Rezervat biosfere Tehuacán-Cuicatlán

Koordinate: 17°59′24″N 97°11′14″W / 17.99000°N 97.18722°W / 17.99000; -97.18722
Izvor: Wikipedija
Dolina Tehuacán-Cuicatlán, izvorno obitavalište Mezoamerikanaca
Flag of UNESCO.svg Svjetska baština – UNESCO
Paisaje en Texcala, Puebla, México.JPG
Flag of Mexico.svg Meksiko
Godina uvrštenja2018. (42. zasjedanje)
VrstaMješovito dobro
Mjerilox
Ugroženost—
PoveznicaUNESCO:1534
Koordinate17°59′24″N 97°11′14″W / 17.99000°N 97.18722°W / 17.99000; -97.18722
Rezervat biosfere Tehuacán-Cuicatlán na karti Meksiko
Rezervat biosfere Tehuacán-Cuicatlán
Lokacija Tehuacán-Cuicatlána u Meksiku

Rezervat biosfere Tehuacán-Cuicatlán je rezervat biosfere koji se prostire na 4.900 km² u 21 općini u državama Puebla i Oaxaca (jugoistočni Meksiko). Ova aridna i poluaridna dolina ima najveću bioraznolikost u Sjevernoj Americi. Pored toga, arheološki ostaci pokazuju rani tehnološki razvoj i uzgoj usjeva, pa dolina predstavlja izuzetan sustav upravljanja vodama kanalima, bunarima, vodovodima i branama, koji je najstariji na kontinentu, a što je omogućilo nastanak najstarijih poljoprivrednih naselja.[1] Zbog toga je dolina Tehuacán-Cuicatlán upisana na UNESCO-ov popis mjesta svjetske baštine u Amerikama 2018. godine.[2]

La Cantera de Mármol u Tehuacánu

Rezervat biosfere Tehuacán-Cuicatlán nalazi se u gorju Sierra Madre del Sur i sastoji se od tri dijela: dolina Zapotitlán-Cuicatlán, San Juan Raya i Purrón. Teren je kršovit s planinama koje ne dosežu 3000 m nadmorske visine. Gotovo cijeli rezervat je u gornjem toku rijeke Papaloapan, jedne od najvećih rijeka u Meksiku. Aridna klima s umjerenim padalinama koje su rijetke ljeti. Na visinama zna doći to stvaranja magli, koja se rijetko kondenzira u obliku blage kiše.

Šuma kaktusa Cephalocereus columna-trajani

Bioraznolikost[uredi | uredi kôd]

Usprkos općem mišljenju o jugoistočnom Meksiku, ovo suho tropsko područje ima izvanrednu raznolikost biljaka (više od 2.700 vrsta[3]). Neke studije, poput one Rzedowskog 1973. i 1978., su dokazale kako ovo područje pripada jedinstvenom meksičkom fitogeografskom području xerofítica. Još 1965. Smith je izjavio kako je čak jedna trećina biljaka u dolini Tehuacán-Cuicatlán endemična,[4] kao što su: Gypsacanthus, Oaxacania, Pringleochloa i Solisia. Dolina ima najgušće šume stupnih kaktusa na svijetu (45 od 70 vrsta raste ovdje), oblikujući jedinstven krajolik koji uključuje i agave, juke i hrastove. Također, jedno je od glavnih središta diversifikacije za kaktusku obitelj koja je kritično ugrožena širom svijeta.[1]

Od kralježnjaka u rezervatu obitava 18 vrsta riba i 27 vrsta vodozemaca, što je najveća raznolikost za jedno aridno područje. Tu je također i 85 vrsta reptila, od kojih su 20 vrsta endemi, te 338 vrsta ptica, od kojih su 16 vrsta endemi.[1]

Izvori[uredi | uredi kôd]

Logotip Zajedničkog poslužitelja
 Na Zajedničkom poslužitelju postoje datoteke vezane uz: Rezervat biosfere Tehuacán-Cuicatlán
  1. ↑ a b c Tehuacán-Cuicatlán Valley: originary habitat of Mesoamerica (engl.) Preuzeto 30. srpnja 2018.
  2. ↑ World Heritage Committee has inscribed a total of 19 sites (engl.) Preuzeto 30. srpnja 2018.
  3. ↑ Tehuacán Valley matorral (NT1316), WildWorld Ecoregion profile, National Geographic Society (engl.) Preuzeto 30. srpnja 2018.
  4. ↑ Tehuacán-Cuicatlán, Biosphere Reserves Directory (engl.) Preuzeto 30. srpnja 2018.

Vanjske poveznice[uredi | uredi kôd]

v • u
Svjetska baština u Meksiku
Flag of UNESCO.svgKulturna baština (27)
Akvedukt Padrea Temblequea (2015.) • Hospicij Cabañas u Guadalajari (1997.) • Camino Real de Tierra Adentro (2010.) • Povijesni utvrđeni grad Campeche 1999.) • Casa Luis Barragán (2004.) • Ruševine Chichen Itze (1988.) • Središnji gradski kampus sveučilišta UNAM (2007.) • Pretkolumbovski grad El Tajín (1992.) • Franjevačke misije Sierra Gorde u Querétaru (2003.) • Povijesno središte i rudnici Guanajuata (1988.) • Povijesno središte grada Meksika i Xochimilco (1987.) • Stari dio grada Morelia (1991.) • Stari grad Oaxaca i ruševine Monte Albána (1987.) • Pretkolumbovski grad i nacionalni park Palenque (1987.) • Arheološki lokalitet Paquimé, Casas Grandes (1998.) • Samostani na padinama Popocatépetla (1994.) • Povijesno središte Puebla (1987.) • Utvrđeni grad San Miguel de Allende i Atotonilco svetište (2008.) • Spomenici Santiaga de Querétara (1996.) • Slike na stijenama Sierre de San Francisco (1993.) • Pretkolumbovski grad Teotihuacán (1987.) • Nasadi agave i mjesta za proizvodnju tekile u okolici grada Tequila (2006.) • Spomenici u Tlacotalpanu (1998.) • Predkolumbovski grad Uxmal (1996.) • Prapovijesne špilje Yagula i Mitle u Dolini Oaxaca (2010.) • Arheološka nalazišta Xochicalcoa (1999.) • Stari dio grada Zacatecasa (1993.)
Meksička zastava
Prirodna baština (6)
Mješovita baština (2)
Nematerijalna svjetska baština (7)
Charrería, konjička tradicija Meksika (2016.) • Domorodačka proslava Dana mrtvih (2008.) • Mariachi (2011.) • Tradicionalna meksička kuhinja, živa kultura predaka na primjeru Michoacána (2010.) • Parachicosi tradicionalnog siječanjskog festivala u gradu Chiapa de Corzo (2010.) • Pirekua, tradicionalna pjesma naroda P’urhépecha (2010.) • Živa tradicija i spomen mjesta plemena Tolimán naroda Otomí-Chichimeca uključujući Peña de Bernal, čuvara svetog područja (2009.) • Ritualna ceremonija naroda Voladores (2009.)
Dobavljeno iz "https://hr.wikipedia.org/w/index.php?title=Rezervat_biosfere_Tehuacán-Cuicatlán&oldid=6541592"