Bratunac

Izvor: Wikipedija
Skoči na: orijentacija, traži
Bratunac
BH municipality location Bratunac.png
Entitet Republika Srpska
Sjedište Bratunac
Načelnik Nedeljko Mladjenović
Površina 293 km²
Stanovništvo
 - Ukupno
 - Gustoća

33.619 (1991.)
71/km²
Pošta

Općina Bratunac je smještena u sjeveroistočnoj Bosni i Hercegovini. Unutar granica Republike Srpske (BiH) općina graniči s općinama Zvornik, Srebrenica i Vlasenica, a rijekom Drinom u dužini od 68 km graniči sa Srbijom. U općini postoji 15 mjesnih zajednica s ukupno 20.800 stanovnika.

Prije rata nacionalni sastav stanovništva je bio: 66% Bošnjaci, 32% Srbi, ostali 2%. Stanovništvo danas, je izmjenjeno zbog raseljavanja mnogih osoba, te većinu stanovnika danas čine Srbi. Općina pripada entitetu Republici Srpskoj.

Bratunac pripada katoličkoj župi Zvornik-Srebrenica, čiji župnik pohodi ovu župu. Broj katolika vrlo je mali. 31. prosinca 2014. bilo je 7 domaćinstava s 21 katolikom.,[1]

Zemljopis[uredi VE | uredi]

Smješten u dolinskom proširenju rijeke Drine.[2]

Stanovništvo[uredi VE | uredi]

Vista-xmag.pngPodrobniji članak o temi: Dodatak:Popis stanovništva u Bosni i Hercegovini 1991.: Bratunac

Po posljednjem službenom popisu stanovništva iz 1991. godine, općina Bratunac imala je 33.619 stanovnika, raspoređenih u 50 naselja.

Stanovništvo općine Bratunac
godina popisa 1991. 1981. 1971.
Muslimani 21.535 (64,05%) 17.349 (57,19%) 13.428 (50,64%)
Srbi 11.475 (34,13%) 12.055 (39,74%) 12.820 (48,35%)
Hrvati 40 (0,11%) 41 (0,13%) 50 (0,18%)
Jugoslaveni 223 (0,66%) 545 (1,79%) 15 (0,05%)
ostali i nepoznato 346 (1,02%) 343 (1,13%) 200 (0,75%)
ukupno 33.619 30.333 26.513

Bratunac (naseljeno mjesto), nacionalni sastav[uredi VE | uredi]

Bratunac
godina popisa 1991. 1981. 1971.
Muslimani 4.311 (56,02%) 2.715 (49,22%) 1.210 (44,55%)
Srbi 3.037 (39,46%) 2.308 (41,84%) 1.406 (51,76%)
Hrvati 32 (0,41%) 31 (0,56%) 32 (1,17%)
Jugoslaveni 159 (2,06%) 312 (5,65%) 1 (0,03%)
ostali i nepoznato 156 (2,02%) 149 (2,70%) 67 (2,46%)
ukupno 7.695 5.515 2.716

Naseljena mjesta[uredi VE | uredi]

Abdulići, Banjevići, Biljača, Bjelovac, Blječeva, Boljevići, Brana Bačići, Bratunac, Dubravice, Fakovići, Glogova, Hranča, Hrnčići, Jagodnja, Jaketići, Jelah, Ježeštica, Joševa, Konjevići, Krasanovići, Kravica, Lipenovići, Loznica, Magašići, Mihaljevići, Mlečva, Mratinci, Oćenovići, Opravdići, Pirići, Pobrđe, Pobuđe, Podčauš, Polom, Rakovac, Repovac, Sikirić, Slapašnica, Stanatovići, Suha, Šiljkovići, Tegare, Urkovići, Vitkovići, Voljavica, Vraneševići, Zagoni, Zalužje, Zapolje i Žlijebac.

Uprava[uredi VE | uredi]

Načelnik općine: Nedeljko Mlađenović,dipl.ing. strojarstva

Povijest[uredi VE | uredi]

Područje Bratunca naseljeno je još u prapovijesti. Brojne nekropole s humkama.

Rimsko doba[uredi VE | uredi]

Ostalo je obilato spomenika iz rimskog doba, poput lokaliteta Gradovi u Voljavici, što upućuje na pretpostavku da je na mjestu Bratunca bio rimski grad ili važni javni objekt, poput rimskog logora, i da je ulazilo u sastav rudarskog područja Argentarie.

Srednji vijek[uredi VE | uredi]

Predturska vremena[uredi VE | uredi]

Na raznim lokalitetima brojni stećci iz srednjeg vijeka. 1333. ovdje je zabilježena carinarnica. U ovo se vrijeme spominje i crkva-samostan sv. Marije, koja je bila i crkva naseobine katolika Hrvata, trgovaca iz Dubrovačke Republike, koji su u Podrinju na području Bratunca imali nekoliko naselja. Katolički svećenici ove crkve činila su posebnu bratovštinu po kojoj je vjerojatno nastalo ime Bratunac. Pučka etimologija izvodi ime po tome da je ovdje neki važni beg zvao svog sina od sestre "hodi amo, dajdži moj bratunac" (sin od sestre - bratanac - bratunac).

U povijesnim dokumentima prvi spomen 1381. godine. Vrela ga navode kao mjestance kroz koje je preko srednjovjekovnog naselja Crnče vodi put iz Bosne u Srbiju (Cerca pireglo de Bratunac). Kao selo spominje se 1391. godine.

Do turskih osvajanja bratunački kraj crkveno pripadao ujedinjenoj Bosanskoj vikariji. U vremenu prije turskih upada i osvajanja Bosne, istočna Bosna imala je najviše katoličkih samostana baš uz samu Drinu, ali i sa srbijanske strane Drine. Iz toga vremena dokumentirani su crkve i samostani u Srebrenici, Zvoniku, Solima (kasnije osmanskog imena Tuzla), Gradovrhu i Labu kod Soli, Teočaku, Svetoj Mariji kod Bijeljine, Bijeljini[3], Bratuncu.[4]

Turska vremena[uredi VE | uredi]

U osmanskim vremenima spominje se u dvjema nahijama, ali nije moguće precizirati koja je prava. Nahija Budimir 1519., 1533., 1548. i selo Bratina. Ime se vjerojatno odnosi na Bratunac, budući da nijedno drugo selo nije zabilježeno pod tim imenom u 16. stoljeću u okviru ove nahije. Druga nahija Srebrenica Bratova (Bratovo) možda se također odnosi na Bratunac: "1548. godine zabilježena je jedna baština koja je bila u posjedu popova iz crkve sv. Marije iz Srebrenice".

Osmanska državna politika davala je povlašteni status pravoslavnoj Crkvi, koja je to obilato koristila za pritisak na Hrvate katolike. U srednjem Podrinju bilo je mnogo prelazaka katoličkih Hrvata na pravoslavlje, oko Srebrenice, Zvonika i Bratunca. Do konca 16. i 17. stoljeća mnogi su ovdašnji Hrvati katolici nestali, zbog velikog egzodusa, masovno protjeranih, pobijenih, a preživjeli su nasilno prevedeni na drugu vjeru, na islam, a oni siromašniji na pravoslavlje.[4] Dio protjeranih podrinjskih Hrvata iz Zvornika, Srebrenice i Bratunca završio je svoju seobu u Slavoniji, poglavito njenom istočnom dijelu, osobito oko Đakova i Našica. Drugi dio protjeranih podrinjskih Hrvata završio je u u mađarskom dijelu Baranje sve do Pečuha, Mohača i još dalje do Baje. I današnji naraštaji hrvatske nacionalne manjine u Mađarskoj čuvaju uspomene i sjećanja na progon od strane Turaka u 16. i 17. stoljeću s njihovih ognjišta kraj Drine, točnije iz Zvornika, Srebrenice i Bratunca. [3][5][6]

Austro-ugarsko zaposjedanje i aneksija[uredi VE | uredi]

Gospodarski razvitak događa se nakon austro-ugarskog zaposjedanja. Od godine 1886. organizirano se proizvodi i otkupljuje duhan. Godine 1888. napravljena je osnovna škola kod begova čardaka, a pripadal je selu Suha. Tad je bio zaselak sela Suha, a katastarski dio sela Repovac i Podčauš. Godine 1898. postaje zasebno naselje, kad je ovdje bilo samo pet kuća s tridesetak stanovnika. U Bratuncu je tad postojao begov han, begov čardak (na mjestu današnje banke) i stara džamija. Godine 1911. sagrađen je objekt za otkup i sezonsku preradu duhana.

Jugoslavije[uredi VE | uredi]

Godine 1926. poboljšana je prometna povezanost izgradnjom mosta na Drini, što je potaknulo razvitak. Sljedeće godine postaje samostalna općina i uvršten je na popis mjesta koje se mora proglasiti za varošice. Godine 1978. podignut spomenik žrtvama NOB-a.

Općina Bratunac stagnirala je 1960-ih i 1970-ih. Stagnacija je rezultat projekta koji je trebao donijeti napredak. Dugoročnim ekonomskim planom bila je predviđena izgradnja hidroelektrane Velika Dubravica na rijeci Drini. Izgradnjom akumulacije potopio bi se plodni ravničarski dio općine, mnogo naselja a i sama gradska jezgra. U općinu se dugo godina nije ulagalo što je za posljedicu ostavilu izrazitu gospodarsku nerazvijenost. Godine 1970. godine odustalo se od tog hidroenergetskog projekta. Podignuta je rampa za ulaganja, nakon čega nije bilo moguće amortizirati višegodišnje gospodarsko zaostajanje i nikakva ekonomska politika to nije mogla ispraviti. Od 1970. godine do raspada SFRJ nije ništa promijenio. Obujam ulaganja bio je slab i izgradnja gospodarske osnove u tom razdoblju nije ostvarena. Godinu raspada države općina Bratunac ušla je s 13 poduzeća iz grana industrije, trgovine, ugostiteljstva, prijevoza i poljoprivrede, u kojima je bilo zaposleno 2.719 radnika.

Samostalna Bosna i Hercegovina[uredi VE | uredi]

Rat, priklanjanje Republici Srpskoj i sankcijama izoliranoj Srbiji, dodatno je oslabio općinu. Privatizacija bratunačkih poduzeća postigla je skromne rezultate. Danas dominira trgovina u privredi. Bratunačko gospodarstvo karakterizira nelikvidnost, odsustvo investicija, propadanje imovine, obustavljanje proizvodnje, enormna dugovanja, nezaposlenost radnika i otvaranje stečajnih postupaka, koji više ukazuje na likvidaciju poduzeća nego oživljavanje proizvodnje.

Gospodarstvo[uredi VE | uredi]

Drvna i metalna industrija,[7] te proizvodnja keramičkih pločica i ukrasne keramike.[2] U okolici ima rudnih bogatstava, poput ležišta kaolina i mramora.[7]

Poznate osobe[uredi VE | uredi]

  • Pero Đukanović, jedan od vođa srpskog ustanka na području Bratunca, Srebrenice, Zvornika i Vlasenice tokom Drugog svjetskog rata.
  • Vlajko Begović, sudionik španjolskog građanskog rata i Francuskog pokreta otpora.
  • Vidoje Blagojević, umirovljeni pukovnik Vojske Republike Srpske, haaški osuđenik za masakr u Srebrenici
  • Jezdimir Dangić, četnički bojnik, pravnik, žandarmerijski oficir, zapovjednik u činu majora jedinice Dvorske žandarmerije, koja je bila zadužena za obezbeđenje kraljevske porodice, njihovih objekata kao i vladinih ministara i zdanja u Kraljevini Jugoslaviji.
  • Nedžad Verlašević, bivši nogometaš Slobode i Željezničara
  • Miroslav Stević, bivši nogometaš, bivši reprezentativac SR Jugoslavije, karijeru započeo u Bratuncu

Spomenici i znamenitosti[uredi VE | uredi]

Obrazovanje[uredi VE | uredi]

Općina Bratunac ima tri osnovne škole i školu za srednješkolsko obrazovanje. U SSC postoje tri srednje škole i to Elektrotehnička, Građevinska i Mašinska srednja škola sa odgovarajućim zanatima.

Osnovne skole Branko Radičević i Vuk Karadžić se nalaze u centru grada, dok se OŠ Petar Kočić nalazi u mjesnoj zajednici Kravica.

Kultura[uredi VE | uredi]

Šport[uredi VE | uredi]

  • FK Bratstvo Bratunac
  • FK "Polet" Kravica
  • KK "Vihor" Bratunac
  • ŽOK "Bratunac" Bratunac
  • KK "Tigar" Bratunac
  • KK "Miloš Delić" Bratunac

Izvor[uredi VE | uredi]

  • Knjiga: "Nacionalni sastav stanovništva - Rezultati za Republiku po opštinama i naseljenim mjestima 1991.", statistički bilten br. 234, Izdanje Državnog zavoda za statistiku Republike Bosne i Hercegovine, Sarajevo.
  1. Katolička crkva Župa Srca Isusova - Zvornik (Srebrenica) Zvornik (pristupljeno 10. lipnja 2016.)
  2. 2,0 2,1 Proleksis enciklopedija Bratunac Objavljeno: 22. lipnja 2012.
  3. 3,0 3,1 HOP portal Dragan Ilić: Jedinstvena Bosanska vikarija je dolaskom Turaka podijeljena na slobodnu vikariju Bosna - Hrvatska i na okupiranu vikariju pod Turcima Bosna Srebrena, 15. studenoga 2016. (pristupljeno 30. studenoga 2016.)
  4. 4,0 4,1 HOP - nezavisni news portal Dragan Ilić: Svi arheološki nalazi i ostaci srednjovjekovne Bosne i Hercegovine nose zapadne i hrvatske oznake i odlike, 4. kolovoza 2016. (pristupljeno 23. ožujka 2017.)
  5. Svjetlo riječi Ignacije Gavran: Kako se razvijala Bosanska franjevačka provincija?, Svjetlo riječi (1999.) (pristupljeno 30. studenoga 2016.)
  6. Svjetlo riječi Bosna Srebrena u prošlosti i sadašnjosti (pristupljeno 30. studenoga 2016.)
  7. 7,0 7,1 Hrvatska enciklopedija Bratunac