Senf Dijon
| ||||||||||||||||||||||||||
Dijon senf (čitaj: dižon), izvorni naziv "Moutarde de Dijon", nazvan je po istoimenom francuskom gradu Dijonu, glavnom gradu francuske regije Burgundije poznate po vinima.[1] Ovaj je senf mješavina tamnih sjemenki gorušice, najčešće se koristi smeđa gorušica, i soka od grejpa s vinskim octom i začinima i to zahvaljujući Jeanu Naigenonu koji je zamijenio izvorni recept zamijenivši gorki sok od kiselog nezrelog grožđa octom.[2]
Za kasniji komercijalni razvoj ovog senfa zaslužni su Maurice Grey i Auguste Pompo.[3]
Sastav[uredi | uredi kôd]
Prosječne hranjive vrijednosti na 100 g/ml
| Sastojak | Količina | Izvori |
|---|---|---|
| Energetska vrijednost | 705 kJ/168 kcal | [4] |
| Masti | 11,5 g | |
| ... od kojih zasićene masne kiseline | 0,8 g | |
| Ugljikohidrati | 5,5 g | |
| ... od kojih šećeri | 1,7 g | |
| Bjelančevine | 8,4 g | |
| Sol | 1,3 g |
Čuvanje[uredi | uredi kôd]
Čuva se na suhom i hladnom mjestu. Nakon otvaranja u hladnjaku.[5][4]
Upute za upotrebu[uredi | uredi kôd]
Preporučuje se proizvod servirati plastičnom ili drvenom žlicom.[5]
Korištenje[uredi | uredi kôd]
Dijon senf se može koristiti kao sastojak u brojnim umacima i dresinzima, poput vinaigrette umaku, odličan je za mariniranje mesa, uz kobasice, ribu, a odlično se uklapa u brojne sendviče.[3]
Povijest[uredi | uredi kôd]
Rimljani su prvi posadili sjeme gorušice u Burgundiji u srednjem vijeku. Senf Dijon prvi je put upotrijebljen 1336. za francuskog kralja Filipa VI.[6] Jean Naiegon je promijenio izvorni recept 1752. zamijenivši sok od kiselog nezrelog grožđa octom. Maurice Grey je izumio stroj za automatiziranu obradu sjemenki gorušice. On se potom udružio s Augustom Poumpom pa su osnovali tvrtku "Grey-Poumpom", koja se kasnije spojila s drugom poznatom franuskom tvornicom Maille. Dućan s delikatesama Maille-Grey-Poumpon nalazi se na Rue de la Liberté, raj je za ljubitelje gorušice.[2]
Ljekovitost[uredi | uredi kôd]
Najvažniji sastojak u njemu je selen, koji pomaže u liječenju artritisa, dijabetesa i krvnog tlaka.[3]
Izvori[uredi | uredi kôd]
- ↑ DIJON, ESTRAGON ILI AMERIČKI SENF - na Vama je da birate. 24sata.hr. Pristupljeno 5. svibnja 2018.
- ↑ a b Tko je on? Senf dijon?. punkufer.dnevnik.hr. Pristupljeno 5. svibnja 2018.
- ↑ a b c Senf Dijon kao najcijenjeniji začin. 321kuhaj.rtl.hr. Inačica izvorne stranice arhivirana 6. svibnja 2018. Pristupljeno 5. svibnja 2018.
- ↑ a b Proizvod senf Dijon. Bio&Bio. Inačica izvorne stranice arhivirana 6. svibnja 2018. Pristupljeno 5. svibnja 2018.
- ↑ a b Senf Dijon - informacije o proizvodu. Konzum. Pristupljeno 5. svibnja 2018.
- ↑ History of Dijon mustard (engleski). Regions of France. Pristupljeno 5. svibnja 2018.
