Omar

Izvor: Wikipedija
Skoči na: orijentacija, traži

Omar (Meka, oko 580. - 7. kolovoza 644.), drugi kalif (634. - 644.) i Muhamedov tast. Suniti ga ubrajaju u grupu četiri pravedna kalifa. Šiiti ga smatraju jednim od osvajača.

Rani život i prihvaćanje islama[uredi VE | uredi]

Kada je Muhamed prvi put propovijedao novu, islamsku vjeru, Omar se suprostavljao Muhamedu i isticao se u kažnjavanju muslimana. Prema jednoj priči Omar je namjeravao da ubije Muhameda, a onda je čuo da je njegova sestra prešla na islam. Kada je našao sestru koja je recitirala Kur'an naljutio se i udario sestru. Poslije toga mu je bilo žao, pa je rekao sestri da će pročitati suru, koju je ona čitala. Toliko je bio nadahnut da je prihvatio islam istoga dana.

Život u Medini i Muhamedova smrt[uredi VE | uredi]

Bio je 622. na hidžri (prvo bjekstvo) u Medinu. Sudjelovao je u bitkama kod Badra, Uhuda i Kajbara, u napadu na Siriju i nizu drugih sukoba. Omarova kćer Hafsa se 625. udala za Muhameda, tako da je postao Muhamedov tast. Muhamed je poslije dva tjedna bolesti umro 632. u Medini. Omar je odbijao dozvoliti da Muhamedovu sahranu tvrdeći da ke Muhamed samo fizički odsutan i da će se vratiti. Abu Bekr je tada bio odsutan i kad se vratio iz Medine na to je rekao da je Muhamed samo prenositelj poruke, a prenositelji poruka su umirali i prije njega. Nakon toga je Omar dozvolio sahranu. Suniti smatraju da ta epizoda pokazuje Omarovu duboku ljubav prema Muhamedu. Šiiti kažu da se Omar samo pretvarao i da je odgađanjem pokopa samo kupio vrijeme potrebno da bi se Abu Bekr vratio iz Medine i prisvojio vlast od Alije.

Kalifat Abu Bekra[uredi VE | uredi]

Abu Bekr je izabran kao novi kalif na sastanku skupine ljudi. Omer je pomogao izboru Abu Bekra javno mu dajući podršku. Suniti i šiiti imaju različito viđenje o legitimitetu toga sastanka i legitimitetu izbora kalifa. Abu Bekr je veoma kratko vladao. Većina njegovoga kalifata protekla je u ratovima, u kojima se borio protiv plemena, koja su napustila islam nakon Muhamedove smrti. Abu Bekr je 634. prije svoje smrti Omara proglasio svojim nasljednikom. Šiiti smatraju da to samo potvrđuje zavjeru Abu Bekra i Omara da pravi Muhamedov nasljednik Alija ne postane kalif.

Vlast[uredi VE | uredi]

Za vrijeme Omarova kalifata carstvo se širilo na velika prostranstva. Od Sasanida su zauzeli Mezopotamiju i dijelove Perzije. Od Bizanta otimaju Palestinu, Siriju, sjevernu Afriku i Armeniju.

U bici kod Jarmuka mala muslimanska vojska pobjeđuje mnogo veću bizantsku, te trajno se okončava bizantska vlast južno od Male Azije. Druga je mala muslimanska vojska postigla veliku pobjedu u bici kod Kadisjaha oko 636., blizu obala Eufrata. Za vrijeme bitke sasanidska vojska doživljava veliki poraz, a ubijen je i perzijski general. Poslije duge opsade muslimani su 637. zauzeli Jeruzalem. Prema nekim pričama Omar je u Jeruzalem ušao na pokoran način šetajući kraj magarca na kojem je sjedio njegov sluga.

Pravoslavni jeruzalemski patrijarh, Sofronije, predaje Omaru gradske ključeve. Zatim je održao molitvu na mjestu bivšega judaističkoga hrama. Kasnije je tu sagrađena velika džamija. Zapadni povjesničari te priče smatraju kasnijim izmišljotinama. Omar je ušao u Jeruzalem vjerojatno godinu dana nakon predaje grada.

Za vrijeme njegove vlasti osnovani su garnizoni u Basri i Kufi. Proširio je i obnovio 638. Veliku džamiju u Meki i Džamiju proroka u Medini. Započeo je i proces donošenja islamskoga zakona. Naredio je 639., da se godine počnu brojati od Hidžre.

Smrt[uredi VE | uredi]

Umro je 644. kao žrtva atentata nožem. Ubio ga je nemuslimanski perzijski rob, za kojega se kaže da je imao osobno nešto protiv Omara. Omar je umro nakon dva dana i sahranjen je kraj Muhameda i Abu Bekra. Grupa uglednih muslimana, koju je odabrao Omar prije svoje smrti je izabrala Osmana bin Afana kao novoga kalifa.