Primorski vrisak
| Primorski vrisak | |
|---|---|
 Satureja montana | |
| Sistematika | |
| Carstvo: | Plantae |
| Divizija: | Angiospermae |
| Razred: | Magnoliopsida |
| Red: | Lamiales |
| Porodica: | Lamiaceae |
| Rod: | Satureja |
| Vrsta: | S. montana |
| Dvojno ime | |
| Satureja montana L. | |
| Baze podataka | |
Primorski vrisak (primorski čubar, bijeli vrisak, krški vrisak, bresina Satureja montana), vrsta iz roda vrisaka, porodica usnača, kao dobar začin od davnina koristi kao začinjavanje jela i za konzerviranje mesa. Često ga možemo naći u mješavinama začina pod nazivom provansalske trave (umjesto čubra). Primorski vrisak daje mnogo nektara i cvjetnog praha, te ga pčelari jako vole. Med je zelene boje i teško se kristalizira.[1]
Izgled biljke[uredi | uredi kôd]
Primorski vrisak je zimzelena trajna grmolika biljka koja naraste do 50 cm visine, uskih i sitnih listova koji su žljezdasto istočkani, poredani u čupercima na okruglim i dlakavim grančicama. Na vrhu grančica razvijaju se bijeli cvjetovi s ljubičastim točkicama, a rjeđe crveni cvjetovi s ljubičastim točkicama. Cvjetovi su složeni obično 3 do 5 na zajedničkoj dršci. Izdanci su zeleni ili blijedozeleni, a u gornjem dijelu više ili manje ljubičasti ili crvenkasti. Stabljika s granama je fino dlakava, pri osnovi odrvenjena, u presjeku okrugla ili malo četvtasta. Biljka ima ugodan aromatični miris.[2]
Vrijeme cvatnje je od srpnja do listopada. Raste na suhim, kamenitim i sunčanim obroncima, s dosta vapnenca, sve do mora. Rasprostranjena je u području mediteranske i submediteranske vegetacije.Kod nas ga ima od Istre do dubrovačkog primorja,te na otocima.Penje se mjestimično i do oko 1100 metara visine(na Velebitu !) .Osim u Hrvatskoj, može se pronaći na Pirenejskom poluotoku, južnoj Francuskoj, Italiji, Balkanskom poluotoku, Maloj Aziji i oko Kaspijskog jezera. Sabiru se biljka u cvatu i mlade proljetne grančice, u srpnju i kolovozu. Sušimo na toplom i zračnom mjestu u hladu. Suhu biljku pohranimo u staklenku i dobro zatvorimo.
Srodne vrste[uredi | uredi kôd]
U mediteranskom području srodne vrste su čubar (Satureja hortensis) i planinski vrisak (Satureja subspicata). Smatra se da su sve tri vrste sličnog sastava i djelovanja.
Ljekovitost[uredi | uredi kôd]
Primorski vrisak sadrži eterično ulje s cimenom, korvakrol, cimol, kariofilenom, fenol, smolu, sluz, mineralne soli i treslovine. Djeluje umirujuće, a u narodnoj medicini se koristi za liječenje: bolesti želuca i crijeva i to kod slabog rada želuca, prehlađenog i osjetljivog želuca, lošeg apetita, svih oblika proljeva, grčeva, nadutosti, protiv ameba i glista, menstrualnih tegoba, tj. neredovite, izostale, te preobilne mjesečnice, slabog mokrenja, gripe i prehlade, za izazivanje znojenja, bolesti pluća, i to akutnog ili kroničnog bronhitis, katara bronha, infekcija, reume mišića i kostiju, za jačanje muške potencije, za masiranje vlasišta kose kod početne ćelavosti.
Primorski vrisak ne bi smjele uzimati trudnice.
Ulje primorskog vriska[uredi | uredi kôd]
Primorski vrisak daje eterično ulje bogato fenolima i nije popularno u kozmetici. Prije svega je izvanredno antibakterijsko i antivirusno ulje. Djeluje imunostimulirajuće i tonizirajuće na cijeli organizam. Indicirano je kod bakterijskih plućnih infekcija, gastrointestinalnih i urogenitalnih infekcija. Stimulirajuće djelovanje izraženo je kod općeg umora i nervoza.[3]
Treba biti oprezan jer s obzirom na količinu fenola u ulju, treba ga koristiti u niskoj dozi i s velikim oprezom. U previsokoj dozi može oštetiti kožu i sluznicu probavnog sustava. Ne koristiti ga za dugotrajne terapije. Najprikladniji način terapije je u posebnim farmaceutskim oblicima (kapsule, supozitoriji).
Dodatna literatura[uredi | uredi kôd]
- Grlić,Lj. Samoniklo jestivo bilje,Zagreb 1980.