Jean-Michel Nicolier: razlika između inačica
Sitno. |
m mali ispravci |
||
Redak 18: | Redak 18: | ||
== Životopis == |
== Životopis == |
||
Jean-Michel Nicolier rodio se u Vesoulu u Francuskoj [[1966.]] godine. Imao je dva brata; Pierrea |
Jean-Michel Nicolier rodio se u Vesoulu u Francuskoj [[1966.]] godine. Imao je dva brata; Pierrea i Paula. U Vesoulu je završio osnovnu i srednju školu. Nicolier je gledao [[Domovinski rat]] na televiziji u Francuskoj te je odlučio otputovati u Hrvatsku. Rekao je majci:{{citat2|Želim pomoći tim ljudima, oni me trebaju. Ja moram ići, ali vratit ću se. Ti znaš da sam ja divlja trava koja nikada ne nestaje.}}<ref name="vecernji-2011">{{cite news|url=http://www.vecernji.hr/vijesti/majka-osjetio-je-bozji-poziv-nisam-mogla-sprijeciti-da-ode-clanak-347189|title=Majka: Osjetio je Božji poziv, nisam mogla spriječiti da ode|date=17. studenoga 2011.|publisher=[[Večernji list]]|author=Renata Rašović|language=| accessdate=11. veljače 2017.}}</ref> |
||
U |
U srpnju 1991., vlakom je došao u [[Zagreb]] potpuno sam. Tamo se pridružio [[Hrvatske obrambene snage|hrvatskim obrambenim snagama]]. Bio je jedan od 481 stranih dragovoljaca domovinskog rata (od kojih je 72 poginulo, a 88 ih je ranjeno) iz 35 zemalja koji su branili [[Hrvatska|Hrvatsku]].<ref>{{eng oznaka}} [http://www.croatia.org/crown/articles/9991/1/481-foreign-volunteers-from-35-countries-defended-Croatia-in-1991-1995.html 481 stranih dragovoljaca iz 35 zemalja koji su branili Hrvatsku od 1991. do 1995. godine], preuzeto 21. listopada 2011.</ref> |
||
Iako [[Francuzi|Francuz]] po nacionalnosti, krajem kolovoza 1991. godine pristupio je redovima [[Hrvatske obrambene snage|Hrvatskih obrambenih snaga (HOS)]] u [[Mejaško Selo|Mejaškom Selu]], općina [[Barilović]] kod [[Duga Resa|Duge Rese]]. S njima je kasnije, potaknut [[Televizija|televizijskim]] snimkama i nepravdom prema [[Hrvatski branitelji|hrvatskim braniteljima]], dragovoljno otišao braniti [[Vukovar|Vukovar]].<ref name="Večernji list">[http://www.vecernji.hr/vijesti/na-ovcari-su-ubijeni-srbi-ali-francuski-njemacki-dobrovoljci-clanak-216982 Na Ovčari su ubijeni i Srbi, ali i francuski i njemački dobrovoljci], preuzeto 2. listopada 2011.</ref> |
Iako [[Francuzi|Francuz]] po nacionalnosti, krajem kolovoza 1991. godine pristupio je redovima [[Hrvatske obrambene snage|Hrvatskih obrambenih snaga (HOS)]] u [[Mejaško Selo|Mejaškom Selu]], općina [[Barilović]] kod [[Duga Resa|Duge Rese]]. S njima je kasnije, potaknut [[Televizija|televizijskim]] snimkama i nepravdom prema [[Hrvatski branitelji|hrvatskim braniteljima]], dragovoljno otišao braniti [[Vukovar|Vukovar]].<ref name="Večernji list">[http://www.vecernji.hr/vijesti/na-ovcari-su-ubijeni-srbi-ali-francuski-njemacki-dobrovoljci-clanak-216982 Na Ovčari su ubijeni i Srbi, ali i francuski i njemački dobrovoljci], preuzeto 2. listopada 2011.</ref> |
Inačica od 14. veljače 2017. u 17:13
Jean-Michel Nicolier | |
---|---|
Jean-Michel Nicolier snimljen u podrumu vukovarske bolnice nekoliko sati prije smrti.
| |
Opći životopisni podatci | |
Datum rođenja | 1. srpnja 1966. |
Mjesto rođenja | Vesoul, Francuska |
Datum smrti | noć s 20. na 21. studenoga 1991. |
Mjesto smrti | Ovčara |
Nacionalnost | Francuz |
Puno ime | Jean-Michel Nicolier |
Nadimak | Francuz |
Opis vojnoga službovanja | |
Godine u službi | 1991. |
Važnije bitke | Bitka za Vukovar |
Vojska | Hrvatske obrambene snage |
Jean-Michel Nicolier "Francuz" (Vesoul, Francuska, 1. srpnja 1966. - Ovčara, noć s 20. na 21. studenoga 1991.), bio je francuski dragovoljac hrvatskog Domovinskog rata.
Životopis
Jean-Michel Nicolier rodio se u Vesoulu u Francuskoj 1966. godine. Imao je dva brata; Pierrea i Paula. U Vesoulu je završio osnovnu i srednju školu. Nicolier je gledao Domovinski rat na televiziji u Francuskoj te je odlučio otputovati u Hrvatsku. Rekao je majci:
- »Želim pomoći tim ljudima, oni me trebaju. Ja moram ići, ali vratit ću se. Ti znaš da sam ja divlja trava koja nikada ne nestaje.«[1]
U srpnju 1991., vlakom je došao u Zagreb potpuno sam. Tamo se pridružio hrvatskim obrambenim snagama. Bio je jedan od 481 stranih dragovoljaca domovinskog rata (od kojih je 72 poginulo, a 88 ih je ranjeno) iz 35 zemalja koji su branili Hrvatsku.[2]
Iako Francuz po nacionalnosti, krajem kolovoza 1991. godine pristupio je redovima Hrvatskih obrambenih snaga (HOS) u Mejaškom Selu, općina Barilović kod Duge Rese. S njima je kasnije, potaknut televizijskim snimkama i nepravdom prema hrvatskim braniteljima, dragovoljno otišao braniti Vukovar.[3]
Bio je mlad i neiskusan ratnik, ali se pokazao vrlo dobrim i hrabrim bojovnikom koji nije odstupao u borbi, te je do kraja ostao u Vukovaru. Jean-Michel se borio na vukovarskom Sajmištu gdje je ranjen 9. studenoga,[4] te je morao ostati u bolnici.[5] Nakon pada Vukovara i ulaska Jugoslavenske narodne armije u Opću bolnicu Vukovar, unatoč potpisanom sporazumu s hrvatskom stranom kako neće ulaziti u bolnicu,[3] Nicolier je odveden zajedno s ostalim ranjenicima, bolesnicima, medicinskim osobljem i civilima [6] i u noći s 20. na 21. studenoga 1991. godine pogubljen na Ovčari.[3] Dragutin Berghofer-Beli, jedan od sedmorice preživjelih, svjedoči kako su četnici Francuza tukli, kao i Sinišu Glavaševića, a nakon čega je Spasoje Petković zvani "Štuka" polumrtvoga Nicoliera izvukao iz mučionice logora na Ovčari i ubio metkom.[7] U podrumu vukovarske bolnice, nekoliko sati prije smrti, u kratkome intervjuu francuskim reporterima je rekao:
- »Izgubio sam previše prijatelja, vidio sam previše ljudi kako plaču, previše patnji. Više su mi puta predložili da izađem iz Vukovara i vratim se u Francusku, ali ja sam ostao. Izgubili smo. Znao sam da će biti teško, ali nisam mislio da će biti tako strašno, osobito za civile. Ja sam kao dragovoljac došao u Vukovar. To je moj izbor, i u dobru i u zlu. Zašto kao dragovoljac? Jer mislim da im treba pomoći. Zbog toga sam izabrao njihovu stranu. Što za vas zapravo simbolizira Vukovar? Klaonicu. Klaonicu. Klaonicu.«[8]
Njegovi posmrtni ostaci još uvijek nisu pronađeni jer su tijela iz skupne grobnice preko puta hangara na Ovčari odvezena na nepoznato mjesto.[5]
Priznanja i spomen
- 2006. godine, 15. studenoga Jean-Michelu Nicolieru posmrtno je dodijeljena Spomen plaketa "Vukovar 1991", koju je u ime obitelji hrvatskog dragovoljca preuzeo konzul veleposlanstva Republike Francuske u Hrvatskoj, Rodolphe Le Dref.[9]
- 2011. godine, 17. studenoga Predsjednik Republike Hrvatske Ivo Josipović posmrtno je odlikovao Jean-Michela Nicoliera Redom Nikole Šubića Zrinskog za iznimnu hrabrost i junaštvo koju je iskazao u obrani Vukovara. Odličje je preuzela njegova majka Lyliane Fournier.[10]
- 2011. godine, 17. studenoga Jean-Michelu Nicolieru posmrtno je dodijeljena Počast županije, priznanje Vukovarsko-srijemske županije za ljubav, odanost i hrabrost u Domovinskom ratu.[11][12]
- 2012. godine objavljen je povijesni roman hrvatske književnice Nevenke Nekić Jean ili miris smrti, o životu i sudbini Jean-Michela Nicoliera te tragičnom dobu rata u Vukovaru i Hrvatskoj. Nakladnik je Udruga dr. Ante Starčević iz Tovarnika.[13][14][15][16]
- 2014. godine, 18. rujna središnji pješački most u Vukovaru dobio je ime po Jean-Michelu Nicolieru, sukladno odluci Gradskoga vijeća.[17]
- 2015. godine, 3. svibnja, na dan Grada Vukovara, uz most "Jean-Michel Nicolier", postavljeno je njegovo spomen-poprsje, rad akademskoga kipara Lovre Jakšića.[18]
- 2016. godine, 17. veljače u Zagrebu je održana svečana premijera dokumentarnog filma redatelja Branka Ištvančića, Sve je bio dobar san, o životu Jean-Michela Nicoliera [19]
U popularnoj kulturi
- "Jean ili miris smrti: Posvećeno duši Jeana - Michela" (autorica: Nevenka Nekić), 2015. - roman o životu i tragičnoj smrti mladoga francuskog dragovoljca, hrvatskog branitelja Jeana-Michela Nicoliera ubijenog na Ovčari 1991.[20]
- "Sve je bio dobar san" (redatelj: Branko Ištvančić; trajanje: 90 minuta, godina: 2016.) - dokumentarni film o Michelovom dolasku u Hrvatsku, njegovoj borbu, obrani grada Vukovara i mučeničkoj smrt na Ovčari kroz emotivnu vizuru njegove majke Lyliane Fournier koja u filmu traga za informacijama kako bi došla do posmrtnih ostataka svog sina te ga dostojno pokopala[21]
Izvori
- ↑ Renata Rašović. 17. studenoga 2011. Majka: Osjetio je Božji poziv, nisam mogla spriječiti da ode. Večernji list. Pristupljeno 11. veljače 2017.
- ↑ (engl.) 481 stranih dragovoljaca iz 35 zemalja koji su branili Hrvatsku od 1991. do 1995. godine, preuzeto 21. listopada 2011.
- ↑ a b c Na Ovčari su ubijeni i Srbi, ali i francuski i njemački dobrovoljci, preuzeto 2. listopada 2011.
- ↑ Obitelj ubijenog Jeana-Michela Nicoliera dolazi u Vukovar, Hrvatski radio Vukovar, hrv.hr, preuzeto 16. studenoga 2011.
- ↑ a b Ispravljena nepravda: francuski dragovoljac Jean-Michel Nicolier napokon upisan u Registar hrvatskih branitelja, Udruga dr. Ante Starčević Tovarnik, www.ante-starcevic-tovarnik.hr, preuzeto 28. listopada 2011.
- ↑ Dopis Županijskog suda u Vukovaru broj K-14/04 od 15. ožujka 2006. godine s optužnicom ŽDO u Vukovaru br. DO-K-41/99 od 24. prosinca 2002. godine., preuzeto 2. listopada 2011.
- ↑ Status branitelja Jeanu - Michaelu Nicollieru, HRT, www.hrt.hr, preuzeto 21. listopada 2011.
- ↑ Zaustavljeni glas, dokumentarni film Višnje Starešine, You Tube, www.youtube.com, preuzeto 31. prosinca 2012.
- ↑ Udruga zagrebačkih branitelja Vukovara: Dodjela Spomen plakete ‘Vukovar 1991.’, preuzeto 28. listopada 2011.
- ↑ Službene stranice Predsjednika Republike Hrvatske, preuzeto 21. studenoga 2011.
- ↑ VMF radio: Priznanja županije, preuzeto 17. rujna 2012.
- ↑ Udruga dr. Ante Starčević - Tovarnik: Župan Božo Galić uručio počast Županije obitelji-posthumno Jean Michelu Nicoleriu, preuzeto 17. rujna 2012.
- ↑ Nevenka Nekić, Jean ili miris smrti, Udruga dr. Ante Starčević - Tovarnik, Tovarnik, 2012., ISBN 9789535588208
- ↑ Panorama Vukovar: Predstavljen roman o francuskom dragovoljcu ubijenom na Ovčari, preuzeto 8. srpnja 2012.
- ↑ HKV: Roman "Jean ili miris smrti" predstavljen u Zagrebu, preuzeto 8. srpnja 2012.
- ↑ Miljenko Stojić, Jedan od njih, www.miljenko.info, pristupljeno 19. veljače 2016.
- ↑ Večernji list: Središnji pješački most u Vukovaru ponio ime po ubijenom francuskom dragovoljcu, preuzeto 19. rujna 2014.
- ↑ Robert Rac, Otkrivena bista Jean-Michel Nicoliera, Hrvatski radio Vukovar, 3. svibnja 2015., www.hrv.hr, preuzeto 6. svibnja 2015.
- ↑ Dokumentarac 'Sve je bio dobar san' Branka Ištvančića izazvao suze i ovacije, HRT, www.hrt.hr, pristupljeno 19. veljače 2016.
- ↑ Jean ili miris smrti pristupljeno 24. travnja 2016.
- ↑ Filmski program: Sve je bio dobar san pristupljeno 24. travnja 2016.