Katolička Crkva u Francuskoj: razlika između inačica
m međuwiki |
mNema sažetka uređivanja |
||
| Redak 4: | Redak 4: | ||
Prvi pisani spomen [[Kršćanstvo|kršćanstva]] na francuskom tlu odnosi se na [[Irenej Lionski|Irenejev]] opis smrti devedesetogodišnjeg [[Sveti Potin|sv. Potina]] iz [[Lugdunum]]a (današnjeg [[Lyon]]a) i drugih [[mučenik]]a [[Lionski progoni|lionskih progona]] [[177.]] godine. Na [[Badnjak]] [[496.]] [[Remigije iz Reimsa|Remigije]], [[reims]]ki [[biskup]], [[krštenje|krstio]] je [[Popis franačkih kraljeva|franačkog kralja]] [[Klodvig I.|Klodviga I.]], u čemu su ga slijedili brojni njegovi, dotad [[poganstvo|poganski]] podanici, uspostavljajući političke, [[Diplomacija|diplomatske]] i međudržavne odnose sa [[Sveta Stolica|Svetom Stolicom]]. [[Leon II., papa|Papa Lav II.]] [[krunidba|okrunio]] je [[Karlo Veliki|Karla Velikog]] kraljem [[Sveto Rimsko Carstvo|Svetog Rimskog Carstva]], oblikujući političke i religijske temelje kršćanstva u [[Europa|Europi]]. Snažnu, tisućljetnu povezanost [[Katolička Crkva|Crkve]] i francuske države prekinula je [[Francuska revolucija]], koja je bila [[protukatoličanstvo|protukatolički]] nastrojena te čije je glavno obilježje bila [[dekristijanizacija]] i [[progon]]i [[kler]]a i katoličkog [[pučanstvo|pučanstva]]. Unatoč preporodu [[katoličanstvo|katoličanstva]] u poslijerevolucionarnom razdoblju francuske državnosti, revolucionarno naslijeđe iznjedrio je [[sekularizam|sekularistički]] [[svjetonazor]] (fr. ''Laïcité''), određen u prvom članku francuskog Ustava. |
Prvi pisani spomen [[Kršćanstvo|kršćanstva]] na francuskom tlu odnosi se na [[Irenej Lionski|Irenejev]] opis smrti devedesetogodišnjeg [[Sveti Potin|sv. Potina]] iz [[Lugdunum]]a (današnjeg [[Lyon]]a) i drugih [[mučenik]]a [[Lionski progoni|lionskih progona]] [[177.]] godine. Na [[Badnjak]] [[496.]] [[Remigije iz Reimsa|Remigije]], [[reims]]ki [[biskup]], [[krštenje|krstio]] je [[Popis franačkih kraljeva|franačkog kralja]] [[Klodvig I.|Klodviga I.]], u čemu su ga slijedili brojni njegovi, dotad [[poganstvo|poganski]] podanici, uspostavljajući političke, [[Diplomacija|diplomatske]] i međudržavne odnose sa [[Sveta Stolica|Svetom Stolicom]]. [[Leon II., papa|Papa Lav II.]] [[krunidba|okrunio]] je [[Karlo Veliki|Karla Velikog]] kraljem [[Sveto Rimsko Carstvo|Svetog Rimskog Carstva]], oblikujući političke i religijske temelje kršćanstva u [[Europa|Europi]]. Snažnu, tisućljetnu povezanost [[Katolička Crkva|Crkve]] i francuske države prekinula je [[Francuska revolucija]], koja je bila [[protukatoličanstvo|protukatolički]] nastrojena te čije je glavno obilježje bila [[dekristijanizacija]] i [[progon]]i [[kler]]a i katoličkog [[pučanstvo|pučanstva]]. Unatoč preporodu [[katoličanstvo|katoličanstva]] u poslijerevolucionarnom razdoblju francuske državnosti, revolucionarno naslijeđe iznjedrio je [[sekularizam|sekularistički]] [[svjetonazor]] (fr. ''Laïcité''), određen u prvom članku francuskog Ustava. |
||
Poznatije katoličke crkve i građevine u Francuskoj uključuju [[Notre Dame]], [[Katedrala Notre-Dame u Chartresu|Katedrala u Chartresu]], [[Katedrala Notre-Dame u Reimsu|Katedrala u Reimsu]], [[Bazilika Sacré-Cœur u Parizu|Bazilika Svetog Srca u Parizu]], La Madeleine, [[Katedrala Notre-Dame u Amiensu|Katedrala u Amiensu]] te nacionalno svetište [[Lourdes]]. Među poznatijim [[:Kategorija:Francuski sveci|svecima Katoličke Crkve iz Francuske]] ističu se [[Margareta Marija Alacoque]], [[Anzelmo Canterburyjski]], [[Sveta Genoveva|sv. Genoveva]], [[Grgur iz Toursa|Grgur Tourski]], [[Ivana Orleanska]], [[Irenej Lionski|sv. Irenej]], [[Katarina Laboure]], [[Luj IX., kralj Francuske|Luj IX.]], [[Sveta Mala Terezija|sv. Mala Terezija]], [[Sveti Martin|sv. Martin]], [[Ljudevit Montfortski]], [[Sveti Rok|sv. Rok]], [[Franjo Saleški]], [[Ivan Vianney]] i [[Vinko Paulski]]. |
|||
{{mrva-kršć}} |
{{mrva-kršć}} |
||
Inačica od 24. prosinca 2020. u 19:37
Katolička Crkva u Francuskoj (fr. Église catholique en France) dio je sveopće Katoličke Crkve u zajedništvu s papom i rimskom kurijom. Utemeljena još u 2. stoljeću, često se naziva »najstarijom kćeri Crkve« (fr. fille aînée de l'Église). Prema procjenama broji između 30 i 50 milijuna vjernika, što ju čini najbrojnijom vjerska zajednica u Francuskoj. Ustrojena je u 104 dijeceze i više od 12 000 župa te obuhvaća oko 45 000 crkava, kapela i drugih vjerskih građevina diljem Francuske.
Prvi pisani spomen kršćanstva na francuskom tlu odnosi se na Irenejev opis smrti devedesetogodišnjeg sv. Potina iz Lugdunuma (današnjeg Lyona) i drugih mučenika lionskih progona 177. godine. Na Badnjak 496. Remigije, reimski biskup, krstio je franačkog kralja Klodviga I., u čemu su ga slijedili brojni njegovi, dotad poganski podanici, uspostavljajući političke, diplomatske i međudržavne odnose sa Svetom Stolicom. Papa Lav II. okrunio je Karla Velikog kraljem Svetog Rimskog Carstva, oblikujući političke i religijske temelje kršćanstva u Europi. Snažnu, tisućljetnu povezanost Crkve i francuske države prekinula je Francuska revolucija, koja je bila protukatolički nastrojena te čije je glavno obilježje bila dekristijanizacija i progoni klera i katoličkog pučanstva. Unatoč preporodu katoličanstva u poslijerevolucionarnom razdoblju francuske državnosti, revolucionarno naslijeđe iznjedrio je sekularistički svjetonazor (fr. Laïcité), određen u prvom članku francuskog Ustava.
Poznatije katoličke crkve i građevine u Francuskoj uključuju Notre Dame, Katedrala u Chartresu, Katedrala u Reimsu, Bazilika Svetog Srca u Parizu, La Madeleine, Katedrala u Amiensu te nacionalno svetište Lourdes. Među poznatijim svecima Katoličke Crkve iz Francuske ističu se Margareta Marija Alacoque, Anzelmo Canterburyjski, sv. Genoveva, Grgur Tourski, Ivana Orleanska, sv. Irenej, Katarina Laboure, Luj IX., sv. Mala Terezija, sv. Martin, Ljudevit Montfortski, sv. Rok, Franjo Saleški, Ivan Vianney i Vinko Paulski.
| ||||||||