Prijeđi na sadržaj

Rodamin 123

Izvor: Wikipedija
Rodamin 123
Kemijska struktura rodamina 123
Kemijska struktura rodamina 123
IUPAC nomenklatura 6-amino-9-(2-
metoksikarbonilfenil)ksanten-
3-iliden]azanijev klorid
Ostala imena Rodamin 123
Identifikacijski brojevi
CAS broj 62669-70-9
EC broj 263-687-8
PubChem broj 65217 9929799, 65217
Osnovna svojstva
Molarna masa 380,824 g·mol−1
Izgled
Talište 235 °C
Topljivost u vodi

U etanolu 20 g/l

Struktura
Sigurnosne upute
Znakovi opasnosti
Nepoznati znak opasnosti
nepoznat znak opasnosti
Međunarodni sustav mjernih jedinica primijenjen je gdje god je to bilo moguće. Ako nije drugačije naznačeno, upisane vrijednosti izmjerene su pri standardnim uvjetima.
Portal:Kemija

Rodamin 123 je organski spoj i bojilo. Često se koristi kao pokazno bojilo u vodi za određivanje brzine i smjera protoka i prijenosa tekućina. Rodaminska bojila fluoresciraju i na taj se način mogu lako i jeftino otkriti fluorometrima. Rodaminska bojila također se dosta koriste u biotehnološkim primjenama poput fluorescentne mikroskopije, protočne citometrije, fluorescentne korelacijske spektroskopije i enzimskog imunološkog testa.[1] Fluorescencija rodamina također se može koristiti kao mjera membranske polarizacije u testovima živih stanica kako unutar mitohondrija,[2][3] tako i kod bakterija. Ova se upotreba oslanja na činjenicu da se rodamin 123 akumulira u membranama na način koji ovisi o polarizaciji membrane.[4] Apsorpcija rodamina 123 doseže maksimum oko 505 nm, a luminiscencija se može prilagoditi oko 560 nm kada se koristi kao laserska boja.[5] Njegov kvantni luminiscentni prinos je 0,90.[6]

Triarilmetanska bojila

[uredi | uredi kôd]

Triarilmetanska bojila su bojila koja se izvode strukturno od bezbojnog trifenilmetana (C6H5)3CH. Najčešća među njima su trifenilmetanska, a manji dio pripada derivatima difenil-naftilmetana C10H7·CH·(C6H5)2. U para-položaju prema centralnom ugljikovu atomu moraju se u molekuli nalaziti na arilnim grupacijama najmanje dvije auksokromne skupine. Kromofor je ove skupine p-kinonoidna grupacija O=C6H4=O, odnosno 0=C6H4=NH. Prema broju i karakteru auksokromnih grupa dijele se ta bojila na trifenilmetanske derivate s dvije amino-grupe, na iste derivate s tri amino-grupe, na hidroksi-trifenilmetanske derivate, aminohidroksi-derivate i derivate difenilnaftilmetana. U svakoj od ovih grupa nalaze se bojila različitih svojstava bojenja: bazna, kisela, močilna i bojeni lakovi. Ako molekula bojila sadrži grupu —COOH u o-položaju prema grupi —OH, bojilo je močilno. Uvođenjem sulfonskih grupa u molekulu dobivaju se od baznih bojila kisela. Sulfonske grupe koje se nalaze u o-položaju prema centralnom ugljikovom atomu povećavaju postojanost prema alkalijama. Bojeni lakovi nastaju od baznih bojila taloženjem s fosformolibdenskom ili fosforvolframskom kiselinom. Trifenilmetanskim bojilima postižu se neobično živahna, briljantna i čista obojenja crvene, ljubičaste, modre i zelene boje, ali su im postojanosti općenito niske, osobito na svjetlu i prema alkalnoj obradi. Zbog toga im upotreba sve više opada u korist postojanih bojila. Bazni predstavnici se najviše upotrebljavaju za bojenje svile i močenog pamuka, a kiseli i močilni za bojenje vune. Najveće količine ovih bojila troše se izvan tekstilne upotrebe, i to za bojenje papira, drveta, šibica, u proizvodnji grafičkih boja, za tinte, kao boje u kozmetici i prehrambenoj industriji.[7]

Izvori

[uredi | uredi kôd]
  1. Cai SS, Stark JD. Studeni 1997. Evaluation of five fluorescent dyes and triethyl phosphate as atmospheric tracers of agricultural sprays. Journal of Environmental Science & Health Part B. 32 (6): 969–83. doi:10.1080/03601239709373123
  2. L. B. Chen. "Mitochondrial membrane potential in living cells."Annu Rev Cell Biol. 4 (1988) 155–181
  3. Darzynkiewicz Z, Traganos F, Staiano-Coico L, Kapuscinski J, Melamed MR. (1982) Interaction of rhodamine 123 with living cells studied by flow cytometry. Cancer Res. Mar;42(3):799-806.
  4. M. Huang, A. K. S. Camara, D. F. Stowe, F. Qi, D. A. Beard. "Mitochondrial inner membrane electrophysiology assessed by rhodamine-123 transport and fluorescence" Annals of Biomedical Engineering. (2007) 35 (7)
  5. Rhodamine 123
  6. R. F. Kubin and A. N. Fletcher, "Fluorescence quantum yields of some rhodamine dyes." J. Luminescence 27 (1982) 455
  7. "Tehnička enciklopedija" (Bojila), glavni urednik Hrvoje Požar, Grafički zavod Hrvatske, 1987.