Podrinje: razlika između inačica
Nema sažetka uređivanja |
|||
Redak 11: | Redak 11: | ||
== Povijest == |
== Povijest == |
||
Na istoku srednjovjekovne Bosne prostirala se manja oblast '''Podrinje'''. Područje Gornjeg Podrinja zaposjeo je 1376. godine od stare Raške bosanski ban Tvrtko. Poslije Tvrtkove smrti 1391. u bosanskoj državi nastaju nesređene prilike, a Gornje Podrinje, zvano Drinska knežina i Drina bio je pod vlašću obitelji Hranića, humskih vojvoda koji su bili neovisni od bosanske krune. |
Na istoku srednjovjekovne Bosne prostirala se manja oblast '''Podrinje'''. Područje Gornjeg Podrinja zaposjeo je 1376. godine od stare Raške bosanski ban Tvrtko. Poslije Tvrtkove smrti 1391. u bosanskoj državi nastaju nesređene prilike, a Gornje Podrinje, zvano Drinska knežina i Drina bio je pod vlašću obitelji Hranića, humskih vojvoda koji su bili neovisni od bosanske krune.<ref name="Bejtić26-27">[http://www.fmks.gov.ba/download/zzs/1956/3-1956.pdf Federalno ministarstvo kulture i sporta] Alija Bejtić: Povijest i umjetnost Foče na Drini, str. 26-27</ref> Tvrtko je kraj oduzeo 1374. od velmože [[Nikola Altomanović|Nikole Altomanovića]]. Oblast Podrinje širila se s desne strane Drine i zahvaćala u [[Raška|Rašku]] do iza Plevlja i [[Mileševo|Mileševa]]. To je jedini, premda malen dio Bosne, koji je prvotno pripadao Nemanjićkoj državi. Nakon smrti posljednjeg Nemanjića [[Stefan Uroš V.|nejakog Uroša]] (1371.) Srbija je ostala bez kralja, pocjepkana i oslabljena. Iskoristivši prilike u okolici i povezanost s Nemanjićima preko bake Jelisave, žene bana [[Stjepan I. Kotromanić|Stjepana Kotromana]], kći kralja [[Stefan Dragutin|Dragutina]], okrunio se za kralja Srbije i Bosne 1377. |
||
== Vidi još == |
== Vidi još == |
Posljednja izmjena od 23. prosinca 2020. u 00:50
Podrinje (dio Istočne Bosne) je regija u istočnoj Bosni i Hercegovini i zapadnoj Srbiji. Ova regija je dobila ime prema rijeci Drini. Na sjeveru prelazi u Posavinu.[1]
Bosanskohercegovačko Podrinje se ponekad dijeli na gornje Podrinje (općine Višegrad, Goražde, Foča, Rogatica i Čajniče) i donje Podrinje (općine Srebrenica, Bratunac i Zvornik).
Veći gradovi na srbijanskoj strani Podrinja su: Bajina Bašta, Banja Koviljača, Ljubovija i Loznica.
Povijest[uredi | uredi kôd]
Na istoku srednjovjekovne Bosne prostirala se manja oblast Podrinje. Područje Gornjeg Podrinja zaposjeo je 1376. godine od stare Raške bosanski ban Tvrtko. Poslije Tvrtkove smrti 1391. u bosanskoj državi nastaju nesređene prilike, a Gornje Podrinje, zvano Drinska knežina i Drina bio je pod vlašću obitelji Hranića, humskih vojvoda koji su bili neovisni od bosanske krune.[2] Tvrtko je kraj oduzeo 1374. od velmože Nikole Altomanovića. Oblast Podrinje širila se s desne strane Drine i zahvaćala u Rašku do iza Plevlja i Mileševa. To je jedini, premda malen dio Bosne, koji je prvotno pripadao Nemanjićkoj državi. Nakon smrti posljednjeg Nemanjića nejakog Uroša (1371.) Srbija je ostala bez kralja, pocjepkana i oslabljena. Iskoristivši prilike u okolici i povezanost s Nemanjićima preko bake Jelisave, žene bana Stjepana Kotromana, kći kralja Dragutina, okrunio se za kralja Srbije i Bosne 1377.
Vidi još[uredi | uredi kôd]
Izvori[uredi | uredi kôd]
- ↑ Hrvatska enciklopedija Podrinje
- ↑ Federalno ministarstvo kulture i sporta Alija Bejtić: Povijest i umjetnost Foče na Drini, str. 26-27