Čajniče

Izvor: Wikipedija
Skoči na: orijentacija, traži
Čajniče
BH municipality location Cajnice.png
Entitet Republika Srpska
Sjedište Čajniče
Načelnik  ?
Površina  ? km²
Stanovništvo
 - Ukupno
 - Gustoća

8.956 (1991.)
?/km²
Pošta
Čajniče

Čajniče je živopisan gradić i središte istoimene općine na krajnjem istoku Bosne i Hercegovine na granici sa Crnom Gorom.

Općina pripada entitetu Republika Srpska.

Zemljopis[uredi VE | uredi]

Nalazi se na dvadesetom kilometru puta Goražde-Pljevlja, na nadmorskoj visini od 816 metara.

Južno od Čajniča nalazi se planina Kovač.

Stanovništvo[uredi VE | uredi]

Vista-xmag.pngPodrobniji članak o temi: Dodatak:Popis stanovništva u Bosni i Hercegovini 1991.: Čajniče

Po posljednjem službenom popisu stanovništva iz 1991. godine, općina Čajniče imala je 8.956 stanovnika, raspoređenih u 36 naselja.

Stanovništvo općine Čajniče
godina popisa 1991. 1981. 1971.
Srbi 4.709 (52,57%) 4.892 (47,58%) 5.353 (46,13%)
Muslimani 4.024 (44,93%) 4.880 (47,47%) 6.065 (52,27%)
Hrvati 5 (0,05%) 16 (0,15%) 29 (0,24%)
Jugoslaveni 77 (0,85%) 231 (2,24%) 14 (0,12%)
ostali i nepoznato 141 (1,57%) 261 (2,53%) 141 (1,21%)
ukupno 8.956 10.280 11.602

Čajniče (naseljeno mjesto), nacionalni sastav[uredi VE | uredi]

Čajniče
godina popisa 1991.[1] 1981.[2] 1971.[3] 1961. [4]
Srbi 1.802 (57,17%) 1.304 (51,01%) 1.051 (52,15%) 518
Muslimani 1.192 (37,81%) 931 (36,42%) 857 (42,53%) 566
Hrvati 2 (0,06%) 6 (0,23%) 19 (0,94%) 15
Jugoslaveni 51 (1,61%) 203 (7,94%) 8 (0,39%) 1
ostali i nepoznato 105 (3,33%) 112 (4,38%)[5] 80 (3,97%)[6] 56[7]
ukupno 3.152 2.556 2.015 1.156

Naseljena mjesta[uredi VE | uredi]

Avlija, Batkovići, Batotići, Batovo, Bezujno, Borajno, Brezovice, Bučkovići na Bezujanci, Čajniče, Đakovići, Glamočevići, Gložin, Hunkovići, Ifsar, Kamen, Kapov Han, Karovići, Krstac, Lađevci, Luke, Međurječje, Metaljka, Milatkovići, Miljeno, Mištar, Podavrelo, Ponikve, Prvanj, Slatina, Staronići, Stopići, Sudići, Todorovići, Trpinje, Tubrojevići i Zaborak.

Uprava[uredi VE | uredi]

Povijest[uredi VE | uredi]

Čajnički kraj u srednjem vijeku bio je u posjedu Hranića (Kosača). I danas se ovdje nalaze ostatci vladarskih dvorova i utvrda te dinastije, od kojih se ističe srednjovjekovni grad Samobor.[8] Godine 1468. spominje se kao trgovište na Carigradskom drumu (Stambolskoj džadi), koji je vodio iz Bosne u Carigrad.[9] U povijesnim dokumentima se prvi put pominje 1477. godine kao jedan od važnijih gradova u Hercegovačkom sandžaku. Razvoju Čajniča u to vrijeme posebno su doprinosili rudnici željeza, jedini u Hercegovačkom sandžaku kao i položaj koji je zauzimao na trgovačkom putu Stambolskoj džadi između Dubrovnika, pa preko Bosne do Istanbula. Poznat po kovnici srebrenoga novca iz 18. st. (srebrna akča)[9] i majstorima obrade kovine. Ovaj gradić je bogat kulturno-povijesnim motivima. Iz 15. stoljeća datira četveroevanđelje pisano hrvatskom ćirilicom na pergamentu, koje je po mjestu nalaza nazvano Čajničko evanđelje. [10] Osmanska je vlast potrajala do 1878. godine, kad ga zaposjeda Austro-Ugarska. Aneksijom postaje dio Austro-Ugarske.

Godine 1902. izgrađena je prema projektu arhitekta Karla Paržika katolička crkva sv. Benedikta. Čajničko za katoličko groblje nalazi se poviše pravoslavne crkve na lokaciji Kasarne.[8][11]

U Kraljevini Jugoslaviji dio Sarajevske oblasti (1922.–29.) i Drinske banovine (1929.–1941.). U Drugom svjetskom ratu pripao NDH, Velike župe Vrhbosne i sjedište kotarske oblasti. Demarkacijska crta završavala je kod Čajniča. Vojno je pripadao 3. domobranskom zboru. Ovim su krajevima od kraja 1941. harali četnici Jezdimira Dangića. Početkom 1942. pridružuju im se partizani koji su se povukli iz Srbije i tad paktiraju s četnicima. Uspostavljen je zajednički partizansko-četnički operativni štab za istočnu Bosnu.[12] Na širem prostoru od Foče na jugu, do Jahorine na zapadu, Vlasenice i obližnje Srebrenice djelovalo je nekoliko tisuća pobunjenika koji su svi zajedno terorizirali muslimane.[13]

Teritorij pod kontrolom Jugoslavenske vojske u otadžbini (JVuO) 1942. godine ("Mihailovićev otok slobode"), prema časopisu Times, srpnja 1942.

Užička republika prostirala se ovim krajem. Uslijedla je Operacija Trio. Talijanski zapovjednik je opravdano procijenio da preuranjena njemačko-hrvatska operacija služi sprječavanju talijanskog ulaska u istočnu Bosnu, što bi zaustavilo širenje talijanskog utjecaja, te je talijanska 5. divizija "Pusteria" 23. travnja zarobila Čajniče i stigla u okolicu Goražda. Partizanski otpor 22. talijanskoj diviziji usporio je Talijane te su se partizani povukli južnije, u talijansku zonu utjecaja.[14] Nakon pada Užičke republike, kraj je pod kontrolom Jugoslavenske vojske u otadžbini (JVuO).

Poslije rata dio NR BiH.

Godine 1962. pripojeno je Čajniču naselje Ždrijelo (Sl. list NRBiH 47/62).[15] U srpskoj agresiji na BiH Čajniče je zarana došao pod okupaciju snaga Republike Srpske, čiji je dio danas.

Mjesna crkva obnovljena je 2011. godine. Općina Čajniče danas pripada župi Uznesenja Blažene Djevice Marije Nevesinje.[8]

Gospodarstvo[uredi VE | uredi]

Drvna industrija, rudnici željeza i kvarcita.

Poznate osobe[uredi VE | uredi]

Spomenici i znamenitosti[uredi VE | uredi]

  • Katolička crkva sv. Benedikta iz 1902. godine.[16][17][18] Filijala župe Nevesinje.[19]
  • Pravoslavna crkva Vaznesenja Gospodnjega,iz 1492.
  • Pravoslavna crkva Uspenija Presvete Bogorodice, građena od 1857. do 1863. U njoj se čuva poznata ikona Presvete Bogorodice - Čajnička Krasnica.[18]

Obrazovanje[uredi VE | uredi]

Kultura[uredi VE | uredi]

Šport[uredi VE | uredi]

Nogomet[uredi VE | uredi]

  • FK Čajniče
  • FK Stakorina, Čajniče

Košarka[uredi VE | uredi]

  • KK Vrelo, Čajniče

Izvor[uredi VE | uredi]

  • Knjiga: "Nacionalni sastav stanovništva - Rezultati za Republiku po opštinama i naseljenim mjestima 1991.", statistički bilten br. 234, Izdanje Državnog zavoda za statistiku Republike Bosne i Hercegovine, Sarajevo.
  1. Nacionalni sastav stanovništva - rezultati republike po općinama i naseljima 1991., Bilten br.234, Sarajevo 1991., Zavod za statistiku Bosne i Hercegovine, Sarajevo
  2. Savezni zavod za statistiku i evidenciju FNRJ i SFRJ: Popis stanovništva 1981., str. 77
  3. Savezni zavod za statistiku i evidenciju FNRJ i SFRJ: Popis stanovništva 1971., str. 51
  4. Savezni zavod za statistiku i evidenciju FNRJ i SFRJ: Popis stanovništva 1961., str. 61
  5. 82 Crnogorca, 18 Albanaca
  6. 56 Crnogoraca, 18 Albanaca
  7. 50 Crnogoraca, 5 Albanaca
  8. 8,0 8,1 8,2 8,3 Crkva na kamenu Župa Nevesinje viđena početkom 2017., 24. veljače 2017. (pristupljeno 4. travnja 2017.)
  9. 9,0 9,1 Hrvatska enciklopedija Čajniče, izdavač LZMK (pristupljeno 8. travnja 2017.)
  10. Hrvatski leksikon A-K, Naklada Leksikon d.o.o., Zagreb, 1996., str. 207.
  11. Župa Uznesenja BDM Nevesinje Toni Šarac: FOČA - GORAŽDE - ČAJNIČE Putovanje u sjeveroistočnu Hercegovinu, 2. rujna 2010. (pristupljeno 4. travnja 2017.)
  12. Jozo Tomašević – Četnici u Drugom svjetskom ratu, Sveučilišna naklada Liber, 1979., str. 148
  13. Jozo Tomašević – Četnici u Drugom svjetskom ratu, Sveučilišna naklada Liber, 1979., str. 148
  14. Zbornik dokumenata i podataka o narodnooslobodilačkom ratu naroda Jugoslavije, Tom XII, Knjiga 2, 1976., str. 279
  15. Republički zavod za statistiku Srbije Promjene u sastavu i nazivima naselja za period 1948. - 1990., str. 15
  16. Kanal Tonija Šarca, Youtube ČAJNIČE - katolička crkva, proslava Sv. Benedikta Datum objavljivanja: 13. stu 2012. (pristupljeno 4. svibnja 2016.)
  17. Župa Nevesinje Čajniče: Misno slavlje u mjesnoj katoličkoj crkvi, 22. veljače 2014. (pristupljeno 4. svibnja 2016.)
  18. 18,0 18,1 KTABKBIH Toni Šarac: Crkva na kamenu br.8-9. Sveti Benedikt u Čajniču, Mostar, 18. kolovoz 2011., (pristupljeno 4. svibnja 2016.)
  19. KTABKBIH (kta/kium): Misno slavlje u crkvici sv. Benedikta, filijali župe Nevesinje, Čajniče, 2. rujan 2015. (pristupljeno 4. svibnja 2016.)

Vanjske poveznice[uredi VE | uredi]


Flag of Bosnia and Herzegovina.svg Nedovršeni članak Čajniče koji govori o bosanskohercegovačkoj općini: Čajniče treba dopuniti. Dopunite ga prema pravilima Wikipedije.