz materinski, govori francuski, latinski i hrvatski.[3]

Životopis[uredi VE | uredi]

Rođen na selu u Beninu, od oca muslimana i majke katolkinje iz sela Bembe uz rijeku Ouémé.[4] Rođen je u godini kad je Benin postao neovisan. Odrastanje je proveo u Beninu u kojem je vladajuća ideologija sve do 1991. bio komunizam. Presudnu ulogu u mirnom prijelazu u demokraciju odigrala je Katolička crkva. Uvjet za vjenčanje njegovih roditelja bilo je da mu se otac obrati na katoličanstvo, što je rado prihvatio. U Beninu to nije neobično jer tamo je sjajan suživot katolika i muslimana. Odilon ima još pet sestara i brata. Obitelj je živjela u neimaštini i nepismenosti. Školovao se uz roditeljsko dopuštenje, premda nije imao financijskih uvjeta. Često puta je bio izbacivan iz razreda kad nije mogao platiti školarinu, pa je učio od prijatelja pitavši ih što su učili taj dan. Učitelji su mu bili milosrdni i puštali su ga pisati testove u nadi da će školarinu uspjeti platiti kasnije . Mali Odilon je redovito pisao najbolje testove . Unatoč njegovoj neimaštini, puštali su ga svake godine u viši razred. U gimnaziji je stanarinu plaćao fizičkim radom u polju. [3] U Hondji išao u osnovnu školu. Nižu srednju, pohađao je u mjestu Dangbo-u.[5] U Porto-Novu pohađao je klasičnu gimnaziju. Listopada 2000. godine započeo je duhovnu godinu u bogosloviji propedeutike sv. Josipa u Misseretu u Beninu. Formaciju je nastavio na bogosloviji "Msgr. Louis Parisot". Ondje je dvije godine studirao filozofiju. Godinu dana proveo je na pastoralnoj praksi u Katoličkoj gimnaziji Gospe Lurdske u Porto-Novu. Uz stipendiju Varaždinske biskupije, upućen je u Zagreb nastaviti teološki studij na Katoličkome bogoslovnom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu. [1] Tijekom studija naučio je hrvatski. Diplomirao je 2008. godine. [1] 11. ožujka 2009. stekao naslov magistra teologije. Nagrađen je kao najbolji student u svojoj generaciji na Katoličkom bogoslovnom fakultetu u Zagrebu. Dobio je nagradu za najbolji diplomski rad s temom "Afričko kršćanstvo u potrazi za identitetom".[5] Za svećenika je zaređen 15. kolovoza 2009. u svojoj matičnoj biskupiji u Porto-Novu. [1] Biskup René-Marie Ehouzou tog je dana imenovao je vlč. Singboa misionarom u Hrvatskoj. Sljedećeg je dana, u nedjelju 16. kolovoza, novozaređeni prezbiter Odilon Singbo proslavio je svoju mladu misu, uz nazočnost nemale skupine hodočasnika iz Hrvatske. Hodočasnici su bili su smješteni u samostanu Marijinih sestara u mjestu Malawi, gdje je nekad djelovao vlč. Toni Štefan iz Hrvatske. U samostanu je nekoliko domaćih i nekoliko sestara iz Hrvatske. Mlada misa vlč. Singboa bila je u njegovoj rodnoj župi Hondji, u župnoj crkvi sv. Josipa. U toj se župi prilozima vjernika i svećenika Varaždinske biskupije proširuje i dograđuje nova župna crkva. Hodočasnici su poslije posjetili Odilonovo rodno mjesto Hondji, osnovnu školu Josipa Jurja Strossmayera i Zdenac života koji je izgrađen uz nju uz pomoć Udruge svetog Vinka Paulskog iz Hrvatske. Korizmenim prilozima sagrađena je i župna crkva Svete Obitelji u Adjarri, gdje je pastoralno djelovao vlč. Štefan, kod Pastoralnog centra bl. Alojzija Stepinca,[4] velikog zdanja u predgrađu Porto-Nova, također sagrađenog uz potporu Varaždinske biskupije.[5]

Trenutno je na službi u Zagrebačkoj nadbiskupiji.[1] Đakonski praktikum je vršio u varaždinskoj župi Dobroga Pastira, a kao mladomisnik poslan je za kapelana u župu Bestovje-Novaki-Rakitje. Bio je župni vikar Župe sv. Marka Križevčanina u Zagrebu.[6] U župi je duhovno i idejno vodio dramsku skupinu.[7]

Objavio je knjigu kršćanskih razmišljanja Oluja će proći: S Kristom kroz korizmenu svakidašnjicu gdje čitatelja upoznaje s univerzalnim istinama i iskustvima kršćanske vjere i u određenom smislu mogućnošću iskustva i bogatstva življenja te vjere u raznovrsnosti kulturalnih tradicija.[8]

Gostovao je u posebnom uskršnjem izdanju emisije Roberta Knjaza "Svlačionica", posvećenoj trojici posebnih svećenika: vlč. Singbou, Domagoju Matoševiću i Dragutinu Goričancu.[9]

Odlukom velikog kancelara Hrvatskoga katoličkog sveučilišta uzoritog kardinala Bozanića od srpnja 2016. vlč. Singbo razriješen je službe župnog vikara u župi Sv. Marka Križevčanina i imenovan prvim sveučilišnim kapelanom Hrvatskoga katoličkog sveučilišta.[10]

Izvori[uredi VE | uredi]

  1. 1,0 1,1 1,2 1,3 1,4 Verbum Autor: Odilon-Gbenoukpo Singbo (pristupljeno 4. studenoga 2016.)
  2. Pastoral mladih Zagrebačke nadbiskupije Odilon Gbenoukpo Singbo: Gospodine, nisam dostojan… , rubrika Duhovne misli, 2. lipnja 2013. (pristupljeno 4. studenoga 2016.)
  3. 3,0 3,1 Hrvatska udruga Benedikt INTERVIEW: Odilon Gbènoukpo Singbo, 15. ožujka 2012. Razgovor vodili: Mirta Lice i Hrvoje Lončarević. (pristupljeno 4. studenoga 2016.)
  4. 4,0 4,1 Varaždinska biskupija Marko Đurin: Varaždinska biskupija - Nakon svećeničkog ređenja u Africi vlč. Odilon imenovan misionarom u Hrvatskoj, 21. kolovoza 2009. (pristupljeno 4. studenoga 2016.)
  5. 5,0 5,1 5,2 Župa sv. Fabijana i Sebastijana Varaždin Svećeničko ređenje i mlada misa Odilona Singboa u Beninu 11.-26.8.2009. Mirela Jagić: Kratak životopis., 2009. (pristupljeno 4. studenoga 2016.)
  6. Nadbiskupsko bogoslovno sjemenište u Zagrebu mk, T.S: Bogoslov, svećenik – u svemu i prema svima kao Krist, 24. siječnja 2015. (pristupljeno 4. studenoga 2016.)
  7. Župa Svetog Marka Križevčanina Zagreb Dramska skupina Župe sv. Marka Križevčanina (pristupljeno 4. studenoga 2016.)
  8. Verbum Knjiga: Oluja će proći (pristupljeno 4. studenoga 2016.)
  9. Bitno.net [VIDEO] Pogledajte ‘Svlačionicu’ Roberta Knjaza o tri posebna svećenika, 25. travnja 2014. (pristupljeno 4. studenoga 2016.)
  10. Laudato Autor: zg-nadbiskupija.hr/Laudato/E.D.: Velečasni Odilon Gbènoukpo Singboa imenovan sveučilišnim kapelanom HKS-a, 24. srpnja 2016. (pristupljeno 4. studenoga 2016.)

Vanjske poveznice[uredi VE | uredi]