Prijeđi na sadržaj

Petko Vojnić Purčar

Izvor: Wikipedija
Dodaj infookvir "književnik".
(Primjeri uporabe predloška)

Petko Vojnić Purčar (odnosno Petar Vojnić Purčar) (Subotica, 16. veljače 1939. − Petrovaradin, 7. lipnja 2017.)[1] bio je hrvatski književnik i sineast iz Vojvodine. Živio je i radio u Novome Sadu. Bio je vrlo plodni prozaik, pisac više knjiga pripovjedaka, pjesama, romana, novela i drama. Uz to bio je i pjesnik i zapaženi filmaš.[2] Napisao je i brojne knjige eseja i putopisa. Snimio je nekoliko zapaženih kratkih filmova.

Životopis

[uredi | uredi kôd]

Osnovno i srednje školovanje (gimnazija) imao je u Subotici. Odlazi studirati u Beograd, na Filološki fakultet, i to jugoslavensku i svjetsku književnost, a u Parizu studirao je multimedijalnu režiju.

Djela su mu prevedena na više jezika.

Drame su mu izvedene na kazališnim pozornicama u Osijeku i Subotici, a radijske drame su mu emitirane na postajama u Zagrebu, Novom Sadu, Beogradu i drugdje.

Pisao je za Klasje naših ravni.[3]

Bio je član Upravnog odbora Društva književnika Vojvodine,[4] Društva hrvatskih pisaca i hrvatskog PEN-centra.

Na njegov poticaj je DKV 2010. utemeljio nagradu za najbolju knjigu na hrvatskom jeziku, nagradu Ilija Okrugić Srijemac.[5]

Književni kritičari su Vojnića Purčara uvrstili među vodeće hrvatske pripovjedače i romanopisce uopće, a djela Vojnića Purčara okvalificirali "čudesnim prizorom" i "neizbrisivim književnim žigom" suvremene hrvatske proze.[1]

Djela

[uredi | uredi kôd]

Književna djela:

  • Svetovi i svatovi, zbirka pripovjedaka, 1967.
  • Odlazak Pauline Plavšić, roman, 1969. (dva izdanja)
  • Dom sve dalji, roman, 1977. (4 izdanja)
  • Ljubavi Blanke Kolak, roman, 1979.
  • Kameno žito, pjesme, 1980.
  • Prstenovani gavran, zbirka 16 pripovjedaka, 1983.
  • Sol u vjetru, pjesme, 1985. (dobitnica Oktobarske nagrade Novoga Sada)
  • Večernje buđenje, roman, 1987.
  • Kraćenje života, drame, 1990.
  • Putovanje prema Crnome moru, pjesme, 2002.
  • Put u Egipat: Hodočasničke i vagabundske priče, zbirka 18 pripovjedaka, 2003.
  • Miholjsko ljeto i druge priče, zbirka pripovjedaka, 2003.
  • Crvenokošci, roman, 2003. (2 izdanja)
  • Biznis je biznis - suvremena komedija u 2 čina
  • Kult kornjače, zbirka 20 novela, 2005.
  • Očas usprkos, poezija, 2006.
  • Prstenovani gavran: drugi dio, knjiga novela, 2007.
  • Prstenovani pisac, roman, 2008.

Svojim djelima je ušao u antologiju poezije nacionalnih manjina u Srbiji Trajnik (prireditelja Riste Vasilevskog).[6]

Filmska djela:

Autor je nekoliko dokumentarno-igranih filmova.

  • Golubari
  • Rani radovi (Žilnik, Vojnić Purčar, Vučićević)
  • Ljubavi Blanke Kolak (Jurjašević, Vojnić Purčar)
  • Jedan dramatičan dan
  • Posne godine-godine rodne
  • Ljubav nas je održala
  • Zemlja, zemlja (dobitnik nagrade Republike Srbije)

Nagrade i priznanja

[uredi | uredi kôd]

U svojim pjesmama ima suvremeni, moderni pjesnički izraz i oblik.[2] Rabi metaforične likove (gavran), naracija mu je ponegdje bliska filmskoj, a u zadnjim djelima se posvetio i sudbini Hrvata u Panonskoj nizini, posebice mu u rodnoj Bačkoj.

Miroslav Krleža ga je u jednom razgovoru, naveo među "pisce europskoga kruga",[7] od cjelokupne prozne produkcije.

  • Zlatna plaketa na XIII. Festivalu amaterskog filma Srbije 1968., za film Zemlja, zemlja...
  • Srebrna plaketa 1968., za dokumentarni film Slikari na Tisi (autori Petko Vojnić Purčar, Mirko Pot i Jovan Štricki)
  • Medu 16 antologija gdje je uvršten, valja navesti antologiju proze i poezije bunjevačkih Hrvata iz 1971., sastavljača Geze Kikića, u izdanju Matice hrvatske.
  • Dobio je prestižnu NIN-ovu nagradu za roman "Dom sve dalji" 1977. godine.[2]
  • 1985: Oktobarska nagrada Novoga Sada
  • Godine 2003. mu je novela "Hrast lužnjak/Snivajući pod snijegom" na godišnjem natječaju zagrebačkog Večernjeg lista izabrana među 10 najboljih hrvatskih kratkih priča.
  • Dobitnik je pulske "Arene".
  • Dobitnik je Zlatnog medvjeda na berlinskom filmskom festivalu (za kategoriju film u cjelini).
  • Godine 2009. dobio je nagradu "Balint Vujkov – dida" za životno djelo u području književnosti.[1]
  • 2009.: Red Danice hrvatske, za osobite zasluge u očuvanju kulture hrvatskog naroda u Republici Srbiji[8]
  • Godine 2014. dobio je nagradu za životno djelo Društva književnika Vojvodine.[1]
  • 2015.: "Visoka žuta žita", za sveukupni književni opus i trajni doprinos hrvatskoj književnosti.[9]

Literatura

[uredi | uredi kôd]

Vidi još

[uredi | uredi kôd]
  • Milovan Miković, O knjigama i drugim djelima (i činima) svestranog umjetnika P. Vojnića Purčara, Klasje naših ravni, 5-6, 2004., 26. – 28.
  • Milovan Miković, Roman u književnosti Hrvata u Vojvodini, Književna revija Osijek, 3. – 4., 2008, 3. – 474.
  • Milovan Miković, O dekapitaciji o mučnini, o mudrosti opstanka, u: Subotička danica (nova), za 2000., Subotica, 1999., 217.223.

Izvori

[uredi | uredi kôd]
  1. a b c d HINA: Umro poznati hrvatski književnik iz Vojvodine Petko Vojnić Purčar, Nacional, 7. lipnja 2017. Pristupljeno 2. travnja 2018.
  2. a b c Klasje naših ravni Lazar Razora: Suvremena književnost Hrvata u Vojvodini - gledana iz još jednog počela, br.1-2/2002.
  3. Radio SuboticaArhivirana inačica izvorne stranice od 14. ožujka 2010. (Wayback Machine) Izašao novi svezak Klasja naših ravni, 11. ožujka 2010.
  4. (srp.) Društvo književnika Vojvodine XIX. sjednica Upravnog odbora, 7. svibnja 2008.
  5. Hrvatska riječ[neaktivna poveznica] Davor Bašić Palković: "Ilija Okrugić Srijemac" za najbolju knjigu na hrvatskom jeziku, 26. ožujka 2010.
  6. Zavod za kulturu vojvođanskih HrvataArhivirana inačica izvorne stranice od 14. srpnja 2014. (Wayback Machine) I hrvatski pjesnici iz Vojvodine u antologiji poezije nacionalnih manjina u Srbiji
  7. Petko Vojnić Purčar (Subotica, 16. 2. 1939. – Petrovaradin, 7. 6. 2017.), zkvh.org.rs, 24. kolovoza 2022., pristupljeno 28. travnja 2025.
  8. Narodne novine 121/2009. Odluka o odlikovanju Redom Danice hrvatske s likom Marka Marulića za osobite zasluge u očuvanju kulture hrvatskog naroda u Republici Srbiji (pristupljeno 8. svibnja 2017.)
  9. Petko Vojnić-Purčar dobitnik Povelje "Visoka žuta žita", hrvatskodrustvopisaca.hr, 4. studenoga 2015., pristupljeno 28. travnja 2025.