Prijeđi na sadržaj

Povijest Etiopije

Ova je stranica stvorena ili dopunjena u okviru WikiProjekta 10000. Kliknite ovdje za više informacija.
Izvor: Wikipedija

Etiopski car Haile Selasije

Povijest Etiopije pokriva dugo razdoblje od njezinih početaka kao Kraljevstva Aksum do sadašnjeg oblika kao Savezne Demokratske Republike Etiopije, kao i povijest drugih područja u današnjoj Etiopiji, kao što je Afarski trokut. Etiopsko Carstvo (Abesiniju) prvi su osnovali Etiopljani na Etiopskoj visoravni.[1] Zbog migracije i imperijalne ekspanzije, izraslo je u brojne druge prvenstveno afro-azijske zajednice, uključujući: Oromce, Amhare, Somalce, Tigrinje, Afare, Sidame, Gurage, Agawe i Harare, između ostalih.

Jedno od najranijih kraljevstava koje je došlo na vlast na ovom teritoriju bilo je Kraljevstvo Damot u 10. stoljeću prije Krista, koje je osnovalo svoju prijestolnicu u Jehi. U prvom stoljeću nove ere, Kraljevstvo Aksum učvrstilo se u regiji Tigray sa svojim glavnim gradom u Aksumu i izraslo u veliku silu na Crvenom moru, osvojilo Jemen i Meroz, te prešlo na kršćanstvo početkom 4. stoljeća. Kraljevstvo Aksum propalo je s usponom islama na Arapskom poluotoku, koji se polako povukao iz trgovine s kršćanskim Aksumom, a s vremenom je postao izoliran, ekonomija i aksumova trgovačka dominacija nad regijom su opali. Aksumiti su ustupili mjesto dinastiji Zagaj, koja je uspostavila novu prijestolnicu u Lalibeli, prije nego što su u 13. stoljeću ustupili mjesto Salomonskoj dinastiji. Tijekom ranog razdoblja te dinastije, Etiopija je prošla kroz vojne reforme i imperijalnu ekspanziju koja je dovela do njene dominacije na Rogu Afrike. U to su vrijeme stigli i portugalski misionari.

Utvrda u Gondaru

Godine 1529. osvajanje Abesinije (Futuh al-Habash) od strane osmanskog saveznika muslimanskog Adal sultanata opustošilo je visoravan, a odvratila ga je samo portugalska intervencija. Kako su zaraćene strane bile oslabljene ratom, narod Oromci uspjeli su se proširiti na visoravan, osvojivši ostatke sultanata Adal i prodirući duboko na sjever. Povećala se i portugalska prisutnost, dok su Osmanlije započele prodirati u današnju Eritreju, stvarajući Abesinski ajalet. Portugalci su u Etiopiju donijeli moderno oružje i baroknu arhitekturu, a 1622. preobratili su cara Suseniosa I. na katoličanstvo, započevši građanski rat koji je završio njegovom abdikacijom i protjerivanjem svih katolika iz Etiopije. Nova prijestolnica osnovana je u Gondaru 1632., a uslijedilo je razdoblje mira i prosperiteta sve dok zemlju nisu preplavili vojni diktatori u 18. stoljeću tijekom Doba prinčeva.

Karta Abesinije 1891. godine.

Etiopija se ponovno ujedinila 1855. pod Tevodrosom II., čime je započela moderna povijest Etiopije. Njegovu je vladavinu slijedio Ivan IV. Etiopski koji je poginuo u akciji 1889. Pod Menelikom II., Etiopija je započela preobrazbu u dobro organizirani tehnološki napredak i strukturu kakvu zemlja ima sada. Etiopija se također proširila na jug i istok, osvojivši zapadni Orom (današnji Shoan Oromo), Sidam, Gurag, Wolait i druge skupine, što je rezultiralo granicama moderne Etiopije. Etiopija se 1896. oduprla talijanskoj invaziji, a europske sile su je priznale kao legitimnu državu. Ubrzana modernizacija dogodila se pod Menelikom II. i Haileom Selassijem. Italija je pokrenula drugu invaziju 1935. Tijekom 1935-1941. Etiopija je bila pod talijanskom okupacijom. Zajedničkim snagama britanskih i etiopskih pobunjenika uspjeli su 1941. istjerati Talijane iz zemlje, a na prijestolje je vraćen Haile Selasije. Etiopija i Eritreja ujedinile su se u federaciju, ali kada je Haile Selasije ukinuo federaciju 1961. i učinio Eritreju provincijom Etiopije, izbio je 30-godišnji Eritrejski rat za neovisnost. Eritreja je ponovno stekla neovisnost nakon referenduma 1993. godine.

Haile Selasije svrgnut je 1974. i na vlast je došao vojni Dergov režim. Godine 1977. zemlju je napala Somalija, pokušavajući pripojiti regiju Ogaden, ali su napad odbile etiopske, sovjetske i kubanske snage. Tijekom 1977. i 1978. vlada je mučila ili ubila stotine tisuća osumnjičenih neprijatelja u Crvenom teroru. Godine 1984. Etiopija je doživjela glad koja je ubila milijune ljudi i građanski rat, koji je rezultirao padom Derga 1991. godine. To je rezultiralo uspostavom Savezne demokratske republike pod Melesom Zenawijem. Etiopija je i dalje siromašna, ali je njezino gospodarstvo postalo jedno od najbrže rastućih u svijetu.[2]

Izvori

[uredi | uredi kôd]