Petar Rajič
| Monsinjor Petar Rajič | |
|---|---|
 | |
 | |
| Rođen | Toronto 12. lipnja 1959. |
| Portal: Kršćanstvo | |
| Portal o životopisima | |
Mons. Petar Antun Rajič (Toronto, 12. lipnja 1959.), hrvatski katolički nadbiskup podrijetlom iz Bosne i Hercegovine, naslovni nadbiskup Sarsenteruma, od 2. prosinca 2009. apostolski nuncij u Kuvajtu, Bahreinu i Kataru te istodobno apostolski delegat na Arapskom poluotoku.
Djetinjstvo, mladenaštvo i školovanje
Rođen je u Torontu u Kanadi. Potječe iz katoličke obitelji Liberana i Dominike r. Mustapić, hrvatskih iseljenikâ iz Bosne i Hercegovine, točnije iz sela Doljana u župi Dračevo u Trebinjsko-mrkanskoj biskupiji, povezanih s Domovinom i sunarodnjacima u novome kraju. Petar je prvi od troje njihove djece. U obitelji provodi mirno djetinjstvo, a u torontskoj župnoj zajednici hrvatskih iseljenikâ nalazi siguran oslonac.
Osnovnu i srednjoškolsku naobrazbu stječe u katoličkim školama svojega rodnoga grada. Potom na tamošnjemu državnom Sveučilištu studira urbanizam te diplomira u proljeće 1982.
Iako je mogao dobiti dobro plaćen posao u torontskomu uredu za urbanizam, Petar ostavlja lijepu karijeru, koja je pred njim stajala, i udoban život, koji mu je bio na dohvat ruke, te se u svojoj 23. godini odlučuje za svećenički poziv, da bi služio Bogu i ljudima.
Put do svećeništva
Donijevši čvrstu odluku da postane svećenik, ujesen 1982. obraća se tadašnjemu mostarsko-duvanjskom biskupu mons. Pavlu Žaniću i istodobno stalnomu apostolskom upravitelju Trebinjsko-mrkanske biskupije te ga moli da ga primi kao svećeničkoga kandidata Trebinjsko-mrkanske biskupije u kojoj su rođeni i odgojeni njegovi roditelji. Biskup ga rado prima te mu čak nudi da pođe u Rim na studij filozofije i teologije. Međutim, želeći bolje upoznati tadašnje prilike Crkve u Hrvatâ i ujedno usavršiti svoje znanje hrvatskoga jezika, Petar se odlučuje za filozofsko-teološki studij na Vrhbosanskoj bogosloviji u Sarajevu.
Nakon uspješnoga završetka školovanja na tome visokome crkvenom učilištu, biskup Pavao Žanić ga prvo redi za đakona Trebinjsko-mrkanske biskupije, a potom, na svetkovinu apostolskih prvaka svetoga Petra i Pavla, pučki zvanu Petrovo, za svećenika.
Kao mladi svećenik kratko je radio na hrvatskoj katoličkoj župi u Torontu, a potom ga njegov biskup Pavao Žanić šalje na daljnji studij u Rim. Upisuje kanonsko pravo na Fakultetu kanonskoga prava Papinskoga lateranskog sveučilišta i nastanjuje se u Papinskomu hrvatskom zavodu sv. Jeronima. Ubrzo biva primljen u Papinsku crkvenu akademiju (ustanovu za pripremu budućih diplomata Svete Stolice). Studij kanonskoga prava okončava obranom doktorske dizertacije i akademskim stupnjem doktora.
Diplomat tik uz dvojicu papâ
U diplomatsku diplomatsku službu Svete Stolice stupa 1. srpnja 1993.. Osim hrvatskoga i engleskoga jezika, koji su mu materinski jezici, govori također talijanski i francuski.
Prva diplomatska iskustva stječe u diplomatskim predstavništvima odnosno apostolskim nuncijaturama u Iranu i Litvi.
Premješten u Vatikanu, više je godina radio na Odjelu za opće poslove Državnoga tajništva, poglavito u uredu zamjenika za opće poslove Državnoga tajništva. Istodobno je od srpnja 2001. do prosinca 2009. bio i članom Upravnoga vijeća Vatikanskoga televizijskog središta (Centro Televisivo Vaticano, CTV).[1]
U lipnju je 2003. bio i član službene pratnje pape Ivana Pavla II. za njegova pastirskoga pohoda Hrvatskoj (od 5. do 9. lipnja 2003.) te Bosni i Hercegovini 23. lipnja 2003., to jest 100. i 101. apostolskoga putovanja izvan Rima i Italije.
U srpnju te iste 2003. povjerena mu je vrlo osjetljiva služba: služba prelata predvorja pape Ivana Pavla II. Istu mu službu povjerava i papa Benedikta XVI. nakon svojega izbora 19. travnja 2005.
Počastni naslov kapelana Njegove Svetosti dodijeljen mu je 1. srpnja 1994.,[2] a naslov pak počastnoga prelata Njegove Svetosti 9. rujna 2003.[3]
Nadbiskup i apostolski nuncij
2. prosinca 2009. papa Benedikt XVI. imenovao ga je nadbiskupom naslovnikom Sarsenteruma i apostolskim nuncijem u Kuvajtu, Bahreinu i Kataru te apostolskim delegatom za cijeli Arapski poluotok.[4].
Dobivši potrebne isprave, za biskupa je zaređen u mostarskoj stolnicastolnici odnosno katedrali u Mostaru 23. siječnja 2010. za vrijeme svečanoga Bogoslužja. Zareditelji su bili papin državni tajnik kardinal Tarcisio Bertone, kao glavni zareditelj, te vrhbosanski nadbiskup metropolit kardinal Vinko Puljić i Mostarsko-duvanjski biskup mons. Ratko Perić, kao suzareditelji zajedno sa svim nazočnim katoličkim biskupima, među kojima su bili svi biskupi članovi Biskupske konferencije BiH (BK BiH) i Hrvatske biskupske konferencije (HBK) te nekolicina biskupâ iz Rima.
Biskupsko geslo
Biskupsko geslo mons. Petra Rajiča glasi: hrv Za slobodu nas Krist oslobodi, odnosno lat. Christus Dominus nos liberavit.
Bilješke
- ↑ Vidi, na primjer, Annuario Pontificio 2004, Vatikan 2004., str. 1210.
- ↑ Usp. AAS 86. (1994.), str. 1017. [1994%20-%20ocr.pdf],
- ↑ Usp. AAS 96 (2003.), str. 891. [1]
- ↑ Usp. AAS 101. (2009.), str. 1072. [2]; Bollettino della Sala Stampa della Santa Sede, br. 757/2009, od 2. prosinca 2009. [3]. - Vidi i Večernji list Papa imenovao Rajiča nuncijem u Kuvajtu