Poljaci u Njemačkoj
Poljaci u Njemačkoj su osobe djelomičnog ili potpunog poljskog podijetla koje prebivaju na području Savezne Republike Njemačke. Čine najbrojniju europsku zajednicu poljskog iseljeništva i drugu najbrojniju na svijetu. Prema popisu stanovištva iz 2016. godine u Njemačkoj obitava 2,85 milijuna Poljaka.[1] Unatoč tome, nemaju pravni status nacionalne manjine.
Tijekom povijesti, još od Tri podjele Poljske, Poljaci su u njemačkim krajevima imali podređeni status, koji je bio izražen tijekom Trećeg Reicha, kada su smatrani "slavenskom podrasom" te u Istočnoj Njemačkoj, gdje su ih progonile prosovjetski orijentirane komunističke vlasti. Njemačka i danas niječe pravo na samoodređenje državljanja poljskog podrijetla u toj zemlji.
Povijest[uredi | uredi kôd]
Zbog povijesnih previranja i promjena granica, većinski poljska naselja mijenjala su države te je njihov položaj često bio zapostavljen.[1] Izvorno poljske zemlje tijekom 1770-ih i 1790-ih podijeljene su u trima dogovorima između Pruske, Habsburške Monarhije i Ruskog Carstva čime je poljska država prestala postojati. Pruskoj su pripali istočni dijelovi i baltička pokrajina Pomorje (Pomeranije), koja će zajedno s gradom Gdanjskom (njem. Danzig), postati višestoljetni predmet sporenja europskih sila. Tada je na području novopripojenih "pruskih zemalja" živjelo oko 3 milijuna Poljaka.[2] Zbog straha od izrazito protupoljski nastrojnih Rusa, tijekom 18. stoljeća u značajnoj mjeri naseljavaju područja oko Dresdena i Leipziga.[3] Tako se prema jednom zapisu iz 1885. godine 35 000 Poljaka i Judeopoljaka iselilo u zapadne dijelove Pruske, gdje su odmah bili podvrgnuti germanizaciji, unatoč protivljenjima Katoličke Crkve koja se zalagala za ravnopravan status Poljaka.[2]
Poljski useljenici uglavnom su naseljavali područja uz rijeke Šprevu i Rajna, gdje su se uglavnom zapošljavali kao nadničari ili tvornički radnici. Nerijetko su bili lošije plaćeni i doživljavali tjelesno i usmeno zlostavljanje vlasnika, rjeđe i mjesne zajednice. U najvećem priljevu useljenika između 1870-ih i 1890-ih, većina Poljaka naselila je Ruhrsko područje ili okolicu Berlina, a značajan dio naselio se i u Središnjoj Njemačkoj, gdje su se uglavnom zapošljavali u rudnicima ugljena. Poljaci su činili većinu u tzv. Poznanjskoj provinciji, jednoj od pruskih pokrajina, gdje su u više od šezdesetak naselja činili većinsko stanovništvo.[4]
Završetkom Prvog svjetskog rata, većinska poljska područja Gornje Šleske i Istočne Prusije pripojena su novoosnovanoj Poljskoj Republici. Prema Ženevskom ugovoru, potpisanom 15. svibnja 1922., Weimarska Republika je dopustila korištenje poljskog jezika u tim područjima te Poljacima dodijelila status nacionalne manjine,[5] što je bilo ostvareno i velikim zalaganjem Lige naroda, koja je slično zahtijevala od Poljske u slučaju Nijemaca u Šleskom vojvodstvu.[6]
Jezik[uredi | uredi kôd]
Prema popisu stanovništva od 1. prosinca 1900., poljski jezik se kao većinski govorio u više od šezdesetak naselja, od čega je u njih dvadesetak poljski govorilo više od 80% stanovništva, najviše u mjestima Adelnau (90%), Schildbergu (89,6%) i Kostenu (89%). Dio njih nosio je i poljska imena: Witkowo (83%), Rybnik (82,5%), Strelno (82,4%) i dr. Od većih gradova, u Kempenu je poljski govorilo 84,2%, Neustadtu 44,7%, Bochumu 9,1%, Dortmundu 7,3% i Schwerinu 5,2% stanovništva, mahom gradovima u pokrajini Sjeverna Rajna-Vestfalija.[4]
Prema njemačkim popisima iz 1920-ih oko 200 000 Poljaka (10%) govorilo je poljski kao materinji ili "prvi" jezik, što je bio pokazatelj uspješnosti germanizacije i asimilacije u njemačko društvo.[7]
Politika[uredi | uredi kôd]
Od 1871. do 1912. poljske političke stranke na izbore za Reichstag su izlazile pod zajedničkom tzv. Poljskom listom (Polnische Liste) koju su činili Poljska frakcija (kasnije Poljska stranka), tada najveća manjinska stranka u Njemačkom Carstvu,[8] zajedno s drugim poljskim listama i manjim strankama. Prosječno je osvajala između 13 i 20 mjesta, što je bio najveći uspjeh nekog nenjemačkog naroda.
Godine 1903. osnovana je Poljska narodno-demokratska stranka (Polnische Nationaldemokratische Partei), koja je 1920-ih uklopljena u Poljsku narodnu (pučku) stranku (Polnische Volkspartei). Za izbore 1932., sve poljske stranke ponovno su se ujedinile u obnovljenu Poljsku listu s kojom su osvojili i jedan ministarski mandat, koji je obnašao istaknuti šleski novinar i višestruki zastupnik Wojciech Korfanty.
Majka njemačke kancelarke Angele Merkel zvala se Herlind (rođ. Jentzsch) i radila je kao učiteljica engleskog i latinskog jezika. Bila je Poljakinja iz Gdanjska.[9]
Brojnost[uredi | uredi kôd]
Na popisima stanovništva, od Ponovnog ujedinjenja Njemačke 1990. broj izjašnjenih Poljaka kreće se između 2,8 i 3 milijuna. Unatoč tome, njemački autori navode oko 260 do 300 tisuća Poljaka opovrgavajući rezultate popisa.[10] Značajnija zajednica poljaka živi na području Ruhra te su poznati pod nazivom Ruhrski Poljaci, a prema podatcima njemačkh vlasti njihov broj kreće se između 70 i 200 tisuća. Najznačajnije obitavaju gradove Essen, Bochum, Düsseldorf, Duisburg i Dortmund.[10]
| Savezna država | Broj Poljaka (popis 2011.)[11] |
|---|---|
| Sjeverna Rajna-Vestfalija | 786 480 |
| Bavarska | 202 220 |
| Baden-Württemberg | 202 210 |
| Donja Saska | 201 620 |
| Hessen | 163 200 |
| Berlin | 101 080 |
| Rheinland-Pfalz | 88 860 |
| Hamburg | 71 260 |
| Schleswig-Holstein | 55 510 |
| Brandenburg | 27 940 |
| Bremen | 26 270 |
| Saska | 25 700 |
| Saarland | 19 870 |
| Mecklenburg-Vorpommern | 13 250 |
| Saska-Anhalt | 10 790 |
| Tiringija | 10 140 |
| Sveukupno | 2 006 410 |
Poznati njemački Poljaci[uredi | uredi kôd]
- Angelique Kerber, tenisačica (roditelji Poljaci)
- Sabine Lisicki, tenisačica (roditelji Poljaci)
- Angela Merkel, političarka (po majci)
- Lukas Podolski, nogometaš (rođen u Poljskoj)
Izvori[uredi | uredi kôd]
- ↑ a b Zeit Online (njem.) Christoph Herwartz. Verstecken war gestern, www.zeit.de, 16. lipnja 2016. (pristupljeno 4. studenog 2017.)
- ↑ a b Radio Berlin Brandenburg (njem.) Ereignis 1864: Germanisierung Polens, www.deutscheundpolen.de (pristupljeno 4. studenog 2017.)
- ↑ Članak Poljaci i Njemačka objavljen u zborniku Muzeja iseljeništva u Gdanjsku, 26. studenog 2014.
- ↑ a b verwaltungsgeschichte.de Arhivirana inačica izvorne stranice od 10. rujna 2015. (Wayback Machine) (njem.) Michel Rademacher. Deutsche Verwaltungsgeschichte von der Reichseinigung 1971 bis zur Wiedervereinigung 1990, izvadak iz popisa stanovništva 1. prosinca 1900.-te, poglavlje 1.2. Zastupjlenost govornika stranih jezika u Njemačkom Carstvu - 1.2. Fremdsprachige Minderheiten in Deutschen Reich (pristupljeno 4. studenog 2017.)
- ↑ Austrijska nacionalna knjižnica (njem.) Sken novinskog članka Deutsch-polnisches Abkommen über Oberschlesien iz Oberschlesien-Abkommena od 15. svibnja 1922., Reichsgesetzblatt, dio II, str. 238
- ↑ Krzysztof Rak. Sytuacja polskiej mniejszości narodowej w Niemczech (Stanje poljske nacionalne manjine u Njemačkoj), str. 36, mrežno izdanje Arhivirana inačica izvorne stranice od 29. lipnja 2014. (Wayback Machine) (polj.) u PDF-u (pristupljeno 27. studenog 2013.
- ↑ Thomas Urban. Der Verlust: die Vertreibung der Deutschen und Polen im 20. Jahrhundert. Poglavlje: Säbelgerassel auf beiden Seiten. ISBN 3406521 nevaljani ISBN
- ↑ Vincent E. McHale. Political parties of Europe, Greenwood Press, 1983., str. 428 ISBN 0-313-23804-9
- ↑ Angela Merkel Arhivirana inačica izvorne stranice od 26. siječnja 2009. (Wayback Machine), www.moljac.hr
- ↑ a b The Sarmatian Review, vol. XXI, br. 2 (travanj 2001.) (engl.) Malgorzata Warchol-Schlottmann. Polonia in Germany, www.ruf.rice.edu (pristupljeno 4. studenog 2017.)
- ↑ Službene stranice Njemačkog popisa stanovnštva 2011. Arhivirana inačica izvorne stranice od 5. lipnja 2013. (Wayback Machine) (njem.) Stranci u Njemačkoj 2011., ergebnisse.zensus2011.de, 23. travnja 2015. (pristupljeno 4. studenog 2017.)